Dobrica
Erić
TIHO
DIŠI: REČ JE O PIŠI
Dečak
i devojčica bela
što
se u svemu skoro slikuju,
imaju neke delove tela
po kojima se razlikuju.
To
su pre svega njihove piše -
leptirić i cvetak ubavi -
divit i pero kojim se piše
pesma nežnosti, pesma ljubavi.
Dečji
pesnici proslaviše
srce i glavu - jednom rečju
i telo i duh, al dečje piše
nema u tome slatkorečju.
Bela
moja ruko zapiši -
ja prvi pevam o dečjoj piši,
koja zaslužuje ista prava
kao srce i kao glava.
Da
nije piše kojom se bruši
biser sreće na sedmom nebu,
piškili bismo na nos il uši
i niko ne bi imao bebu!
Šta
još o tome treba znati -
neka vam kažu otac i mati,
koji se brinu o vašoj sreći;
bolje oni no neko treći.
Dečak
ima čarobni ključić,
a devojčica zlatnu bravicu;
za njih ja ubrah ovaj stručić
rima i za njih dižem zdravicu:
Živeli!