Opet ta kisa...danima ne prestaje, stane pa opet pocne... kao da joj je ovde nesto ostalo pa joj je tesko da ode na duze... Al nervira me, sve je tako nostalgicno, i kao da zive duse napolju nema tek poneki prolaznik zurnim korakom prodje. Nanosi mi secanja, jer samo mi tuzne uspomene dolaze, i gledam u telefon... prokleti telefon... vec danima ne zvoni... vec danima nemam koga da okrenem, nemam kome da se zalim, sa kim da se ispricam... telefon tako bedno mi deluje i opet samo na suze sluti, skrecem pogled i zaustavljam ga na vratima... vratima na koje niko vise ne ulazi, vrata koja su mi toliko dugo osmeh donosila kad god bi se otvorila, i njegova noga krocila kroz njih... i pre nego sto suza krene, podjem da upalim radio da me ono bar malo razveseli, i kao da mi je i ono neki inat teralo, na njemu je nasa pesma, predajem se i odlazim u krevet...taj krevet...
Jednom kad ti suza licem potece, kad ostanes sam u noci, znaces kako jako boli i pece, kada cekas nekoga ko nece doci... Kada napuste te dragi ljudi, oni koji su ti bili sve, mozda se ljubav u tebi probudi, i secanje na dane potekne... zelis negde krenuti, a opet se vracas, kao da vise nemas kud, tebe koji druge ne shvatas, sada je stigao boziji sud... Slike se javljaju pred tvojim ocima, srce ti u grudima zebe...Tako je bilo i meni u tim trenutcima, kada sam jednomd davno cekala tebe. Kad jednom ostanes sam a srce zaboli te tako ruzno... Ja to znam sve veruj, al ne vracaj se...ne trazi me.. ne mogu vise sa tobom, vremena su prosla ta jer ti si odbacio srecu i sve sto sam ti dala. Zasto divni trenutci nestanu, kada jednom izgubis sve... A suze padati ne prestaju, ne zovi me ne trazi me... kad jednom ostanes sam u noci, kad napuste te lepi snovi, ja da ti utehu dam necu moci...
Jos si uvek tu u mojim mislima
Jos je na mojim usnama ukus tvog poljubca...
Toliko je toga ostalo neizreceno...
Zar je stvarno kraj?
Znam da cu ostati sacuvana od zaborava
U nekom delicu tvoga srca
A znacu da vise nemam prava na tebe
Tada pokusam biti nedodirljiva
Pravim se da sam sretna
Volim te...jer si neko ko mi je poklonio
najlepse trenutke moga zivota...
Znas li sta mi je najbolnije?
Kada te vidim  s’njom...
Kada glumis da si sretan.
Pusti me da te pokusam zaboraviti,
Iako znam da nikada necu uspeti,
Jos te volim...Jos si moj...Zauvek sam ja tvoja...
Nekad si bio uteha mog tuznog zivota, svetlost mog crnog dana, drug moje nevolje, radost moje tuge, hrabrost moga straha. Ali si nazalost postao, korisnik moje ljubavi, sebicnost moje dobrote, uzrok moga bola, tama mog suncanog dana, ubica mojih osecanja...
Seticemo se nekada
trenutaka nase slabosti
nasih suza, nasih radosti
Seticemo se dana kada
smo bili veoma bliski
ne shvatajacu kolko malo nam
je bilo potrebno da budemi
veoma, veoma sretni.
Kako da volim kada mi srce jos dise staru ljubav.
Kako da se pravim da si mi sve, kada znam da jedan njegov pogled uznemiri moje srce, kako ni hiljadu tvojih reci ne moze.
Kako da mojim okrutim usnama izreknem sve reci ljubavi tebi, kada u dusi to nije tako, kada sve sto ti zasluzujes, pripada njemu.
Kako da se smejem na tvoje sale, kada mi nisu nista, pored secanja na njega.
Secanja na njegov osmeh, i tuzan pogled, koji me uvek vrati na noge, ma kolko nisko bila. Dovoljno je samo da se setim sta smo imali, da mi srce zablista.
I kako da volim kada mi reci nista ne znace...
Sta je ostalo, posle svega izrecenog i posle svih svadja koje ce me pratiti kroz citav zivot...sta je ostalo posle dugih godina plakanja i posle tuznih uspomena srece...
Sta je ostalo kada se ti sa njom drzis pod ruku, i nezno je mazis...
Sta je ostalo od nase ljubavi, sta je ostalo sem mojih suza, sem tvojih ociju u mojoj glavi...Sta je ostalo sada, kada vise nista nemam....
Kada pogledamo u proslost,
cudimo se sami sebi,
i putevima koje smo izabrali,
al to se sada ne moze menjati samo se nasmesi...
jer ipak nije sve tako lose...
Ma i nije to bila neka ljubav iz romana, neka da bi se o njoj knjiga mogla napisati. I nije bila strasna da je vredna pomena u pesmi. Nije to bila ljubav o kojoj se sanja. Pored svih filmova i prica, ona je bila nista. Ali je bila ljubav koja se nikada ne zaboravlja, bila je ljubav koja me godinama prati, bila je to ljubav posle koje nista nije isto, i posle koje ni bajke ni price nisu nista, bila je to ljubav bez reci, ljubav koja se samo u tvojoj i mojoj dusi nosila, ljubav od koje smo ja i ti, zauvek postali vezani. Bila je to prva ljubav, ljubav o kojoj se ne prica...
Cuj to, pa sta sada ona hoce, nisam nego zatvorila dnevnik, odlazim da se umijem, da obrisem tragove suza... Tako bi volela da ljudi mogu da me shvate da me ostave na miru kada mi je najteze, da me puse da placem danima, i nocima sve dok mi suze ne presuse, i onda kada se vratim iz tog stanja, da je sve kao pre... Ali ne, pitanja i pogledi, samo mi daju povoda da se prisetim svega... Kao da oni nikada nisu imali takvih trenutaka...godina... jednostavno ne zele da shvate...
scrolling text in status bar
Zaboravi me
Okreni se... odleti kao ptica...
i nestani... nestani zauvjek iz mog zivota...
zaboravi da ikada sam te voljela.
zaboravi da si me voljeo
zaboravi da sam postojala...
zaboravi nase dane,
zaboravi nase ljeto, samo nase ljeto
zaboravi moje ime,
znam bice tesko jer je isto ko i tvoje,
ali zaboravi...i nestani...
okreni se boljem zivotu,
idi naprjed... bez mene
jer ja nemogu biti tu...
zaboravi dan kada si rekao
da sam tvoja mala bebica
zaboravi onaj dan kada smo
zajedno cekali zoru i smijali se
kada si mi pricao o sebi, o nama, o zivotu...
kada si rekao da bez mene
tvoj zivot nece imati smisla
zaboravi, svaki tren, svaki osmjeh, svaku suzu,
svaku rjec, svaki dan, noc...
sve zaboravi...
i ne idi vise na nase mjesto...
molim te...
jer znas i sam, da vise nikada
tamo necu biti ja
zaboravi, nasu pjesmu...
onu svima tako glupu a samo nama tako dragu...
zaboravi, onu noc,
kisa je padala... sami smo bili...
saputao si mi na uvo, slatke rjeci..
i njezno me ljubio....
zaboravi....
zaboravi, onaj dan
kada zajedno smo plakali...
kada smo se bojali onoga sto ce biti,
onaj dan kada na svjetu samo mi smo bili vazni
i onaj dan, kada sam ti rekla da odlazim,
i dan kada si jedini.. .samo ti bio tu...
onaj dan kada si me tjesio, i grlio dugo...
zaboravi i posljednji dan
kada si bio u mom zagrljaju
posljednji dan kada sam te videla,
tvoje oci, tvoj pogled, tebe...
i sva pisma, slike... baci, zapali...
i svaki razgovor, sve sto sam rekla....
zaboravi... sve zaboravi i nestani...
jer ja nikad vise necu biti tu...
idi naprjed...
zasluzujes to...
znam, opet ces voljeti...
opet ces zeljeti...
ima mnogo djevojaka koje ce ti pruziti
ono sto ja nisam mogla
ali sreco moja,
moj jedni andjele...
znaj da sam te voljela
znaj da jos te volim,
i znaj da zao mi je sto nemogu biti tu
ipak...
idi ... ali bez mene...
zao mi je...
volim te ali nikada necu biti tu...
nase vrjeme, proslo je...
idemo razlicitim putevima...
i sacuvaj prsten... za neku drug...
suvise smo mladi za to....
to je samo prica, za nas toga nikad nece biti
sacuvaj svoj zivot za neku drugu
sacuvaj srecu za neku drugu...
a mene zaboravi...
i hvala ti...
hvala ti sto dao si mi zivot,
sto dao si mi sanusu...
da zivim i volim...
hvala ti ....
ali zaboravi... zaboravi i nestani...
sreco moja, i ovoga puta suvise smo slabi...
nemozemo se suprostaviti sudbini...
ili ne zelimo, nemamo snage...

ili je i suvise kasno za to...
ipak... nije vazno...
nestalo je sve...
ostaces zauvjek u mojim mislima,
kao neko koga cu zauvjek voljeti,
neko koga nikada necu preboljeti,
neko koga cu traziti u drugima
a nikad ga necu naci
neko ko pruzio mi je i uzeo zivot,
ostaces kao lijepa uspomena,
bices u mom srcu...
ali pored mene vise ne...
idi i zaboravi...
Ja ljubim usne bez ukusa,
usne sto nemaju znacenja
Ljubim te usne iako znam
da ti poljubci, bol nanose
kako meni, tako ce i tebi
jer sve ce to jednag dana prestati.
I bas ti ces tada shvatiti
sta znaci nekog ljubiti, a ne voleti...
Ljubices tada nju,
nju koja gori od zelje za tobom,
a ti ces se osecati praznim
tako praznim da ce ti biti svejedno
tako praznim da ces se predati.
Za nista se neces boriti,
a tvoje bitke drugi ce voditi.
A ti ces polako nestajati.
Utonuces u dubinu sebe,
al pazi se ko tim putem ode, cesto i ostaje
jer tesko je kroz trnje ici,
tesko je ceznje gasiti kada znas,
da voljenoj osobi vise ne pripadas.
Kada nade se sve ugase,
kada ni zar ne ostane.
A ti moras dalje,
jer zivot ide i ne osvrce se,
da vidi ko ostaje.
I dok se sudbine preplicu,
ti tones u ponor tuge
I ljubis te usne bez ukusa
bas kao i ja nekada
Sanjas snove daleke,
a film u tvoj glavi
Neprestalno se premotava,
na dane tvoje proslosti
i dane nekadasnje ljubavi.
I tada tvom srcu tesko je
jer taj film znas vec
i znas sta dolazi posle
jer ti si vec tu,
znas da dana srece vise nema,
a slutis da buducnost nije nista bolja.
Da film ovaj je jedan od onih
sa tuznim zavrsetkom.
I da te usne bez ukusa treba da cuvas,
Jer iako nemaju ukus, uz njih si siguran.
Vreme je da shvatis da za tebe boljih nema...
U potpunosti se gubis,
i cemu se tada okreces?
Ne! Nemoj to da radis
Lose je to, ja to znam
jer bas ja sam se jednom davno
tome predala
Al to nista ne resava.
Tvoje resenje su bas te usne bez ukusa.
Jer one iako su bez ukusa,
one te tese, one ti suze brisu
Vole te kao sto proslost nikada nece.
Nauci da volis te usne,
Usne sto tebe vole,
i mozda one s’vremenom steknu ukus
jer njihova briga i ljubav prema tebi
su nesto, sto treba da cenis.
One su tu a proslost te je davno napustila...
I treba da shvatis da je vreme
da zavolis onog ko je uz tebe, ko tebe voli,
jer to je najvece blago.
Onaj ko tebe voli je vredan svega.
Vredan je da se proslosti odreknes
I zakoracis novi korak,
tada ce za tebe postajoti nada
nada za svetliju buducnost.
I doce dan kada ces se suociti
sa svojom proslosti
i shavtices da ti vise nista ne znaci.
I tada ces videti da
ko je vredan tvoje ljubavi,
zauvek ce ostati tu, uz tebe,
I tada mozda shvatis i moje razloge
I glasno se nasmejes
jer jednom davno,
razlozi tebi smesni i nejasni
odjednom postaju jasni.
Jer bas ti kao da si bio
u mojoj kozi, sada sve shvatas
i moje razloge prihvatas.
I shvatas da nikoga ne treba
da se odrices, jer sto ti sada
deluje bez ukusa moze da postane toliko
slatko, da ces pozeleti da nikada ne prestane.
Uvek trebas imati nadu,
i snovi ce se ostvariti.
Sa dobrom voljom i
zdravim razumuom bas sve se moze.
Tada i svet postaje mali,
jer su tvoje mogucnosti
u tvojoj kontroli...
Ma i da sam prokleta ne bi takvog coveka srela
Ma  i da sam ukleta bolje bi prosla
Ma i da sam slepa boljeg bi nasla
Ma i da sam sirotinja vise bi imala
Ma i da sam imala manje bi izgubila
Ma i da sam bez duse vise bi me voleo
Ma i da sam zasluzila nebi me tako prokleo
Ma i da srca nije imao vise bi me voleo
Ma i da je sa ulice vise bi mi pruzio
Zasto bas ja da te prokleto zavolim
Zasto bas moje srce na pola da slomis
Zasto bas ja bez svega da ostanem
Zasto bas moje telo da odbacis
Zasto ti bas ja nisam bila dovoljna
Zasto bas tad nju da zavolis
Zasto muski gade si morao da postojis
Zasto bas mojom dusom da se poigras
Tesko je verovati da si tako dobro glumio
tesko je verovati da si me lagao
tesko je verovati da sam ti tako malo znacila
I da ti je bolje bez mene
Al to je bolna istina
da ti ja nista nisam znacila
I da zivot ide dalje
Ja moram da ga nastavim
sa tim bolom u dusi
Htela sam najbolje
A dobila najgore
Osoba kojoj sam sve pricala
Sa kojom sam svoje snove zasnivala
Bas taj me je izdao i prvi se mojoj nevolji nasmejao....
Tuzan je zivot....
Tebi sto si znao da me volis
Tebi sto nisam znala da te cenim
Tebi sto sam te davno izdala
Tebi sto sam nasu ljubav prodala
Tebi sto si me voleo
Tebi sto sam te volela
Sad bi svoju dusu dala
Bila bi ti sve sto tad nisam
Sve bi ti bila i sve bi ti pruzila
Tebi sto si uvek bio tu za mene
Tebi sto si me cenio
Tebi sto si me zelio
Tebi zelim da kazem
Da te jos volim
I da si uvek u mom srcu
Da te niko nije zamenio
I onoj dan kada si mi rekao
Da me niko nece voleti kao ti
Tek sada shvatam
To sam uvek znala a tek sada
sebi priznala
Svi drugi lako me se odrucu a mozda si do sad i ti...
Ali u najgorim u onim najtezim trenutcima
Ti si bio tu
I znala sam da na tebe mogu da racunam uvek
kada procitas ovo
I ako nadjes sebe tu,
tada mi oprosti sve
I zadnji put provaj da me shvatis
Ja sve mogu da prezivim
I da si sa njom, i da je volis, i da si me zaboravio...
Al nemogu da prihvatim da sam tebe izgubila
Jer si jedini koji je uvek bio tu
A sve one pesme sto sam tebi pisala
Sve reci sto sam ti rekla
Shvati da su iskrene...
Ma samo mi oprosti
Pokazi malo ljubavi
Ulepsaj mi dan
Pruzi mi san
Zauvek si ti meni jedini
Branili su nasu ljubav
I sve sam pokusala da te zaboravim
U njegovom naruciju, sanjala sam tvoje ruke...
Al nije on vredan mene, tebe nasih uspomena,
nase ljubavi...
Niko nije kao ti...
Al to shvatam prekasno
I da mi te zivot jos jednom pruzi svega bi se odrekla
Za tvoje medene usne, jedini su spas  za mene...
Njene najlepse oci
jos i danas lutaju
mojim snovima, njena
raznobojna kosa mi
jos leprsa pred ocima,
njen osmeh, pun zivota
u snove me mami,
njena bistrina me tera
od drugih zena,
njene tople reci
me cine da izludim
...jer ona vise nije moja...
i sve njene drazi
drugom je donela
jer ja nisam bio u stanju
da joj pruzim
sta je zasluzila
nisam umeo da je usrecim
i kroz zivot da je pratim
tek kad je otisla
shvatio sam ko je ona.
Ona je bas ta jedina,
zena koja se jednom sretne
i koja se cuva
jer bas takvih je malo...
Al to sam prekasno shvatio
i svoje greske placam,
Kad je vidim sretnu sa njim
dusa mi se cepa,
jer to smo mogli biti mi
gledam njen pogled i osmeh
znajuci da je to zbog njega
da joj on ume proziti to.
To sto ja nisam nisam.
I u tom besu mi dodje
da ga slomim, zgazim
da uzmem sta je moje bilo
Da njegove ruke skinem sa nje
da uradim sve potrebno
samo da meni opet pripada.
A znam da bi me tada mrzila
jer unistio bi njen izvor srece
I mogu samo da ih gledam
da se ubijam u alkoholu
jer bolje ne zasluzujem.
Ona samo ljubav trazi
i ljubav daje.
Ona hoce sve
I za sve dace sve.
Nije ona komplikovana,
samo je ja nisam znao razumeti.
I koga sada da krivim
kada sam krivac jedini...
Kud sada kada je svemu kraj
kome sad da se okrenem
Koga sada da nazovem sa kim
u novi zivot da krenem,
kada sam tebi dusu dala,
a bez toga je tesko koracati dalje...
Osecam se prazno postao si veliki deo mene
Deo bez kojeg sam ostala
Bio si mi sve, i vise nema te.
Nisi uspeo da postanes samo moj,
nisi znao da me stitis,
ni od zla da me cuvas,
od losih ljudi da me branis...
Od svega da me stitis...
Vec, bas ti, ikona moja
si me kidao deo po deo.
Unistavao si moje snove
rusio si moje nade,
kidao si moje srce.
A ja sam te samo volela,
sve ti prastala
i zivela od nade
da ce biti bolje,
ti kazes da bolje ne zasluzujem,
a ja nevidim zasto uzivas u mom bolu,
zasto ti bas taj bol hrani dusu
sta sa tim dobivas...
Ali vidis dragi ja sam sanjar
i veliki sam optimista,
ja znam da ce biti bolje,
jer bolje svako zasluzuje,
pa cak i ja,sto sam tebi dusu dala.
Tesko mi je, a kako dani idu
bice mi jos teze...
Sve dok moja sreca mene ne nadje,
a to ce da potraje,
jer moja sreca putuje sa mojom dusom,
dusom, koju sam kraj tebe izgubila
koju sam tebi predala.
AL ‘s vremenom svi se putevi nadju,
pre ili kasnije, sve se to shvati...
Bas kao sto ces i ti, al tada
bice druga vremena,
i proslost nikada nemoze da se menja,
i sta je bilo zauvek ostaje...