| Sjecam se kad si plakala i kad si me pratila u vojsku. Bila je prazna jesen i jedva sam se ja suzdrzao da ne zaplacem. To poslednje vecer proveli smo u kaficu uz pizzu i coca-colu. Slabo si jela, a oci su ti bile crvene od suza. Stalno si mi govorila da se bojis da cu naci djevojku drugu i tebe ostaviti na "cjedilju". Tjesio sam te koliko sam mogao i pokusavao da te nasmijem, ali ti si izgledala i suvise zalosno i ponekad malo razvukla krajeve usana. Sjecam se da si mi rela da zelis da imas nesto moje i da smo iznajmili sobu u hotelu, za tu noc. Nijezno sam te ljubio po tjelu smatrajuc i da si dovoljno punoljetna za ono sto sam naumio stobom. Iskreno sam veljeo svaki djelic tvog tjela i nisam mogao, a da ne pomislim da ti to zaista zelis. Cini mi se i da smo preslli rekord, jer smo cijelu noc vodili ljubav. Ujutru sam ti ostavo pare na stolu za hotelsku sobu i jedno pisamce puno ljubavi. Ne, nisi me nasla kraj sebe. Bio sam vec daleko od tebe samo sam imao tvoju sliku koja je jasno isticala tvoj osmjeh. Imala si divne zelene oci i gustu crnu kosu do pola ledje. Ono zadnje vece mirisao sam tvoju bujnu kosu i jos se nisam nagledao ljepih zelenih ociju. Sjecanje prolazi i dalje. Sjedim u zagusljivom kupeo voza jedva cekam da se nadjem na stanici. Pored mene stariji covjek drzi novine u krilu i drijema. Najzad voz se zaustavio. Jedva sam docekao da prvi izadjem. Posao sam drugom ulicom da nesto pregrizem, jer u onom zagusljivom kupeu nisam mogao ni da zinem. A onda gledam, nalazim se u kaficu i misli mi se vrate na ono vecer stobom. Gubim apetit. Ni usta vise ne mgu da otvorim. Tuzno uzdahnem i opet pogledam oko sebe. Sunce pocinje da se gubi, a ja shvatih da je vrijeme da podjem u kasarnu. Jos jedna dugacka ulica ovaj put prava, jer se tu nalazi kasarna. Uveli su me u sobu u kojij je bilo osam kreveta. Na svakom se raspakivao vojnik osim na onom koji je bio prazan, a koji je naravno bio odredjen za mene. Prolazil su dani, a ja sam se vec sprijateljilo sa vojnikom crne kose i ociju, koje se zvao Goran i koji mi je za tih godinu dana postao najbolji drug. Bilo je sve u najboljem redu i bili smo uzorni vojnici, samo ti mi nisi izlazila iz glave i mnogo veceri sam proplakao nad tvojim slikom. Goran me je jednom pitao "Bobane kako ti se zove djevojka?" "Marina", odgovorio sam. Proslo je mnogo vremena i za dva i po mjeseca trebalo je da se vratim kuci. Rekla si da ces me cekati i ja sam ti cvrsto vjerovao. Zatim su ta dva i po mjeseca prosla brzo i ja sam srecno pakovao stvari. Vratio sam ti se, ali da se sve promjenilo jos nisam shvatio. Ne, nisi me cekala, mnogi kazu da je tvoj muz bogat i ljep. Naravno, za sto im ne bi vjerovao, ali da si se udala i nasu ljubav od cetiri godine tako lako zaboravila, to jos nisam povjerovao i necu. Zato, pitam se, zasto? Pruzio sam ti sve sto si htjela. Mozda ti je bila duga godina, a mozda si htjela da mi se osvetis misleci da je neka druga sa mnom. Ti si ljubila drugog kod sam se ja gusio od suza i bola gledajuci tvoju sliku. Noc je, u daljini blistaju svjetla grada. Ja sam sam na trecem spratu i dok kroz prozor posmatram zvjezde i mlade parove kako s ljube u nekom mirnom kutku, zamisljam da smo to nas dvoje. I ponovo se pitam zasto po ko zna koji put, zasto si mi to uradila kad smo magli imati sve i biti najsrecnji par. A toliko si plakala one veceri i molila me da ti budem vjeran. Gdje je sad tvoja vjernost, gdje je ove noc i kada se gusim od bolan i ne mogu da zaspem. Tvoja vjernost raspala se u sto komada. Zar te ne grize savjest sto si ti mene ostavila na "cjedilju"? Moja mladost je otisla, a sa njom duge cetiri godine koje se nikad nece vratiti. I dok slusam neku tihu pjesmu, poslednji put gledam tvoju sliku jer ce se za par trenutaka pretvorit u pepeo. |
