JESMO LI SAMI?

 

 

“Ja sam budist, a mi vjerujemo

u postojanje života izvan Zemlje “NEKADAŠNJI

SEKRETAR UN-a – U TANT

 

 

Svi smo mi danas svjedoci velikog razvoja nauke koja će, bar se nadamo, uveliko pomoći da bolje shvatimo prilike na Zemlji (ali i van nje?).

 

Neke od tih disciplina čiji burni razvoj pažljivo pratimo su ASTRONOMIJA, FIZIKA, EGZOBIOLOGIJA.......................

 

Svaki se čovjek bar jedanput u životu upitao o postojanju vanzemaljskog živoda, bilo intelitgentnog ili ne. Odgovor na ovo pitanje nije (još!?!) tačno utvrđen, ali nam navodi,razmišljanja i brojni citati mnogih naučnika koji se bave ovim problemom pomažu da sami pokušamo odgovoriti na pitanje dato u naslovu.

Sovjetski znanstvenici smatraju da je život u svemiru prilično česta pojava. Oni pretpostavljaju da u svemiru postoji barem još nekoliko razvijenih civilizacija. Te civilizacije su uspjele toliko ovladati tehnikom, da su im dostupne među planetama putovanja i međugalaktička komunikacija.

Oni (sovjetski znanstvenici) pretpostavljaju da bi život mogao postojati čak na 43 od 100 najbližih zvijezda, koje su od Zemlje udaljene do 22 svjetlosne godine. Pretpostavlja se, da bi život mogao postojati i u sistemu EPSILON ERDANI, TAU KITA, BETAHIDRE, ZETE, ZMAJA  i u nekim drugim.

Međutim postoje i drugi naučnici koji se bave ovim problemom a smatraju da ruski naučnici donose suviše brzo zaključke o postojanju života u svemiru.

Zanimljiva je i rečenica izvjesnog A.P.Martina koji je izračunao da u našoj galaksiji ima oko 4,5 milijona planeta na kojima postoje uvjeti slični ovima na Zemlji.

 

Naknadnim proračunima taj broj je sveden na milijon. Drugim riječima svemir je ipak pun života. On smatra da u svemiru ne postoji civilizacija koja bi se mogla porediti s našom antičkom, a tehničke civilizacije kao naša nisu imale vremena da se razviju.

 

Danas, u svijetu djeluje nekoliko ustanova koje se bave problemom ETI (EXTRAERRESTRIAL INTELLIGENCE). U te projekte su uključeni najveći stručnjaci iz oblasti kozmonautike, fizike, astronomije.......... a jedan od tih stručnjaka je i dr.Jean-Claude Ribes. Njegova su razmišljanja posebno interesantna.

On kaže da naša galaksija, Mliječni put, obuhvata oko 100 milijardi zvijezda sličnih našem Suncu, svaka sa po nekoliko planeta s mogučnošču razvoja života na njima. Smatra se da postoji više milijardi galaksija poput naše tako da po Ribesu u svemiru postoje nebrojene mogučnosti za razvoj života.

U prilog postojanja života na drugim planetama govori i poznati pisac i stručnjak na polju kozmonautike ISAAC ASIMOV.

 

Polazeći od računa vjerovatnosti Asimov kaže da u našoj Galaksiji postoji oko 300 milijardi zvijezda, zvijezda sličnih našem Suncu, dakle planetarnih sistema na kojima bi se mogao razviti život ima oko 2,6 milijardi. Četvrtina od tog broja ima uvjete za razvoj života. Život na planetama traje oko 12 milijardi godina. Prva razumna bića javljaju se nakon 4,6 milijardi godina računajući od pojave života. Ta razumna bića grade civilizaciju 600.000 godina. Zatim uništavaju planetu tako da je ponovni život na njemu nemoguć.

 

Postojanje HOMOSAPIENSA po Asimovu moguče je na 32.250 planeta. Od tog broja, na njih 540 žive razumna bića i to u gradovima ili se bave poljoprivredom. Od njih 270 stvorilo je pismo, 20 znanosti;10 je provelo industrijsku revoluciju, a samo 2 misli Asimov poznaju nuklearnu energiju.

 

DRAKEOVA FORMULA

 

U svijetu znanosti ipak preovladava mišljenje da nismo sami u svemiru.Kolika je mogučnost postojanja vanzemaljskog `ivota trebala bi pokazati tzv.Drekeova formula:

 

N = n x P₁ x P₂ x P₃ x P₄ x     t/T

 

·        “N” – broj visoko razvijenih civilizacija koje postoje u Mliječnoj stazi istovremeno kad i naša

·        “n” – ukupan broj zvijezda u našoj galaksiji

·        “P1” – vjerovatnoća da zvijezde imaju planetarni sistem

·        “P2” -            “          nastanka života na tim planetama

·        “P3” -           “          da se razvija inteligentan život

·        “P4”             “         da taj život dosegne tehnološki nivo

·        t – srednja vrijednost trajanja tehničke ere

·        T – starost naše galaksije

 

S obzirom da je tu formulu nemoguće riješiti s dokraja provjerenim informacijama njeni su rezultati u oblasti nekakve statističke vjerovatnoče.

Bilo kako bilo, sadašnja proučavanja svemira svode se na proučavanje nama najbližih planeta tj.planeta našeg solarnog sistema. Danas čovjeku izgleda da su putovanja na neke “bliže” nebeske objekte van Sunčevog sistema nemoguća. Ali kako će se nauka razvijati ostaje da se vidi. Da li će naučnici uspjeti napraviti svemirsku letjelicu koja će se kretati “barem” 50% brzine svjetlosti koja iznosi 3,10 m/s? Da li će naći pokretačko gorivo za takav brod? Da li će se Einsteinov paradoks (paradoks blizanaca) moći primjeniti u svrhu lakšeg putovanja velikim kozmičkim brzinama? Da li će ljudska vrsta moći u budučnosti koristiti neke sastojke pojedinih planeta i njihovih satelita u vlastite svrhe? Da li će ljudi ikad u potpunosti shvatiti pojmove prostora i vremena? Hoće li populacija Zemlje dočekati to vrijeme ili će Zemlja biti uništena zbog nemara njenih stanovnika? Pojednostavljenim rijećima to znaći da se naše sudbine i sudbine naše planete nalaze u rukama naučnika – Sretno.!