.
. . MOST NA VEDARCU
Prašnjav i izbrazdan pruža se puteljak
Na obronku hlada, na rubu svežine
Pogled se rastače duž zelene duge,
Rascvetali lokvanj uz mace se stiska.
U magičnom plesu u senci Vedarca
Protežem se šibljem, vijugam duž bare,
Godine su prošle, mosta više nema,
Dragana Konstantinović
|
|