Aleksa
Šantić
NE VJERUJ
Ne vjeruj u moje stihove i
rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -
Ne vjeruj! No kasno, kad
se mjesec javi,
I prelije srmom vrh modrijeh krša;
Tamo gdje u grmu proljeće leprša,
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te! U časima
tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem;
Tada vjeruj meni, i ne
pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!