Ovaj Web site posvečen je mojoj dvoje malodobne djece koji žive odvojeno od mene kao od svoga oca i predstavlja put kojim koračam i pokušavam da pronađem svoj mir u trenutcima kada mi je teško. Nažalost, surova istina pokazuje da postoje i ljudska biča koja mogu sebi dozvoliti taj kuriozitet da razdvajaju nerazdvojivo i da zbog vlastith interesa upravljaju životima i osječanjima drugih. Zaista je tragedija kada to činiš onom kog si rodio i kada ta djeca u počiniocu  vide svoju majku. Vrijeme je pokazatelj istine. Svako od nas ponijet će sa sobom samo veličinu svojih dijela i ništa drugo.

 
Kako i zašto? Kako je počelo sve..., koliko je trajalo,  kako i zašto se završilo!
... trebao bih na samom početku da Vam kažem nešto o sebi a naravno i o mojoj bivšoj supruzi!
 
     Ja sam Đulan Elvir July, rođen sam 23.06.1975. godine u Zenici gdje i sada živim. Potičem iz jedne prosječne četveročlne Bosanske porodice koja nemože da se pohvali određenim maretijalnim bogatstvom ali moralnim svakako DA. Osnovno i srednješkolsko obrazovanje stekao sam u Zenici i nosim zvanje Elektroničara iako mi to zvanje baš i nesluži jer radim sasvim nešto drugo. Po završetku srednje škole (1992) upisao sam studije metalurgije ali zbog rata i ratnih okolnosti nikada to nisam uspio da završim. Kao i večina mojih vršnjaka tog vremena mobilisan sam u sastav AR BiH i vojno angažiran na ratištima širom Bosne i Hercegovine. Rat je rat i hvala Bogu da sve što ima početak ima i kraj! Po završetku rata (1995), za razliku od večine demobiliziranih pripadnika AR BiH, našao sam sebi zaposenje i počeo raditi. U martu 1997. godine upoznao sam svoju sada več bivšu suprugu i naša veza se ozvaničila 19.12.1997. godine. ...
 
     Moja, sada več bivša supruga, zove se Amela Bektaš, rođena 31.07.1973. godine u Vitezu gdje živi i sada nakon prestanka postojanja  bračne zajednice, kao i ja potiče iz jedne prosječne petočlane Bosanske porodice koja se takođe nemože pohvaliti određenim materijalnim bogatstvima ali određeni pojedinci ni moralnim (čast izuzetcima). Osnovno obrazovanje stekla je u Vitezu a srednoškolsko u Travniku i nosi zvanje Ekonomskog tehničara. Odmah po završetku srednje škole zbog rata i ratnih okolnosti a nakon kratkotrajnog boravka u logoru, doselila se u moj rodni grad gdje smo se i upoznali. ...
 
    Kako je počelo ..., pa naravno kao i sve drugo od početka. Da život sa sobom nosi i lijepo i ružno mogu posvjedočiti samo vlastita iskustva i ništa drugo. Nemožemo ništa osjetiti gledajuči u druge dok to ne doživimo na svojoj koži. Kao što sam več naprijed rekao, moju bivšu suprugu upoznao sam u martu 1997. godine, i ovo je priča posvečena nekom periodu od 8-9 mjeseci koje smo proveli zajedno u nezvaničnoj vezi (kako se to kaže u našem žargonu "zabavljanju"). Moju bivšu suprugu upoznao sam kao radnicu u jednom od gradskih restorana u kom sam ja svakodnevno odlazio na doručak. U to vrijeme bio je to najbliži restoran mom radnom mjestu i svako jedno od najčešće posječivanih mjesta za mene. Sretali smo se svakog jutra i tako ponekada razgovarali. U aprilu 1997. godine započeli smo sa neformalnom vezom. S obzirom na uvjete tj. da smo se viđali svakog jutra, naši večernji izlasci bili su jako česti i dešavali su se skoro svako veče. U tom ili takvom peridu, sve vrline postaju idealne osobine a sve mane ili nedostatci postaju simpatični. Tako je bilo i kod nas ... pa nismo mi ništa drugačiji od ostalih ako se globalno pogleda. Za sve vrijeme provedeno u neformalnoj vezi nismo imali značajnijih i večih problema, skoro idealan period. Taj idealan period rezultirao je bračnom zajednocom koja je zaključena 19.12.1997. godine u Zenici.
 
     Koliko je trajalo ..., do kraja! Formirana bračna zajednica nije se bitno razlikovala od mnoštvo drugih ... dakle ništa posebno u svakom smislu. Sa nekog nezavisnog stajališta (onoliko koliko to ja mogu biti), perid trajanja bračne zajednice može se podijeliti u tri perioda i to: Uspon, Mir i Pad. Periodi su naravno podijeljeni na osnovu stanja osječanja bračnih drugova. 
 
Period označen kao USPON predstavlja ustvari jedini dio bračnog života koji je bio u svakom smislu bračna zajednica. U tom peridu naravno bilo je i loših trenutaka ali svaki od takvih trenutaka prošli smo zajedno međusobno pomažući drugom i trudeči se da olakšamo poziciju onog drugog. Važno je pomenuti da je ovaj period trajao tamo negdje do novembra 2001. godine.
 
Period označen kao MIR počinje ustvari sa odlaskom na liječenje malog Emraha koji je sa nekih nepunu godinu dana ima jaku upalu pluča i zbog čega je proveo skoro 40 dana na liječenju. Zaista je nezamislivo koliko čovjek može imati strpljenja i volje kada je u pitanju voljena osoba. Moj dečko je teško obolio od upale pluča zbog izlijevanja rijeke Misisipi iz njenog korita i ulijevanja u rijeku Neretvu naravno. Razočaran načinom odgoja i postupanjem prema djeci ali pokušavajuči sve to shvatiti kao loš period u kom se našla majka, smireno sam (greška) dopustio majci da i dalje brine o našoj djeci.
 
 Period označen kao PAD (novembar 2002. godine) počinje u vrijeme vjerovatno prinudnog shvatanja da i nakon normalnog ukazivanja na nedostatke u podizanju i odgoju djece. Sukob mišljenja i loša konverzacija počinju da postaju sastavni dio naših života. Najnezahvalnije je pomenuti ustvari satelitsko ponašanje bivše supruge u odnosu razmišljanje drugih ... skoro nebitnih za bračnu zajednicu. Predpostavljam da to treba biti tako kod ljudi koji nemaju izgrađeno vlastito mišljenje i svoj stav.
 
     Kako i zašto je završilo ..., normalno jer sve ima svoj kraj. Završilo se u onom momentu kada sam shvatio ili možda kada smo shvatili da produženje bračne zajednice za djecu donosi samo pakao u smislu velike vjerovatnoče da bi dvoje nedužnih biča trpili i gledali ono što im kao normalnim  ne priliči. Nakon pet i pol godina sve je postalo samo uspomena.
 
    Trenutno stanje: Sudski proces u kom bračni drugovi traže starateljstvo nad maloljetnom djecom. Malodobna djeca trenutno borave s majkom koja zbog ostvarenja vlastitih interesa, manipulišuči djecom kao raspoloživim oružjem, a zbog ostvarenja jednake pozicije u sudskom procesu, meni nedopušta viđanje djece. Strpljiv - Spašen. Vrhovni Sudac je nad nama!
 
Da se nebi otrglo sječanju ili možda zbog interesantnog stava odgoja djece, neka ostane samo istina!
Ovako vrijeme leti....
Zapis načinjen: 12.08.2003.godine (Last time updated 12.08.2003) 
 
 

Broj Vaših posjeta Webu:

Hvala za posjetu...July
Svi Vi koji želite detaljnije da komentirate na ovu temu  svoje komentare možete uputiti na
Šta mislite o majci koja za ostvarenje vlastitih intersa koristi svoju (našu) djecu kao raspoloživo oružje na taj način da im onemogući viđanje sa drugim roditeljom???
Doba majka
Vrlo dobra majka
Idalna majka
Majka....hm?
Loša majka
Nezaslužuje da nosi ime MAJKA!
Loš karakter i ništa više
Čovjek bez osječanja
Nemam komentar
Nemogu da vjerujem - Nemoguče
Web posljednji put editovan: 30.Avgusta 2003.g

Pogledajte rezultate glasanja
444
Hvala jer ste glasali - pozdrav by July
 [ Linkovi ]
Desing by: July © 2003 - True Story for my Childrens ...   Ths   for   visit and Your   comment!!!