.


.
.
.
.
.
                                ŠTA JE DOMOVINA

                                Kada kraj ograde nešto izviri,
                                gvirne i zvirne,
                                zasvrbi maštu,
                                pa deran ne može da se smiri,
                                pa baci pogled
                                u tuđu baštu
                                pre nego otrči dalje niz put,
                                to žuto nešto
                                što mami vešto -
                                to vam je deco
                                neven žut.

                                Kada na odžak crvenog krova
                                doleti nešto veliko, belo,
                                pa dok lomata krilima smelo
                                prizove male crne ptice
                                koje začas prhnu sa žice,
                                začas naprave piruetu
                                kad se spuste u niskom letu
                                do onog derana
                                što večno raste -
                                to su vam deco
                                rode i laste.

                                Kada taj deran se zaleti
                                ulicom svojom iz sve snage,
                                pa se usput u trku seti
                                da mu je dosta
                                jurke i žmurke,
                                lopte i igre,
                                praćke i mača,
                                pa se zavrti poput čigre,
                                okrene se k'o suncokret
                                u pravcu bakinih kolača -
                                to vam je deco
                                dečji svet.

                                A kad se sve to u srce sapne,
                                neveni žuti neotkinuti,
                                laste i rode,
                                dečije zgode,
                                miris kolača bakinoga
                                i još puno, puno toga,
                                tu se šćućuri i zažmiri,
                                pa se tek ponekad zatalasa
                                i nešto šapne
                                u pola glasa,
                                tiho i setno k'o violina -
                                e, to je deco
                                domovina.

                                Dragana Konstantinović
..
.

.
.
.
Back to POEZIJA