Ali-pasa Gusinjski (1828-1889)
	Ali-pasa Sabanagic-Gusinjski, poslednji potomak cuvene familije Sabanagic, rodjen je po rijecima dr. Mustafe Memica 1828. godine u Gusinju. Potice od oca Hasana, sina cuvenog Djul-bega Sabanagica. Hasan-beg je, nakon smrti svoga oca 1830. godine, vladao tim krajem desetak godina, i o njemu ima mnogo podataka. Ime Ali-pasine majke nije ostalo upamceno, ali se pouzdano zna da je iz familije Cekica. Ali-pasa nije imao brace i sestara. Iako je bio jedinac vaspitan je u ratnickom duhu kako bi nastavio tradiciju svojih slavnih predaka iz familije Sabanagic koji su ovim krajem upravljali skoro 200 godina, od Vrmose i Budimlje pa sve do Sjenice i Peci. Gusinje je u turskom zemanu dalo tri pase: Mehmed-pasu i Ali-pasu iz porodice Sabanagica i Dzafer-pasu iz porodice Koljenovica. Za razliku od svojih predaka Ali-pasa je bio izuzetno obrazovan. Zavrsio je visoke vojne skole u Istambulu. Bio je kajmakam u Sarajevu. Povratkom u rodno Gusinje, Ali-pasa 1852. godine postaje kajmakam (okruzni nacelnik) Gusinjske kaze. Zbog svoga obrazovanja i hrabrosti uzivao je veliki autoritet. Prema stanovnistvu toga kraja, kako Bosnjacima tako i Albancima i Crnogorcima, imao je izuzetno korektan i pravedan odnos. On je ovim krajem vladao preko 30 godina i za to vrijeme je sluzio cetiri turska sultana: Abdul-Medzida, Abdul-Aziza, Murata V kao i Abdul Hamida II kome je otkazao poslusnost 1878. godina kada su velike sile na pritisak pravoslavne Rusije dodijelile Plavsko-gusinjski okrug Crnoj Gori. Do 1868. godine Gusinjski okrug je bio u sastavu Bosanskog vilajeta kada je pripojen novoformiranom Prizrenskom vilajetu. Tokom cijelog 18. i 19. vijeka Plavsko-gusinjskim krajem su upravljale domorodacke begovske familije koje su bile lojalne turskoj Porti. Medjutim, kako je Turska imperija slabila uslijed stalnih politickih i socijalnih kriza, a u zadnje vrijeme iznurena od cestih vojnickih poraza, na drugoj strani sandzacki susjed Crna Gora se, uz nesebicnu pomoc Rusije, enormno uvecava otimajuci komad po komad teritorije na kojoj su zivjeli Bosnjaci i Albanci. Pored Rusije sa istoka, muslimanskom stanovnistvu prijetila je opasnost i od katolickih drzava sa zapada, od Mletacke Republike i od Austrije. Mlecani su huskali crnogorska plemena na osvajanje muslimanskih primorskih gradova (Herceg-Novog i Risna 1687. god.), zatim Meduna i Kuca, Potarja. Nesebicnu pomoc - kako u naoruzanju i novcu tako i u ljudstvu - Rusija je pruzila Crnoj Gori u njenoj teritorijalnoj ekspanziji u pravcu Sandzaka, u cilju presijecanja Bosanskog druma koji je spajao Bosnu i Hercegovinu sa Istanbulom. Ruska imperijalna politika na Balkanu pocela je da se ostvaruje pocev od 1711. godine kada je ruski car Petar Veliki (1682-1725), preko crnogorskog kneza Danila I Petrovica, inicirao prvi genocid nad muslimanima koji su zivjeli na podruciju Stare Crne Gore, pa dalje preko balkanskih ratova i oba svjetska rata, kao i u najnovijoj srpsko-crnogorskoj agresiji na BiH (1992-1995).
			nazad na pocetak