Milutin Bojić

PROSTA PESMA

Još poslednje pusti s violine glase
I hajdemo onda slušati talase. 

Gle, kako je vedro, a čamac se njiha.
Sada nek se čuje pesma tiha, tiha. 

I neka poteče i nek dragoj reče
Da sam njen u ovo mesečasto veče. 

Uvek njena slika moju tugu krasi,
A to znaju samo nebo i talasi.