Kovac Tibor ILUZIJAN


Pesmarica...


Milena

 

Placem nocas mila moja

trazim ruke trebas mi

Dozivam kisu purpurne boje

a u njoj samo ja i ti

 

Besmrtno je srce moje

i ljubav sto mu snagu daje

Vecni plamen u meni sto gori

za tebe ce uvek  da traje

 

Milena ...

tebe trazim , tebe zovem

Ti si moja sudbina

moja Milena

 


Volim te

 

Zeleo bih nocas da te vidim

kako sama setas po kisi

Zeleo bih nocas da cujem

s'tvojih usana ,,Volim te''

 

Volim da gledam osmeh na usnama

suze u ocima jer one su istina

Slobodu , ljubav u tvojim mislima

dela Bozija u tvojim delima

 

Kao vapaj gresnika

moje srce doziva

Dusa se sa telom oprostila

a srce moje u tvoje pretapa

 


Umrecu ako treba

 

Jos uvek  osecam da mogu voleti

poslednji rat za ljubav izgubiti

Vreme ce sve izbrisati

zivot novu stranicu okrenuti

 

Patio sam mnogo i znam sta je jad

gde sam gresio a gde bio gad

Ne zelim da se menjam sada vec je kasno

zelim da jos jednom ljubim strasno

 

Ako treba zivot svoj cu dati

zbog ljubavi nikad posustati

Pevam samo jedno jer zelim znati

da li ce ikad iko u moj dom da svrati

 


Povratak

 

Vracam se zaboravljen od svih

da rasplamsam vatru pobedjenih

Jos ima nade ja verujem u spas

da neko postoji ko razume nas

 

Uslisi mi Boze molitvu malu

u njoj samo mogu dve tri reci da stanu

I poslednji dan zivota tebe slavicu

daj mi jos malo snage,uspecu

 

Vratio sam se jer verujem u pobedu

slavim sve pobedjene,verujem u nju

 


Mesecev kaznjenik

 

Sumorni suton i prasnjavi hram

izbledele senke i poslednji dan

Cujem vapaj sto upomoc zove

vidim dusu gde moli bogove

 

Spusta se noc tiha i crna

sjajna se zvezda s'krila iza meseca

Dok  horda vukova krece ka zrtvama

u tebi vri bol osudjenika

 

Ti imas sansu da nadjes spas

tajnu sto lezi u starim knjigama

Srusis li taj zid sto je izmedju nas

vratice se svetlost tvojim snovima

 

Vecno si proklet i zauvek  sam

u tvome srcu caruje tama

Kad sumorni suton i poslednji dan

prekriju stepenik  prasnjavog hrama

 

Mesecev ti si kaznjenik

stvorio sam te ja

Mesecev ti si kaznjenik

moja jedina uteha

 


Novo sutra

 

Ovoj veceri nije potrebno ime

samo zagrljaj onih sto vole

Vetar sapatom nesto zeli reci

da novo svitanje mora uskoro doci

 

U ovoj veceri zaklinjem sebe

da nikada necu otici od tebe

Moja ljubav trajace vecno

tvoje ce srce zauvek  biti srecno

 


Umiranje

 

Razapinje me zvuk

padaju neba , daleko su moja mora .

Kroz mozak  puze mi snovi ...

Neko peva !

Nad mojim ocima krvari zora .

Vise se ne secam !

Neko mi na rukama donosi krila .

Letim !

 


Ispovest

 

Kakvu to igru samnom igras zivote ?

Da li si sudbinu moju vec napisao ?

Reci mi da znam , ako cu sutra umreti

da barem spremno svoj kraj docekam .

 

Pogledom trazim sunce iza oblaka

zelim da me jos danas toplinom zasipa .

Ako me sutra ne bude vise ,

ko ce pesmu o njemu da pise ?

 


Moc srca

 

Postoji nesto cemu smrti nema ,

postoji ljubav sto mi snagu daje .

U bolje sutra , tebe , mene

u nesto sto mora da traje .

 


Uzalud

 

Uzalud u svom secanju ozivljavam tvoje korake ,

zeleci da ih pretvorim u nesto jace ,

one koje znace ... Povratak ...


Prica skolskog dnevnika 1990.

 

Sunce je sa svojim lutanjima i tebe nekuda odvelo .

Odleprsala si na krilima vetra

i vise se nisi vracala u moj zivot .

A sada je jesen .

Hladna kisa duga kao vecnost ...

Samoca razorna i teska .

Ostao sam sam .

Staza srece se rusi .

 

Mesec svoje lice s'kriva iza tamnih oblaka ,

nece i ne zeli da obasja put mog zivota .

Dokle cu ovako ?

Volim te kao zivot , kao svoju mladost

onoliko koliko mogu sa svojih sesnaest.

Zeleo sam ti srecu , gresili smo .

Sada oboje znamo sta je kraj ,

a zaboravili smo sta je to ljubav .

 


Pusti me

 

Sa ulice se zvuk  tranvaja cuje

ne bih nocas da glumim mangupa

U dvoje se lepse dosadjuje

tako mi je drago sto smo skupa

 

Koliko se parova veceras mazi

mogli bi biti jedni od njih

Manje me bole stari porazi

dok  te drzim za ruku u tami

 

Pusti me da te drzim za ruku

cini mi se da je pravi cas

Da ovca poveruje vuku

i da zajedno potraze spas

 


Jutro

 

Nad rekom magla se privija .

Talasi zapljuskuju odvec vlaznu obalu .

Sunce se kroz oblake probija zeleci da obasja put zivota .

 

Nebo se nasivilo .

Ptice svojim letenjem najavljuju dolazak kise ,

kise koja meni , u ovome trenutku znaci sve .

 


Strepnja

 

Vidim kako lomi se bezdan

ljubav kletve rusi .

Jecaj  , bol i plac

razdiru me u dusi .

 


Natasa

 

Setala je suncanim stazama

cvece je znalo svaki njen korak

Zelela je dugu u rukama

sliku iz potoka ukrala je Natasa

 

Ljubav u rukama usamljenosti

sreca u beskrajima cekanja

Zivela je sama sa svojim golubovima

sama sa svojim ukradenim suncem

 


Isli smo

 

Isli smo jedno pored drugog

gledali se zaljubljeno , pozudno

kao da se pre par sati nismo videli .

Isli smo i pricali , pricali

o muzici , novostima

smejali se , sred ulice ljubili ...

Isli smo ne primecujuci svet oko sebe ,

ljude , prijatelje ...

Isli smo i udarili u stub zivota .

 


Kada bih mogao

 

Ovaj zivot odnosi sve

sudbina brise tragove

Ali u mom srcu jos mesta ima

za izgubljenu ljubav , za nas dvoje

 

Kada bih mogao vratiti sve

pozeleo bih samo biti kraj tebe

cuvao bih te kao kapljicu rose

od ljudi , od zla samo za sebe

 

Od zivota ja ne trazim nista

od kada nisi tu moje srce krvari

Zovem te u snu kada niko ne cuje

kraj telefona spavam , jos uvek  volim te

 

Kada bi znala koliko mi znace

svi nasi snovi sve one male slatke lazi

Verujem da bi i ti , bas kao  ja

zelela da budes samnom do kraja zivota

 


Na raskrscu

 

Gazio sam uvek  tudjim stopama

sledio uvek  istog coveka

Kad mi na vratima raja neko pokaza put

put koji vodi do raskrsca

 

Krenuh tiho ka vratima

ne znajuci sta me tamo ceka

Tad ugledah starca kako sedi

lice izmoreno polako bledi

 

Sapatom tihim cuh kako doziva

pridji blize putnice malo odmori

Sada si stigao do svog cilja

tad uze gitaru i poce da svira

 


Ljubav

 

Malo je srecnih na ovome svetu

malo je onih koji iskreno vole

Retko se sretnu ovan i riba

retke su ljubavi koje ne bole

 


Strah

 

Zelim da ti kazem volim te

ali se plasim sudbine

Jer kada kazem reci te

sve u more potone

 

Zato znaj sta osecam

kada otkriju me zenice

Ja ti ne smem reci volim te

plasim se carolije

 


***

 

Znaj da lutam jos uvek  nasim ulicama

i da ludo volim te .

Znaj da veo zaborava prekrice sve

ako poklonis svoje srce drugome .

 


Ceznja

 

Dok  hodam ulicama sanjam .

Sanjam o ljubavi , sreci , o nama .

Zelim da dokucim , da ponovo rasplamsam

vatru u srcu sto gorela je snazno .

 

Necujno , tiho ulazim u zaborav ...

 

 

Zelim da te sretnem kao nekad .

Zelim da gledam oci boje neba ,

da pomilujem rukama tvoja njedra

i cujem srce kako nemirno lupa .

 


Poslednji grad

 

Poslednji grad se rusi

ostaje samo stena

Stojimo nemo na kraju sveta

sunce zalazi kao da ga nema

 

Zapamti ono sve sto je bilo

sutra ce nestati sve sto je zivo

Nece vise biti mame ni tate

tebe , mene i moga bate

 

Zazmuri sada ,

 pomisli da je sve ovo san

Novo vreme dolazi

 a sa njime i novi dan

 


Posle ljubavi

 

Otvorio sam srce svoje

zelim da koracas kroz zivot moj

Makar da se secam da si me volela

da sam nekada bio tvoj

 

Napisi mi ponekad pismo dugo

zelim da te pamtim kao prijatelja

Ako te neko zapita za mene

reci da me nikada nisi volela

 

Kisa ce pasti kada budem otisao

vetar ce saputati moje ime

Ostace trag  gde sam te ljubio

urezan duboko prstima sudbine

 


Da li neko zna

 

Nocas moje srce pati

nocas nemam sna

Sutra ne znam kuda cu poci

da li neko zna ?

 

Dusa mi se prelama

a srce tuguje

Zbog jedne zene koju volim

ono stalno luduje

 

Mozda cu i zaliti

sto nocas nemam sna

Nesto se u meni deli

da li neko zna ?

 


Glasnik  ljubavi

 

Pokrice i tvoj dom plast srece i ljubavi

moras biti strpljiva , moras cekati

Zivot te je ucio da se moras boriti

glavu gore , kreni dalje nek  te sibaju vetrovi

 

Vreme oluja mora prestati kada na vrata zakucaju

glasnici ljubavi , nikom drugom nemoj otvarati

 

Mislices da sanjas ali to nece biti san

shvatices brzo da dosao je i tvoj dan

Zakoraci tada sigurnim koracima

u novi zivot pun srecnih lica

 


Najlepsi san

 

Usla si u moj zivot

dotakla srce moje

Moras mi verovati

da ono je sada tvoje

Postala si moja zelja

dugo trazen san

Bez tebe ne mogu dalje

tuzan sam i sam

Zaboravimo proslost

pred nama je zivot celi

Samo jedan tren

od srece nas deli

Skupi snage reci "Volim te"

zazmuri , poljubi usne moje

Pomiluj rukama telo sto gori

ublazi zelju coveka sto voli


***

 

Ti srecu sa drugim delis

drugi se kraj tebe budi

Duboko u sebi ipak   pozelis

da naslonis glavu na moje grudi

 


Da li je jos uvek moje

 

Secam se zima je bila

sneg je pokrio usnuli grad

Secam se dana kada sam otisao

bio sam tuzan , ostao sam sam

 

Mozda srecu trazis sada

verovao sam ti , bila si moja nada

Pisma tvoja putuju dugo

a u njima osim tuge nista drugo

 

Pises kako si sama

kako bol razara srce tvoje

Pitam se duso moja

da li je jos uvek  moje

 


Svaki tvoj korak 

 

Pod prozorom vetar miluje grane

dok napolju kisa pada

Lezim u sobi , oko mene tama

mislim na tebe , na pokisli grad

 

Tako si daleko a sasvim si blizu

ponekad cujem svaki tvoj dah

Smirujem srce , suzama ga kvasim

tesim ga da sutra svice novi dan

 

Samoca ubija moju svest

i polako tonem u dubok san

Sanjam kako koracas ka meni

svaki tvoj korak  cini jedan dan

 


Lutalica

 

Lutam poput senke

opustelim ulicama grada

Lutam pitam se

gde je moja vera , moja poslednja nada

 

Vetar miluje grane

kisa na krovove pada

Polako se rusi , bledi i nestaje

secanje , slika , ljubavi snaga

 

Padam ! vlazna zemlja ruke pruza

moje srce krvari ...

 

Secanjem napijam srce

slike kroz mozak  prolaze

Secam se zene koju sam voleo

dugo u svom srcu nosio

 


Dotakni

 

Slusam gitaru kako bolno jeca

dok  umorni prsti dodiruju zice

Trebas mi malena da isplacem tugu

da ispovedim svoje srce

 

Ja nemam nikog ko bi smeo znati

tajnu sto krijem duboko u sebi

Samo ti znas da osmeh na licu

prikriva vesto jade moje

 

Istini u oci gledam

pred njom ne savijam glavu

Majka me je od malena ucila

da je istina uvek  u pravu

 

Kroz moje oci pogledaj

dotakni srce moje

Osetices koliko je puno ljubavi

osetices da je tvoje


 Tuzan i neshvacen od drugih

ulazim u zaborav .

Ostavljajuci za sobom izbledele senke ,

senke nasih uspomena .

 


Poslednji put

 

Poslednji put ti pisem draga

naj lepsu bajku poslednji stih .

Nekada si bila samo moja

a postala si deo njih .

Jedna od mnogih sto ne znaju

za ljubav , pesmu , mastu i mir ,

jedna od onih sto okrecu mi ledja

sad kada sam dole ispod svih .

Molim Boga da pruzi mi snagu

i posalje kisu u srce moje ,

u isto ovo naj draza moja

koje je jos uvek  tvoje .

 


Andjele

 

Kada me napuste svi dobri andjeli

i kada me vise ne bude

Ko ce te cuvati , mesto mene ljubiti

ko ce ti bajke pisati

 

Ptice lete kao da slute kraj

vetar sapuce poslednji stih

Neko mi na rukama donosi krila

vise se ne secam , tonem u san

 

Volim te , srce , dusu , sve sam ti dao

veruj mi to je sve sto sam imao

Kada se poruse od peska svi gradovi

tvoje ce ime zauvek  ostati

 


Iluzija

 

Vecno iz besmrtnosti zivi sunce

koje obasjava put svakome ko veruje

u ljubav , srecu i mir !

Ko potrazi utehu u suncu

i zastitu u neotkrivenim tajnama

otvorice mu se sva vrata koje cuva Iluzija .

 

Na kolenima cekam prvi jutarnji zrak

cekam da se probudis i dotaknes me

cuvaj me zakloni od zla

kraljice Iluzijo !

 

Na krilima vetra kao iz bajke

rodjena si da pobedjujes

Za sve nas da zivis , da volis i voljena budes

svetlosti Iluzijo !

 

Tvoje ime je kao pesma , srce puno ljubavi

molim te povedi me , uslisi moje molitve ...

 


Secanje na Elenu 1988

 

Sada kad znam da ides

a tesko ti je , nemoj da zaboravis

Sve one nase naivne snove

o kojima smo pricali tako dugo

Tamo daleko , ponekad seti se mene

ja bicu tu i cekacu ...

 

Elena ...

 

Osamdeset osma , gitarijada

drugarstvo i probe

Gde smo se s'krivali gradeci svoj svet

Andrija , Biro , Pera i ja

Nekada davno bese i kao ''Igrom Slucaja ''

sve to prodje za jedan tren ...

 

prvu strofu napisao

 Lilic Andrija

 


Sa svojih 13

 

Sa svojih trinaest bilo mi je tesko

kupio sam prvu dzitru za soma i sesto

Sad sam malo stariji i boli me glava

od svih tih narodnjaka cesto mi se spava

 

Stvaram karijeru iz svojih nekih pobuda

uzivam u svom svetu , kao tvorac svoga sna


 

***

 

Prazne slike po sobi lete

to mozak   priziva secanje

Kroz snove mi vec davno

niko ne prolazi ...

 

 

Leptirica

 

Leptirice opet si doletela

na vrata mojih snova .

Zajecala tiho , suzu pustila ...

pozelela da prodres u moje bice .

 

Nasloni glavu na jastuk  moj

podeli samnom svoju tugu i bol .

 


Samo jedan tren

 

Secas li se kako smo cekali zoru da se probudi ?

Sunce moje mladosti , da mi je da te jos jedan put

dotaknem i osetim u svom bicu .

Dokle god postojim pamticu tvoje ruke , dodir , prvu suzu ...

Secanje moje ne izdaj me , dopusti da otvorim

tvoje prasnjave korice i bacim pogled na prohujale dane ...

Samo jedan tren !

O Gospode , uslisi moje molitve ...