D.Rosandić_Realizam

Prema:
Rosandić, Književnost 3, Zagreb 1996

Europski realizam

Književno razdoblje,  

stilska epoha između godine 1830-1870. 

REALIZAM, OD LATINSKE

RIJEČI REALIS - STVARAN


TEMATSKA USMJERENOST

REALIZMA

ROMANTIČKI LIKOVI

REALISTIČKI LIKOVI I
PROSTOR
U KOJEM DJELUJU

DETALJNI OPISI INTERIJERA

I EKSTERIJERA

PROSTOR U PROZI

DOSTOJEVSKOGA I BALZACA

DRUŠTVENI USPON
RASTIGNAC
SOREL

KRITIČKI REALIZAM

STVARNI ŽIVOT

ISTINITO PRIKAZIVANJE

AUTENTIČAN GOVOR

SOCIJALNO-PSIHOLOŠKA MOTIVIRANOST FABULE

ZAOKRET PREMA ZNANOSTI

POZITIVIZAM

PISAC - OŠTAR PROMATRAČ

Pisac mora imati (...) posve zdrave oči
(E. Kumičić)

ROMANTIZAM - LIRIKA

 

REALIZAM - EPSKA PROZA

 

EPOHA KLASIKA


Edmond i Jules de Goncourt



Germinal, ilustracija


Prizor iz En familiie, jedna od prvih predstava Slobodnog kazalista

VERIZAM (VERUS) - ISTINIT

GIOVANNI VERGA (1840-1922)
Život polja
Seoske novele

Nepobijeđeni (ObiteljMalavoglia)

Povijesni (društveno - znanstveni okvir)

Vrijeme procvata društvenih i prirodnih znanosti.
Utopisti socijalisti
(Saint-Simon, Charles Fourier, Robert Owen): čovjek je rezultat sredine i odgoja, rješenje socijalne pravde.
Pozitivizam
(Auguste Comte)-znanstvena i filozofska spoznaja svodi se na otkrivanje zakona iskustveno ustanovljivih konstantnih odnosa među pojavama.
Darvinizam -
prirodoznanstvena teorija o podrijetlu i razvoju životinjskih vrsta i čovjeka (Ch. Darwin). Tehnička otkrića (parni stroj, željeznica, telegraf...).

Poetika
Mi ne tražimo ideal života, nego život sam, onakav kakav jest.
(Bjelinski) 
One su stvarnost - činjenice. One su česte i svakodnevne.
(Dostojevski) 
Književnost će sve više i više dobiti izgled znanosti.
(Flaubert)
Znanost prodire u naše područje, nas romanopisaca, i mi postajemo analitičari
čovjekovih individualnih i društvenih postupaka.
(E. Zola)
Romanopisac koji želi pružiti nam točnu sliku života, mora pažljivo kloniti se svakog spleta događaja koji bi mogao djelovati izuzetno. (Maupassant)

Pripovjedaci

Ruski
Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809-1852.) Mrtve duše, Kabanica, Revizor
Lav Nikolajevič Tolstoj (1828-1916.)
Ana Karenjina, Rat i mir, Uskrsnuće...
Ivan Sergejevič Turgenjev (1818-1883.)
Lovčevi zapisi, Očevi i djeca...
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821-1881.) Zločin i kazna, Braća Karamazovi

Francuski
Honore de Balzac (Onore d Balzak, 1799-1850)
Otac Goriot, Eugenie Grandet...
Stendhal(Stendal ili Standal pravim imenom Henri Beyle, 1783-1842),
Crveno i crno, Parmski kartuzijanski samostan
Gustave Flaubert(Gistav Flober, 1821-1880) Gospoda Bovary (1857.)

Engleski
Charles Dickens (Čarlz Dikinz, 1812-1870),
Oliver Tvist, David Copperfield...

Njemački
Gottfried Keller (Gotfrit Keler, Švicarska, 1819-1890.) Zeleni Heinrich... 

Talijanski
Giovanni Verga (Džovani Verga, 1840-1922.) Obitelj Malavoglia
(Malavolja)


Realizam


Književno razdoblje - stilska formacija

Tridesetih godina XIX stoljeća započinje novo književno razdoblje poznato pod nazivom realizam. Povjesničari književnosti određuju realizam kao književno razdoblje (stilsku formaciju) koja traje od 1830. do 1870. g. Trajanje realizma ne podudara se potpuno u svim zemljama. 

Tematska usmjerenost

Romantizam nije pokazao zanimanje za prikaz suvremenoga života, osobito društvenih pojava. Svoju pozornost usmjerio je prema prošlosti (nacionalno-povijesna tematika), izdvojenim pojedincima koji su zaokupljeni vlastitim životom, dalekim i egzotičnim zemljama, mističnookultnim pojavama.
Nasuprot takvoj tematskoj usmjerenosti, realizam pokazuje izrazito veliko zanimanje za svakidašnju stvarnost, za suvremeni društveni, gospodarski, kulturni, politički i moralni život. U književna djela uvodi obične ljude iz svakodnevnoga
života i iz svih društvenih slojeva. 

Realistički junaci

Romantički likovi kreću se u živopisnim, bizarnim i egzotičnim prostorima udaljenih krajeva. Realistički junaci kreću se u svakodnevnim, običnim životnim prostorima: od Mice, gostionice, tržnice, noćnih lokala, bordela, tavanskih i podrumskih sobica, sirotišta, kazališnih dvorana i salona.
Opisi interijera u djelima realista nemaju ukrasnu ulogu. Oni otkrivaju socijalnu pozadinu koja određuje postupke, ponašanje, psihologiju likova i njihov svjetonazor. Imaju, dakle, motivacijsku ulogu.
(Tjeskobni prostori studentskih sobica i tavanskih zakutaka u prozi M. F. Dostojevskoga, primjerice, određuju ponašanje, postupke i proživljavanje likova. Balzac slika sumorne i zagušljive prostore trećerazrednih penziona u kojima se
okuplja šaroliki svijet poniženih, uvrijeđenih i odbačenih. Nasuprot tom sumornom i zagušljivom ambijentu slika raskošne građanske salone.)

Želja za društvenim usponom

Junak realističke proze nastoji proniknuti u društvene odnose i doživjeti društveni uspon.
Rastignac iz
Balzacova romana Otac Goriot i Sorel iz Stendhalova romana Crveno i crno tipični su realistički junaci željni društvenoga uspona.
Postoje junaci koji žele mijenjati društvene odnose. Takav je Raskoljnikov u romanu Zločin i kazna M. F. Dostojevskoga. 

Kritički odnos prema stvarnosti

Realistički pisac kritički promatra svijet. Stoga se govori o kritičkom realizmu.
Kritički se odnos očituje u raščlambi društvenih odnosa (socijalne bijede, socijalne nepravde), moralne, kulturne i političke problematike.
Realizam pokazuje osobito zanimanje
za socijalno-moralnu problematiku.

Poetika

Realizam se opredjeljuje za prikazivanje stvarnoga života u svim njegovim pojavnim oblicima. Socijalni problemi postaju glavnim predmetom prikazivanja.
Životne pojave prikazuje istinito, bez uljepšavanja:

Mi ne tražimo ideal života, nego život sam, onakav kakavjest. Bio on ružan ili lijep, mi ga ne želimo uljepšavati...
(Bjelinski)
Treba praviti slike, pokazivati prirodu onakvu kakva jest, ali praviti potpune slike, slikati ono dolje i ono gore...
(Flaubert )
Likovi su uvjetovani sredinom iz koje potječu, koja ih okružuje.Stoga realistički pisci pridaju osobitu pozornost opisima ambijenta (prostora, sredine). Razvijaju detaljne opise ambijenta u ulozi socijalne i psihološke karakterizacije lika.
U nastojanju za što istinitijim i autentičnijim prikazivanjem likova, realistički pisci unose autentičan govor (neknjiževno
narječje, provincijalizme, žargonizme...), tj. likovi govore svojim autentičnim jezikom (jezikom sredine).
Fabula je socijalno i psihološki motivirana.
Realizam donosi sadržaje koji su životno mogući, koji isključuju nadnaravnu dimenziju, ostaju u granicama životne zbilje.

Književnost i znanost

Flaubert je 1853. napisao: Književnost će sve više i više dobiti izgled znanosti; ona će poglavito biti izlaganje...      
Bile su to na neki način proročanske riječi koje su najavile
spajanje umjetnosti i znanosti.      
Realisti se pozivaju na znanstvene spoznaje o čovjeku i društvu.       Francuski prirodoslovac Geoffroy Saint-Hilaire utjecao je na Balzacovo stvaralaštvo, a Claude Bernard, fiziolog, na Zolinu teoriju naturalizma (teoriju romana).
Vodeća filozofska doktrina XIX stoljeća je pozitivizam (utemeljitelj Auguste Comte), koji ističe da je plodno samopoznavanje činjenica, da izvjesnost spoznaje valja stvarati po uzoru na eksperimentalne znanosti te da filozofija mora izbjegavati verbalizam i spekulaciju i držati se činjenica. 

Realistički je pisac ponajprije oštar promatrač životnih
pojava.  
»Činjenice su stvarnost«, ističe Dostojevski, »one su čiste i svakodnevne.«

Proza - najprikladniji književni izraz

Romantizam je prije svega njegovao lirsko pjesništvo. Lirika je prodirala i u ostale književne rodove i vrste (dramu, putopis). Realisti se opredjeljuju za prozno stvaralaštvo kao najprikladniji oblik izražavanja tematske građe (socijalne, moralne, kulturne...).
Realistička epoha to je epoha pripovjedača (romanopisaca
i novelista), klasika europske proze.To je epoha Gogolja, Turgenjeva, Tolstoja, Dostojevskoga, Čehova, Balzaca, Flauberta, Stendhala, Dickensa, Thackerayja. Ti su pripovjedači književni kroničari svoga vremena.Turgenjev je slikar feudalne Rusije (Lovčevi zapisi), generacijskoga sukoba, sukoba očeva i djece (Očevi i sinovi), Gogolj satirički slika feudalnu Rusiju (Mrtve duše, Revizor), Tolstoj rašlanjuje društvenu (obiteljsku), moralnu i filozofsku problematiku (Ana Karenjina, Uskrsnuće). Dostojevski ponire u dubine ljudske duše rasčlanjuje socijalne i moralne probleme (Zločin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi), Flaubert svjedoči moralnu krizu svoga vremena (Gospođa Bovary), Stendhal prikazuje događaje iz doba Louisa Philippea (Crveno i crno), Dickens govori o društvenoj bijedi u Engleskoj (Oliver Twist), Thackeray satiričnim tonom pokazuje srednje i visoko englesko društvo svoga vremena (Knjiga snobova), Keller stvara odgojni roman u kojemu prikazuje romantično nastojanje junaka i »mali građanski svijet« (Zeleni Heinrich), Verga slika povijest propadanja sicilijanske obitelji (Obitelj Malavoglia). Tekovine realizmaEpoha realizma ostavila je u naslijeđe klasična pripovjedna djela. Pokazala je veliko zanimanje za aktualna društvena pitanja. Književnost je približila znanosti, uvela je analitičku metodu prikazivanja stvarnosti.

Moderna - oporba realizmu

Moderna, epoha koja slijedi nakon realizma, suprotstavit će se realističkoj koncepciji književnosti, izrazit će nepovjerenje u moć znanosti, proklamirat će »bankrot znanosti« i usmjeriti književnost prema neistraženim područjima podsvjesnoga i iracionalnoga. Uspostavit će novu poetiku koja se suprotstavlja poetici realizma.

Naturalizam (naturalis - prirodan)

Kronologija naturalizma

Godina

Pisac

Naslov djela

1864

Jules i Edmond

Goncourt (braća Žil,1830-1870 i Edmon, 1822-1896, Gonkur)

Germinie

Lacerteux (Žerminija Laserte)

1867

Emile Zola,
Emil Zola,1840-1902

Therese Raguin (Tereza Raken)

1871

Emile Zola

Rougon - Macguart (Rugon-Makari)

(ciklus romana)

1877

Emile Zola

Henrik Ibsen,
Henrik Ibsen,
1828-1906

Jazbina

Stupovi društva

1879

Emile Zola

Henrik Ibsen

Nana

Nora

1880

Guy de Maupassant, Gi d Mopasan,
1850-1893

Emile Zola

Naša Dunda

Eksperimentalni

roman

1881

Henrik Ibsen

Sablasti

1884

Henrik Ibsen

Divlja patka

1885

Emile Zola

Germinal (Žerminal)

1887

August Strindberg, August Strindberj,
1849-1912

Otac

1888

August Strindberg

Gospođica Julija

1889

Gerhart Hauptmann
Gerhart Hauptman,
1862-1946

Pred zoru

1892

Gerhart Hauptmann

Tkalci

 Književni smjer

Naturalizam se javlja sedamdesetih godina XIX stoljeća i traje do 1890. g. Pojavljuje se u Francuskoj, odakle se širi u druge europske zemlje (Švedsku, Norvešku, Njemačku). Početak naturalizma u Francuskoj povezuje se uz imena braće Goncourt (Julesa i Edmonda) i njihov roman Germinie Lacerteux (1864.).
Teoriju naturalizma oblikovao je Emile Zola u raspravama
Romanopisci naturalisti, Eksperimentalni roman i predgovoru romana Therese Raguin.     
Svoju teoriju Zola utemeljuje na učenju prirodoslovca
(fiziologa) Claudea Bernarda i Hippolytea Tainea. Prema njemu, tri temeljne značajke određuju lik u književnom djelu: sredina, naslijeđe i trenutak. Književnost se približuje znanosti, a romanopisac je eksperimentator.

Naturalizam i realizam

Naturalizam je proistekao iz realizma. Zola se, međutim, kritički odnosi prema realizmu. Kritizira Balzacovo i Stendhalovo stvaralaštvo jer oni u svojim djelima prikazuju uzvišene, titanske likove. Naturalisti prikazuju ljude iz svih društvenih slojeva, otkrivaju tamne i ružne životne pojave to je »estetika ružnoće«. U djelima naturalističkih pisaca razotkriva se socijalna i moralna izopačenost, zločin, duševna bolest, gruba seksualnost, nastranost i društvena degeneriranost.

Pripovjedna tehnika

Naturalizam razvija detaljne opise sredine. U opise unosi autentične pojedinosti. Likove oblikuje u njihovoj životnoj pojavnosti, socijalnoj i biološkoj određenosti. Oni se sami predstavljaju, pisac je »skriveni režiser drame«, tj. nije »sveznajući pripovjedač«. Za razliku od realista, naturalisti uvode mnoštvo (masu) kao književni lik, tj. masa postaje književnim junakom (Germinal).

Književne vrste

Naturalizam je istaknuo roman i novelu kao temeljne književne vrste. Naturalisti su romanopisci i novelisti (Zola, Maupassant). Osim romana i novele, unutar naturalizma razvila se i drama


Književne vrste

Romani

Germinie Lacetreux
(Žerminija Laserte)

braca Goncourt

 

Therese Raquin
(Tereza Raken)

Emile Zola

 

Jazbina

Emile Zola

 

Germinal
(Žerminal)

Emile Zola

 

Čovjek zvijer

Emile Zola

 

Zemlja

Emile Zola

 

Jedan zivot

Guy de Maupassant

 

Ljubimac

Guy de Maupassant

 

Pierre i Jean
(Pjer i Žan)

Guy de Maupassant

Novele

Uzica

Guy de Maupassant

 

Kišobran

 

 

Ogrlica

 

 

Kuća Tellier

 

 

Gospođica Fifi

 

Drame

Nora

Henrik Ibsen

 

Sablasti

 

 

Divlja patka

 

 

Otac

August Strindberg

 

Gospođica Julija

 

 

Tkalci

Gerhart Hauptmann

Francuska naturalistička drama i kazalište 

Zola se nije predstavio samo kao pisac naturalističkoga romana. Ogledao se i kao pisac naturalističke drame. Pisao je komedije: Nasljednici Rabourdin, 1874. i Ružin pupoljak, 1878. Dramatiziran je i roman Therese Raquin, koji je prikazivan na mnogim svjetskim pozornicama. U Parizu je utemeljeno i naturalističko Slobodno kazalište koje je djelovalo od 1887. do 1896. g. Scena i gluma morali su odgovarati životu, na pozornici je sve moralo biti "pravo" a glumci su morali govoriti kao u životu.


Verizam


U talijanskoj književnosti druge polovice XIX. st. javlja se književni smjer poznat pod nazivom verizam. (verus - istinit). Srodan je naturalizmu. Teži istinitom prikazivanju života.
Najpoznatiji veristički pisac je Giovanni Verga (
Džovani Verga,1840-1922.) Predstavio se kao novelist i romanopisac. U novelama Život polja (1880.) prikazuje priprosti seljački svijet, tj. likove seljaka koji su bliski prirodi, a njihovi su postupci nagonski. I druga zbirka Seoske novele (1883.) donosi likove seljaka  kojima upravljaju iskonske strasti i pohlepa za zemljom.  Vrhunac Vergina stvaralastva obilježava nedovršeni ciklus romana s naslovom Nepobijeđeni. Prvi roman iz toga ciklusa je Obitelj Malavoglia (
Obitelj Malavolja,1881.), u kojemu je prikazana povijest propadanja brojne sicilijanske obitelji.   


G. Fattori, Patrola, 1885.


Copyright © Omeragic

 


 








1