Bitka na Previji 1854
	Dvije godine nakon sto je postao gusinjski kajmakam, Ali-beg Sabanagic je ustao da sa svojim narodom brani Plavsko-gusinjski okrug, koji predstavlja isturenu juznu granicu Sandzaka, od nasrtaja Crnogoraca. On je 1854. godine na brdu Previji kod Andrijevice nanio crnogorskoj vojsci prvi veliki poraz. Na ovom brdu koje se nalazi u neposrednoj blizini rijeke Lim pristigla je crnogorska vojska predvodjena ruskim oficirima koje je poslao ruski car Nikolaj I (1828-1855), sa namjerom da presjece Bosanski drum koji je spajao Bosanski vilajet sa Istanbulom. U toku rusko-turskog rata (1853-1856) koji je u historiji poznat kao "Krimski rat", Rusija se istovremeno aktivira i na Balkanu (tacnije u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i u Sandzaku), huskajuci crnogorska plemena na nova otimanja teritorija u Hercegovini, Sandzaku i sjevernoj Albaniji. Ruski car Nikolaj I je, da bi pridobio crnogorska plemena za svoje ciljeve na Balkanu, poslao Proglas u Crnu Goru u kome je napisao "...da nema mira dok za svoju mocnu imperiju ne dobije Hercegovinu, bosanske ravnice i jedan dio Albanije". Crnogorski knjaz Danilo I Petrovic je za komandanta kombinovanog odreda postavio serdara Jova Piletica. Ovaj odred su cinila crnogorska plemena: Pivljani, Drobnjaci i Uskoci, Banjani, Zupljani, Nevesinjci i Vasojevici. Kao sto je davne 1711. godine ruski car Petar Veliki u krstasku misiju na Balkanu poslao svog izaslanika pukovnika Mihaila Miloradovica, tako je i car Nikolaj I, 1854. godine poslao svog izaslanika (takodje pukovnika) Jegora P. Kovalenskog. Prema njegovom planu trebalo je da krane 7.000 boraca iz crnogorskih brda i Hercegovine, doline Lima i Ibra u akciju presijecanja puta koji je prolazio kroz Sandzak. Prema planu pukovnika Kovalenskog, zadruzenje rusko-crnogorske snage su trebale da sa prostora Gornjeg Polimlja i Potarja krenu dolinom Lima i Morace u pravcu Novog Pazara. Jake protivnicke snage krenule su u pravcu Plava i Gusinja ne nadajuci se bilo kakvom otporu muslimanskog stanovnistva tog kraja. Mladi Ali-beg je otkrio kakav plan ima neprijatelj pa je postavio jake snage na brdu Previji. U bici koja je 1854. godine zapoceta na prostorima oko Murine a okoncana na Previji neprijatelju je nanijet tezak poraz. Na drugoj strani, Crnogorci koji su nadirali u pravcu Bihora bili su nadmocniji te su po rijecima M. Memica ubili 114, a ranili 100 Muslimana. U ovim bitkama za Bihor poginuo je i Hasan-beg Corovic. Kovalenski, koji je predvodio crnogorsku vojsku, nije uspio da presijece Bosanski drum i time odvoji Bosnu i Hercegovinu od Istambula. Ovaj vodja ruskih krstasa je sa kombiniranim crnogorskim odredom izvrsio teske zlocine u Gornjem Polimlju (Vasojevicima). Pod komandom serdara Jova Piletica i uz prisustvo cetinjskog arhimandrita Nicifora Ducica, Crnogorci su nasilno pokrstili Muslimane Gornjeg Polimlja, najprije u Konjusima, zatim u Bozicima kod Andrijevice i u selu Gornja Rzenica. Tada je pokrsteno i jedno od najstarijih muslimanskih bratstava na tom prostoru - Rahmusovici. Za samo dvije godine vasojevicke vojvode su nasilno pokrstile vecinsko muslimansko stanovnisvo koje je naseljavalo prostor oko Murine, Andrijevice i Berana. Prvo zvanicno razgranicenje izmedju knezevine Crne Gore i Turskog carstva izvrseno je 1859. godine, te je fakticki priznata njena drzava, iako formalno to priznanje nije dobila. Pod pritiskom evropskih sila turska Porta je morala da se odrekne Grahova, Rudina, Niksicke Zupe, Rovca, Morace, Lukova, Drobnjaka, Bratonozica, Brskuta i Gornjeg Polimlja (Vasojevica). Sto se tice razgranicenja izmedju Crne Gore i Plavsko-gusinjskog okruga (koji je pripadao Turskom carstvu) ono je uspostavljeno 1862. godine i granica je isla od Zlorijecice, zatim Limom do sela Trepce, pa uz Trelacku rijeku do Backog brda. Time je uspostavljena tzv. "Hafiz-pasina granica". Ovim razgranicenjem Gusinjski okrug je bio prepolovljen, jedan dio je pripao Crnoj Gori dok je drugi dio ostao u sastavu Turskog carstva. Presijecanjem drumske veze sa Bosnom i Hercegovinom, Plavljani i Gusinjani su morali da svoje trgovacke i svake druge veze usmjere ka Kosovu i sjevernoj Albaniji (Skadru najvise). Godine 1876. i 1877., dolazi do rusenja turskih karaula izmedju brda Previje i Kruseva te se granica pomice ka Plavu. Nakon ovog dogadjanja kao grom iz vedra neba dosla je vijest da su evropske sile na Berlinskom kongresu donijele odluku da se Plavsko-gusinjski kraj dodijeli knezevini Crnoj Gori! Bosnjacko i Albansko stanovnistvo Plava i Gusinja se suprotstavilo odredbama (tacka 28. precizira novu granicu Crne Gore u ciji sastav treba da udju i Plav i Gusinje) koje su potpisale sedam velikih sila.
				nazad na pocetak