CHICAGO  BULLS

      Tonijeva karijera u Chicago Bullsima : Osvojio je 3 titule NBA prvaka; bio je član najboljeg košarkaškog tima svih vremena (Chicago Bulls 95-96 omjer: 72-10), u sezoni u kojoj je zvanično proglašen za Najboljeg šestog igrača lige; u sve tri šampionske sezone bio je treći strijelac kluba (odmah iza Jordana i Pippena) i u regularnom dijelu sezone i u doigravanju i u finalu; 1999 godine nakon raspada dinastije predvodio je klub u poenima, skokovima i asistencijama i u prvom dijelu sezone 1999-2000 bio je kapetan Bullsa prije nego je zamijenjen u 76erse. Prije dolaska u Bullse Toni je uvijek bio najbolji igrač u svojoj momčadi ali u Bullsima nije imao taj status. Više je razloga za to pa krenimo redom bez želje za nekim pravdanjem Kukija (uostalom njegova se karijera u Bullsima može smatrati vrlo uspješnom), već prije svega kao odgovor onima koji uporno govore da je Toni imao strašno puno sreće u karijeri što je igrao u najboljim momčadima isl..Chicago Bullsi su izrazito cijenili Tonija što dokazuje i upornost koju su iskazali da ga ubijede da dođe u Chicago ali i cijena koju su za njega platili. Naime u svojoj prvoj sezoni Toni je bio najbolje plaćeni igrač Bullsa. To se naravno mnogima nije svidjelo jer on je ipak bio novak, nedokazan u ligi. Najglasniji Pippen dobijao je relativno male pare s obzirom na njegovu kvalitetu. Zato se on izrazito trudio da što više ocrni taj potez uprave kluba, pa je tako izgledalo da je protiv Tonija i njegovog dovođenja. Pippen je u tom trenutku bio najbolji igrač kluba, pa je zbog tog njegovog stava i izjava tipa "Toni ne može čuvati ni stolice", izgledalo da Toni baš i nije dobro prihvaćen od strane svojih suigrača. Kada ga je nagovarao da dođe u Bullse trener Phil Jackson je Toniju crtao na tabli napade u kojima bi Toni bio u sredini a Pippen i Jordan sa njegove lijeve i desne strane. Prije nego što će Toni doći u klub Jordan je objavio svoje prvo povlačenje iz košarke što je prilično razočaralo Tonija. U Evropi je Toni važio za plejmejkera u napadu ali i u odbrani, naravno u Evropi je dozvoljena zonska odbrana dok u NBA ligi za vrijeme Tonijeve karijere u Bullsima takva vrsta odbrane nije bila dozvoljena. Tonijeva tjelesna građa je takva da mu pomaže u napadu (previsok za niže od sebe-prebrz za više i teže od sebe) ali u isto vrijeme zbog takvog tijela ima probleme u odbrani jedan na jedan (prespor za niže od sebe-preslab i prelagan za teže i jače od sebe).Čak i ja, veliki Tonijev fan, moram priznati da je imao velikih problema u odbrani, ali ne onoliko koliko su to u Americi naglašavali. Ti problemi su i uzrok manje minutaže koju je Toniju davao trener Jackson ali i činjenice da je Toni većinu utakmica šampionskih Bullsa počinjao sa klupe kao šesti igrač.U momčadi sa takvim stijelcima (Jordan 30+, Pippen 20+ poena) Jacksonu nije trebao još jedan izraziti napadač u petorci pa je zato prednost dobio odbrambeni stručnjak i najbolji skakač lige Rodman. Bez obzira na činjenicu da TONI MOŽE IGRATI NA SVIH PET POZICIJA, jasno je da najbolje igra na poziciji niskog krila pa zatim na okolnim pozicijama (bek šuter i visoko krilo).U NBA ligi za razliku od Evrope Toni jako teško može igrati plejmejkera (prije svega zbog gore spomenutih problema u odbrani) a ako tim protiv kojeg igra ima dobrog centra onda je Toni i na toj poziciji loše rješenje. Zato je početna petorka Bullsa Harper-Jordan-Pippen-Rodman-Longley bila zaista jedino logično rješenje za Phila Jacksona. Ovdje je važno istaći da iako nije počinjao, Toni je sve važnije utakmice Bullsa završavao u petorci. Triangl napad koji su Bullsi igrali takođe nije odgovarao Toniju, isto kao što ne odgovara bilo kojem kreativnom igraču. Taj napad je projektovan tako da unese red i disciplinu u ekipe koje to drugačije ne mogu postići. To su ekipe kojima obično nedostaje pravi plejmejker da organizuje igru. Bullsi su bili takva ekipa, isto kao što su to Lakersi u trenutku kada pišem ovaj tekst ( 2001 godina). Problem je u tome što je Toni takav igrač koji sam unosi red u ekipe u kojima igra, kao što uostalom rade svi pravi plejmejkeri (Na engleskom bek je guard, a krilo, Tonijeva pozicija, je forward, plejmejkere zovu point guard i kad sve to znate onda znate i zašto Tonija zovu POINT FORWARD). Triangl napad obuzdao je Jordana i prisilio ga da dijeli loptu sa drugim igračima, u isto vrijeme taj je napad pomogao Pippenu (pogledajte Pippenovu karijeru nakon Bullsa), ali je i sputavao Tonijevu kreativnost. Sve u svemu bez obzira na tri prstena prvaka NBA lige smatram da je Toni mogao imati mnogo uspješniju karijeru da nije završio baš u Bullsima jer sve ostale ekipe su igrale normalne pick and roll napade u kojima je Toni Kukoč pravi majstor. Uz to niti jedna druga ekipa nije na njegovim pozicijama (2-3-4) imala dva igrača koja su među 50 najboljih igrača svih vremena (Jordan & Pippen) i još pride jednog od najboljih skakača svih vremena Rodmana. Ipak i ovakva kakva je Tonijeva karijera u Chicago Bullsima kada se pridoda na onu u Evropi (klupsku i reprezentativnu) definitivno mu obezbjeđuje titulu NAJBOLJEG KOŠARKAŠA KOJEG JE EVROPA IKAD IMALA.

Prvak NBA 1996., 1997., 1998. (Chicago Bulls)