|
Nakon sto je dozivjela poraz na Noksicu, crnogorska vojska se povukla u selo Murinu. Ali-pasa je znao da ce Crnogorci opet krenuti na njih cim prikupe nove snage. Sem toga, njihovo neposredno prisustvo stvaralo je nesigurnost, i lokalno stanovnistvo drzalo u stalnoj napetosti. Zato je Ali-pasa odlucio da ih prvi napadne i protjera sa Murine. Na Murini su se nalazile tri crnogorske brigade koje su predvodili vojvoda Djuro Petrovic (bliski rodjak knjaza Nikole), Miljan Vukov, vojvoda vasojevicki i Marko Miljanov, vodja kucki. Prije nego sto ce se bitka odigrati, Knjaz je pozvao sa Cetinja na mobilizaciju cak i djecu od 12 godina. To potvrdjuju i stihovi narodne pjesme koja se sacuvala do danas:
"Ko god moze pusku dofatiti,
Na Turcina pa ju isturiti,
Na Turcina, krstu dusmanina,
Od djeteta od dvan'est godina,
A do djeda od sesdeset ljeta,
Na Gusinje na katile stare".
I Ali-pasa je, u nedostatku boraca, pozvao prvake albanskih plemena iz Djakovacke Malesije koji su se odmah pridruzili i krenuli na Crnogorce. Do bitke je doslo 8. januara 1880. godine, 35 dana od Noksicke bitke u selu Murini sjeverno od Noksica. Na crnogorskoj strani bilo je po rijecima Mustafe Memica oko 4.000 boraca, a na bosnjacko-albanskoj oko 2.500. Bitka je trajala dva dana, ali nije bila tako zestoka kao na Noksicu. Broj poginulih na obje strane je bio oko 400 boraca. Ono sto je vazno i sto treba istaknuti je da je Ali-pasa uspio da sa Murine protjera Crnogorce i da im ne dozvoli osvajanje gusinjske kaze za dugo vremena. U bici na Murini istakli su se pripadnici bratstva Mrkulici iz Gusinja koji su uspjeli da zarobe rusku zastavu i donesu je u Gusinje. Ali-pasa je bio kajmakam gusinjske kaze sve do 1880. godine a nakon bitke na Murini postaje miralim i sandzak-beg Peckog sandzaka. Na toj duznosti je ostao sve do svoje smrti 1889. godine. Nakon ova dva poraza, na Noksicu i na Murini, Crna Gora i velike sile sa Berlinskog kongresa su konacno shvatile da plavsko-gusinjsko pitanje ne mogu rijesiti vojnim putem, pa su, da bi udovoljili Rusiji dali Crnoj Gori Ulcinj i njegovo zaledje sve do rijeke Bojane, u zamjenu za Plav i Gusinje. Ali-pasa je bio veliki borac za oslobadjanje Bosne i Hercegovine od austro-ugarske okupacije, pa je usko saradjivao sa pljevaljskim muftijom Semsikadicem. Obojica su bili za to da se u Bosni podigne ustanak po svaku cijenu. Medjutim, kako navodi Dr. M. Memic u svojoj knjizi "Bosnjaci-muslimani Sandzaka i Crne Gore": "Ali-pasa je ubijen u Rugovskoj klisuri na putu za Plav, a smatra se da je ubistvo finansirao pecki feudalac Zejnil-beg iz Djakovice, poznatiji kao Hadzi Zeka, vodja Pecke lige. Da li je Hadzi Zeka stvarni naredbodavac Ali-pasine likvidacije ne moze se sa sigurnoscu utvrditi, ali se zna da ga je ubio Mahmut Rami Rugovac. Rahmetli Ali-pasa Gusinjski je veoma popularan i kod Albanaca, i na Kosovu i u Albaniji, pa je ova sumnja da je ubistvo narucio Hadzi Zeka, koga Albanci takodje slave kao junaka, za njih nevazeca. Jer, albanska pjesma govori da su Ali-pasa i Hadzi Zeka bili veliki prijatelji i da je njegovom ubistvom Hadzi Zeka izgubio najboljeg prijatelja sto je i u pjesmi otpjevano.
"Kur evrane Ali-pashe Gusine,
ma verbun te djathtin sy,
Kur evrane Ali-pashe Gusine,
njerin krah ma kathy".
"Kada su ubili Ali-pasu Gusinjca,
ko da su mi izvadili desno oko,
Kada su ubili Ali-pasu Gusinjca,
ko da su mi desnu ruku otkinuli". |
|
