Maslinarstvo
                                        Maslinarstvo na Dugom Otoku
 
 
.1. Osvrt na sadašnje stanje

 

Smatra se da u svijetu ima oko 800 milijuna stabala na površini od 9.6 milijuna hektara. U Hrvatskoj danas imamo oko 4 milijuna stabala maslina. Od postojećeg broja, oko 25% stabala, nalazi se na napuštenim maslinarskim površinama (makija), oko 45% na lošim, erodiranim ili teško pristupačnim terenima, a svega su 30% u povoljnom biološkom proizvodnom stanju.

 

Tablica br. 1 Broj stabala maslina na Dugom otoku po naseljima

Mjesto

broj stabala

broj rodnih stabala

Sali

50000

 

42000

 

Žman

20000

 

17000

 

Luka

14500

 

11000

 

Savar

4300

 

4000

 

Bribinj

2850

 

2750

 

Dragove

1800

 

1730

 

Božava

1900

 

1850

 

Soline

2300

 

2200

 

Veli Rat

1900

 

1850

 

UKUPNO

99550

 

84380

 

 

 

Općenito o maslinarstvu na Dugom Otoku može se reći da je ono po starosti stabala prestaro. Obnova tj. pomlađivanje bila je rijetka pa se starost današnjih stabala procjenjuje na preko 200 godina što je sa biološke i gospodarske točke gledišta sasvim nepovoljno za intenzivan uzgoj. Uz visoku starost stabala treba istaknuti bolesti i štetnike drva i lišća. Najznačajniji je granotoč (Zeuzera pirina) koji najčešće i najlakše napada starija stabla. Gljivična bolest paunovo oko se javlja na pojedinim lokalitetima. Najugroženija su ona područja bez dovoljno svijetla i mnogo vlage. Da bi se intenzivirao uzgoj potrebno je uvesti nove tehnologije, meliorirati pogodne terene i napustiti nepogodne.

 

Maslinarstvo je danas gospodarski vrlo perspektivna grana u našoj poljoprivrednoj proizvodnji.

 

Tablica br. 2 Postotna zastupljenost pojedinih sorata na Dugom otoku

Oblica

Drobnica

Karbunčela

ostale sorte

56%

37%

5%

1%

 

 

 

1.2. Dosadašnji opisi naših vodećih sorata

 

 

1.2.1. Oblica

(sinonimi : Orkula, Velika, Krupnica)

 

Biološke karakteristike

 

Oblica  je jedna od najstarijih i najzastupljenijih sorata na otoku. Ime joj potječe od oblika ploda. Ubraja se u skupinu mješovitih svojstava  jer se plod koristi i za  preradu ulja i konzerviranje. Plod je pogodan za preradu u zelenom, poluzrelom i zrelom stanju. Količina ulja u plodu varira od 17 do 23%.

Prema S. Buliću, Građa za dalmatinsku elajografiju;

Porijeklo: bez dvojbe, od najdavnijih vremena udomljena i posebna naša vrst.

Poljodjelske bilješke: stablo veliko, krošnje guste i u široko razvedenih krila, pa hoće većeg prostora i češćega prorijedjivanja krošnje, koja se prilagodjuje nizkom i kotlastom obliku gojidbe; u gladnim, tankim, krševitim zemljam prilagodjuje se bolje od ijedne druge vrsti i po najbolje podnosi izložene položaje; radja dobro ali neredovito; plod krupniji, težak 3 – 8 gr. malne okrugao, vrlo mesnat; zrije nairanije već u Oktobru – Novembru i uzdrži se slabo na stablu, do konca decembra, lahko otpada i lahko se rukama ćeše. Mnogo je oštećuje maslinova mušica.

Industrijalna vrijednost ploda: ulja izbacuje srednje i dobre vrsti; za jelo, priredjen u zelenu stanju, nešto je manje vrijednosti od “murgulje” i “dužice” jer je manje krupan; dočim je za sušenje i solenje bolji od ostalih vrsti; u jednom kilogramu imade 125-250 plodova (tj 4-8 gr) sa 3/10 koščica a 7/10 mesa. ”

 

D. Škarica navodi podatke:Randman mesa je 83.94%, visina ploda je 24.7 mm, širina 19.54 mm, a težina koštice je 0.8 g.

 

 

1.2.2. Drobnica

(sinonimi : Drobnjača, Sitnica)

 

Biološke karakteristike

Drobnica (sitnica, modrulja) čini velika i dugovječna stabla s rijetkom krošnjom.  Često se nalazi u maslenicima jer je dobar oprašivač oblice. Otpornija je na maslinovu muhu a  osjetljiva na paunovo oko. Rodi redovito i dobro.

Sorta Drobnica prema Buliću:Opseg i mjesta gojidbe: ne samo u gori nabrojenim, već i po ostalim mjestima zadarskog kotara, a nadasve po otocima sadjena je mnogo i vrlo je obljubljena, radi ćega se je udomila i u susjedni, benkovački kotar.

Običajni nazivi: u zadarskom kotaru nazivlju je “drobnjica”, “drobnjača i sitnica” a u Ižu velikom takogjer “jadrnjača”, ili “uljarica”; u benkovačkom kotaru zovu je samo “sitnica”.

Porijeklo: ?.

 

Poljodjelske bilješke: u tankim krčevitim i suhim zemljam zadarskih otoka i položajima izloženim sjevernjaku podnosi se, kao malo koja vrst masline; stablo veliko, krošnja sklopljena, visoka, riedka i prozračna s ćega stablo neiziskuje velika razmaka a krošnja česta i jaka prorjedjivanja; ali je zato, visinom krošnje, otešćano branje rukama; radja dobro i redovito; zrije kasno i nejednako a plod se drži na stablu čvrsto i do kasna, sve dok ga smrzavice i vjetrovi, već prezrela ne obore, na što se navodno i čeka; plod je malen ili srednji 2-3 gr. težak, jajolik i vrlo uljevit.

Industrijalna vrijednost ploda: ulja izbacuje mnogo i dobre vrsti a vrijedi prezreo i za sušenje i solenje.

Nijesam siguran da li je vrst “drobnica” iz korčulanskog i kotorskog kotara, jednaka ovoj iz zadarskog kotara. ”

Po podatcima iz knjige Maslina i maslinovo ulje visoke kakvoće u Hrvatskoj (D. Škarica) randman mesa je 77.53%, visina ploda je 18.25 mm, širina 16.11mm, a težina koštice je 0.49 g.

 

 

1.2.3. Karbunćela

(sinonimi: krbunčela, grambućela, crnica)

 

Biološke karakteristike

Karbunćela razvija velika stabla s naglašenim rastom u širinu. Odgovaraju joj zaklonjeniji položaji i bolja ishrana. Zrioba započinje vrlo rano, svi plodovi dozrijevaju istodobno što je pogodno za strojnu berbu. Plodovi ostaju na stablu vrlo dugo. Ističe se redovitim i visokim prinosom a kvaliteta ulja je vrlo dobra.

 

 

 

 

Sorta Karbunćela prema Buliću:

Opseg i mjesta gojidbe: po zadarskom primorju i po otocima sade je dosta.

Običajni nazivi:   grambućela” ili “karbunčela” a na Ižu malom takogjer i “žutica”.

Porijeklo: nije isključeno, da su je u zadarski kotar importirali iz južnih pokrajina Italije, uz jadransku obalu, gdje imadu vrst zvanu baš “carbonella”.

Poljodjelske bilješke: stablo uzraste veliko, a krošnju ne diže u visoko već razvede u širinu, pa u sadidbi zahtjeva veći prostor, kao i “oblica”; prilagodjuje se nizku i kotlastu obliku; uspijeva u najboljim zemljam i hoće zaklonjene položaje; na rodu nije redovita, ali kada rodi, iznese mnogo više od ijedne druge vrsti iz zadarskog kotara; plod je mesnat i dobro uljeviti, u zreloći sasvim crn, srednje je velićine, težak 2-3 gr.; dozrijeva rano, već u rujnu i drži se na stablu tvrdo i vrlo do kasna.

Industrijalna vrijednost ploda: upotrebljuje se jedino za vadjenje ulja, koje je mršavo, ukusno i boje sasvim blijedo-žutkaste”.


2.2. Ekološki uvjeti

 

2.2.1. Edafske prilike

 

Maslina najbolje uspijeva na dosta dubokim ilovastim i pjeskovito-ilovastim tlima, dobro dreniranim, s dovoljno humusa i hranjiva, te s dostatnim udijelom kalcija (15-25%). Bolje podnosi sušu nego suvišnu vlagu u tlu. Tla blagog krša zauzimaju veliki dio otoka. To su pretežno terasirana tla na vapnencu na kojem sitno tlo pripada skeletnim crvenicama - plitka su i vrlo podložna suši. Dio površina zauzima apsolutni krš koji predstavlja najviši stupanj degradacije tla, a slabo su ili nikako obrasla vegetacijom. Maslina uspijeva i na takvim tlima što dokazuje dobro razgranati korjenov sustav u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Za visoku i redovitu rodnost postoje faze kada je naglašena potreba za vodom, a to je u kolovozu i rujnu. Tada nastupa intenzivan rast i povećanje plodova. te nakupljanje ulja.

 

 

2.2.2. Klimatske prilike

 

Prema Koppernikovoj klasifikaciji klime ona nosi oznaku “c sax”. Odlikuje se sušnim i vrućim ljetom dok je jesensko-zimsko razdoblje vrlo kišovito i pretežno toplo. Izostanak kiša u vegetacijskom razdoblju ograničavajući je faktor u prirodu masline. Ukupna količina oborina je dovoljna ali je njen raspored  nepovoljan. U 8 mjeseci vegetacije (III.-X.) maslina prima tek 54% oborinskih voda. Ostatak oborina 45% pada u 4 zimska mjeseca.

 

Godišnji srednjak vlage zraka Zadarskog arhipelaga kreće se oko 73%. Maksimalne vrijednosti ostvaruju se u studenom, a minimalne u srpnju. Prosječna godišnja temperatura iznosi 15.4 °C, prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca srpnja 24 °C, a najhladnijeg siječnja 12 °C. Broj dana s temperaturama nižim od 0 °C je zanemariv, a s visokim se kreće oko 16 dana u godini. Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca siječnja je 6.7 °C. Insolacija iznosi oko 2500 sati godišnje, a u srpnju sunce sija 10 do 12 sati dnevno.

 

Tablica br. 3 Srednje minimalne i maksimalne temperature zraka (°C) po pojedinim mjesecima

Mjesec

min. (°C)

max. (°C)

I

2

 

7

 

II

2

 

11

 

III

4

 

13

 

IV

9

 

19

 

V

13

 

25

 

VI

17

 

29

 

VII

16

 

28

 

VIII

23

 

33

 

IX

13

 

24

 

X

12

 

22

 

XI

10

 

18

 

XII

6

 

14

 

 

2.3. Agrotehnički i elaiotehnički zahvati

 

2.3.1. Sistemi uzgoja

 

Na cijelom području prevladava jednoličan uzgojni oblik koji bi se mogao nazvati spontani ili prirodni. Taj uzgojni oblik nastao je bez posebnog djelovanja čovjeka. U  zadnje vrijeme, nestankom ovaca, dio mlađih stabala ima krošnje bliže tlu. Stara stabla su vrlo visoka s mladim izbojima koji rastu iz panja. Staro stablo ne dozvoljava izdancima da se razviju a mladi izdanci ometaju staro stablo da rodi. Neravnomjeran odnos između krošnje i korijena, uzrokuju slabu i neredovitu rodnost takvih stabala. Prosječno se po hektaru nalazi 100-150 stabala. Ulaganje rada i sredstava su vrlo mala. Obrada tla je nepotpuna a jedina joj je svrha da tlo ispod krošnje održava čisto. Nema navodnjavanja pa su posljedice suše izrazito teške.

 

Da bi maslinarstvo imalo veću ulogu na ovom području potrebno je obnoviti stara i neproduktivna stabla. Oko 70% stabala je potrebno obnoviti iz guke, 20% iz debla i 10% stabala traži rekonstrukciju krošnje.

 

Za uspješan uzgoj, redovitu i optimalnu rodnost potrebni su povoljni ekološki uvjeti. Najbolji su prozračni tereni na blagim padinama koji nisu izloženi jakim vjetrovima. Blagi vjetrovi pogoduju kod cvatnje radi oplodnje.

 

Maslinu ne nalazimo na dubokim, plodnim tlima jer se na njima najčešće uzgaja različito povrće i loza. Nalazimo je na siromašnijim tlima, kamenjaru, kršu, brežuljcima.

 

 

 

Logično je da maslina uzgajana na takvim područjima ne može davati obilan i redovit prinos kao one uzgajane na dobrim i dubokim tlima. Međutim uz pravilne agrotehničke zahvate moguća je dobra rentabilnost proizvodnje.

 

Na Dugom Otoku tj. njegovom jugo-zapadnom području, postoji mogućnost navodnjavanja pa bi i u sušnim godinama maslina davala dobre prirode.

 

Navodnjavanje djeluje na ranije stvaranje ulja kada su manji prinosi, a kasnije stvaranje ulja kod većih prinosa. Kod navodnjavanih maslina rast plodova i proces stvaranja ulja odvija se kontinuirano bez ljetnog zastoja (8).

 

Uzgoj visokorodne masline ovisi o formiranju krošnje tj. o rezidbi koja poboljšava fotosintezu. Glavni čimbenik koji utječe na karakteristiku ploda je svijetlo koje poboljšava se rast i zrioba plodova. 

       

Za razliku od uzgoja drugih kultura maslinici se mogu smatrati stabilnim agroekosustavom. Mala je mogućnost od uvođenja novih potencijalno opasnih vrsta, koje bi uzrokovale gospodarske gubitke. Najznačajniji štetnici maslina u Hrvatskoj koji predstavljaju stalnu opasnost proizvodnju maslinina su muha, maslinin moljac i maslinin medić. U posebnim prilikama, kod narušavanja prirodne ravnoteže, može doći do šteta od granotoča, štitastih uši ili potkornjaka.

 

Zaštita maslina od glavnih nametnika provodi se kemijskim mjerama koje najčešće nisu pod stručnim nadzorom. Takav način zaštite uzrokuje poremetnju u ravnoteži ekosustava, zagađenje okoliša, opasnost od ostataka otrovnih rezidua u plodovima i ulju. Razvojem znanosti i unaprjeđivanjem ekološke svijesti trebalo bi težiti uvođenjem integrirane i usmjerene zaštite maslina. (organsko biološka proizvodnja). Naime sedam najrazvijenijih zemalja svijeta spremno je platiti  takva ulja masline i više od 100% na konvencionalnu cijenu. Vjerojatnost da su maslinici na Dugom otoku nekontaminirani je velika budući je veći dio maslinika zapušten više od 50-tak godina.

 

 

2.3.2. Način berbe

 

Berba maslina predstavlja jedan od najvećih problema u uzgoju. Maslinici se nalaze na krševitim, nagnutim i nepristupačnim položajima na kojima je kretanje motornih vozila otežano ili isključeno. Stoga je za razvoj maslinarstva na otoku potrebna izgradnja novih putova. Berba se uglavnom provodi prema staroj navici u određeno vrijeme bez obzira o tehnološkoj zrelosti plodova.

 

Prerano ubrane masline (zelene) daju manju količinu ulja dok kasna berba daje ulje lošije kakvoće. Optimalni rok za početak berbe je kad 1/3 ploda promjeni boju (8).

 

Razlog za raniju berbu je da se postiže bolja kvaliteta ulja, bolja diferencijacija cvjetnih pupova za sljedeći urod i smanjuje se alternativna rodnost.

 

Berba se najčešće obavlja na tri načina:

- Prvi način je da se ispod krošnje stabala rasprostiru plastične mreže i na njih se ručno ili uz pomoć različitih češljeva obaraju plodovi. Prosječan berač tako može ubrati i do 60 kg za 8 sati. Mogu se koristiti strojni tresači koji imaju mnogo veći učinak.

 

 

- Drugi način je sakupljanje plodova sa tla. Nakon spontanog prirodnog opadanja plodova na tlo plodovi se skupljaju ali ulje takvih maslina je vrlo loše kvalitete. Ovaj način berbe se ne preporučuje.

 

- Treći način je kombinacija prethodnih. Prije spontanog opadanja plodova, ispod krošnji se prostiru mreže. Na njih otpadaju plodovi pa je sakupljanje lakše i češće.

 

Ubrane masline se prevoze u plastičnim vrećama i velik dio plodova se nagnječi. Prije prerade plodovi se skladište na taj način da se očiste od lišća i ostalih nečistoća i zatim se stavljaju u velike plastične ili drvene posude. U posudi se nalazi voda ili more da bi se spriječilo kvarenje i gnječenje. Ovim načinom uskladištenja i čuvanja plodova znatno se umanjuje kvaliteta ulja zbog gubitka negliceridnih sastojaka u plodu.

 

 

2.3.2. Načini prerade

 

 Od davnih vremena maslinovo ulje je bilo glavna masnoća u prehrani i vrlo cijenjeno na ovom području. Upotrebljavalo se ne samo u prehrani već i kao lijek. Isto tako stalno je prisutno i u duhovnom stvaralaštvu jer je u kršćanstvu uvijek od velikog značaja. I danas, u konobama naših predaka, može se naći boca ulja koje se nakon mljevenja i miješanja plodova bez prešanja iscijedilo, a nazivali su ga noćnjak. Ulje kao proizvod metabolizma masline jako je pod utjecajem sorte (zrioba, veličina, odnos mesa i koštice, randman i kemijski sastav ulja).

 

 

 

Tijekom prerade maslina mogu se izazvati promjene kemijskog sastava ulja, a osobito sastojaka negliceridnog djela, koji su zastupljeni u malim količinama, ali su vrlo značajni za kakvoću ulja i imaju veliku biološko-prehrambenu vrijednost (steroli, vitamini, aromatski spojevi, tokoferoli, polifenoli i dr.). Mehanički postupci u tijeku prerade izazivaju reakcije između vode, ulja i čvrstih sastojaka (8).

 

2.3.2.1. Diskontinuirani način prerade

 

Prva faza u diskontinuiranom načinu prerade je mljevenje plodova. Mljevenje plodova obavlja se velikim kamenim mlinom i traje oko 20-ak minuta. Nakon mljevenja dobiva se tijesto (komina, pasta) koje se miješa u miješalici gdje dolazi do odvajanja tekuće od čvrste faze (druga faza). Miješanje je dugotrajno i sporo da bi se pospješilo spajanje sitnih kapljica ulja u veće kapi. Emulzija ulja u vodi prelazi u emulziju vode u ulju. Uz miješanje uloga ove faze u preradi je i zagrijavanje smjese pomoću dvostrukih stijenki miješalice kroz koje cirkulira topla voda. Miješalica je opremljena uređajem za automatsko doziranje tijesta na filtrirajuće dijafragme. Treća faza je prešanje koje se vrši hidrauličnim prešama visokog pritiska.

 

Iskorištenje ulja ovisi o svojstvu plodova, brzini podizanja klipa i trajanju prešanja. Trajanje prešanja važan je faktor i kreće se od 60 do 90 minuta. Najveći pritisak iznosi oko 400 kg/cm2 .

 

Centrifugiranje je sljedeća faza u kojoj se odvajaju frakcije na osnovu specifične težine tj. ostaci komine, voda (murka) i ulje. Usisna cijev centrifugalnog separatora se nalazi na dnu rezervoara u kojoj su ulje i voda s nečistoćama. Tako se miješanje vode i ulja svodi na minimum.

 

2.3.3.2. Kontinuirana centrifugalna ekstrakcija

 

Ovaj postupak za proizvodnju maslinovog ulja zasniva se na principu centrifugalne separacije uljno-vodene faze od krute. Primjenjuju se specijalni kontinuirani horizontalni centrifugalni separatori. Pri tome dolazi do bubrenja bjelančevina i do pucanja staničnih stijenki pa se ulje potiskuje iz tijesta. Tim se postupkom dobivaju tri frakcije: sirovo ulje, kruta faza i vegetabilna voda. Sirovo ulje prolazi kroz klasični centrifugalni separator.

 

Kruta faza sadrži znatnu količinu vode i distribuira se na daljnju preradu. Nakon čišćenja od lišća i pranja, maslina se podvrgava operaciji gnječenja, gdje započinje razaranje stanične strukture što omogućuje lakše izdvajanje ulja. Tako izgnječena maslina pada u uređaj većeg volumena s horizontalno u nizu smještenim lopaticama na osovini, pomoću kojeg se provodi operacija miješanja. Tu se nastavlja razaranje staničnih stijenki i iz izgnječenih maslina postaje suspenzija od uljno-vodene faze i krutih čestica.

 

Kako plod masline sadrži veliku količinu vode (oko 50%), ona uslijed miješanja istiskuje ulje iz razorenih stanica. U dobivenu suspenziju ubacuje se topla voda i transportira u centrifugalni ekstraktor tj. separator.

 

Dolijevanjem tople vode dolazi do bubrenja bjelančevina što uzrokuje daljnje cijepanje staničnih stijenki. Velika količina vode u suspenziji (i od maslina) pospješuje izdvajanje ulja.

 

 

 

 

Centrifugalni ekstraktor najbitniji je uređaj u postrojenju i najviše o njegovom radu ovisi iskorištenje ulja. Iz centrifugalnog ekstraktora dobivena uljna faza sadrži oko 10% vode koja se izdvaja u klasičnom centrifugalnom separatoru. Vodena faza sadrži manju količinu ulja koja se izdvaja u drugom centrifugalnom separatoru. Izdvojena kruta faza (komina) sadrži od 4-5% ulja.

 

Prednosti ovog postupka je u tome što zahtijeva manji prostor, manje radne snage, omogućuje veće kapacitete prerade a ulje sadrži manje slobodnih masnih kiselina. Treba napomenuti i negativne strane ovog postupka kao što je zagrijavanje tijesta i mogućnost stvaranja emulzije.

 

1