Nancy Aniston je mislila da je bila pozvana u jedan 
 Americki tv Show kako bi govorila o Waldorf metodi 
 odgoja, sistemu po kojem je odgajana njena kcer. Ali 
 kada je show prikazan, sve o Waldorf metodi je bilo 
 izrezano, a ostao je samo razgovor s Nancy o njenoj 
 slavnoj kceri, Jennifer Aniston, zvijezdi Prijatelja. 
 Osjecajuci se prevareno i izdano, Nancy je bila skršena,
 ali nije bila pripremljena za telefonski poziv koji je 
 uslijedio.
 "Necu ti nikada oprostiti!" Jennifer je rekla u bijesu,
 njen glas je bio toliko iskrivljen gnjevom da ga njena 
 majka nije prepoznala na pocetku. "Nikada."
 Bilo je to u veljaci 1997. Nisu razgovarale od tada.
 Sada, po prvi put, Jenniferina majka govori svoju 
 stranu price - kako joj je srce slomljeno i kako se 
 osjeca odbacenom, o borbi koja proizlazi iz cinjenice 
 da nema kcer koju voli u svom zivotu i kako se ocajno 
 nada da ce jednog dana tragicni nesporazum biti riješen.


 "Nikada ti necu oprostiti! Nikada!"

 Jedina stvar koje sam se bojala se desila. Izgubila sam 
 svoju kcer. Lutala sam mrakom u potrazi za idejom, bilo 
 cime za što bih se mogla uhvatiti. Jen je zaista 
 vjerovala da bih joj mogla svjesno nauditi? Zar je 
 iskreno vjerovala da bih riskirala odvajanje od jedine 
 osobe koja je bila centar mog zanimanja više od 26 
 godina?
 Razdiralo me da Jennifer, od svih ljudi, nije shvatila 
 da sam ja bila izdana. U dugim nocima koje su uslijedile, 
 premiještala sam se iz sobe u sobu omamljena tim 
 groznim rijecima. "Nikada ti necu oprostiti."
 NIKADA je glasno odzvanjalo u mojim ušima. Kolko dugo 
 je to NIKADA?
 Vizija moje kceri u crnoj rupi otudenja ispunila je 
 sobu duhovima prošlosti. Zar nisa bila ja ona o kojoj 
 ce uvijek ovisiti?
 Kada ju je popularnost Prijatelja katapultirala prema 
 slavi, telefonski pozivi su postali rjedi, ali ja sam 
 uvijek bila ondje ako je trebala pomoc ili kada su se 
 napadaji zabrinutosti pokazali pregolemi.
 Nije li mi Jenny jednom rekla da sam ja jedina osoba za 
 koju je znala da ce joj uvijek reci istinu? Nazvat ce i 
 reci da je pretjerala.
 Porazgovarat cemo o tome i nocna mora ce završiti. 
 Telefon je zazvonio i moje srce je gotovo stalo. Molim 
 te da je Jen. Pozurila sam se javiti ali ispostavilo se 
 da je to jedna od njenih prijateljica. Pozdravila sam 
 to kao mogucu šansu da se netko zauzme za moje stvarne
 namjere, ali sam ubrzo shvatila da je samo zeljela
 potvrditi bolne optuzbe. Osjecam se posramljeno svaki
 put kada se sjetim svojih uzaludnih pokušaja da objasnim
 kako sam se samo pokušala zauzeti za nešto dobro i da
 sam bila izdana. Sugovornik je stalno izvrtao moje
 rijeci.
 Kada se veza naglo prekinula bila sam slomljena.
 Znala sam u podsvjesti da sam izgubila Jen zauvijek. 
 Ako je njenoj prijateljici dozvoljeno da na takav 
 nacin razgovara sa mnom, nešto je bilo jako krivo.
 Izgubila sam kontakt s Jen na pocetku veljace 1997, a
 vec je bio travanj. Uskoro ce biti majcin dan, praznik
 koji je Jennifer uvijek voljela slaviti. U djetinjstvu
 je crtala prekrasne cestitke izjavljujuci svoju ljubav,
 a kasnije, provodila sate pretrazujuci specijalizirane
 trgovine kako bi pronašla baš pravu stvar. Uporno sam
 se prisjecala veselja vracajuci se mislima na moj
 omiljeni majcin dan, kada se Jen vec odselila u
 Kaliforniju. Ja sam i dalje zivjela u našem stanu na
 Manhattanu u New Yorku kada je Jen telefonirala kako
 bi me obavijestila o dolasku specijalnog poklona i da
 moram biti kod kuce kako bih ga primila.
 Zbog osjecaja hitnosti u njenom glasu pomislila sam
 s obzirom da je majcin dan u nedjelju kako bi to moglo
 biti cvijece koje bi uvenulo ako ga ne primim. Radosno
 sam išcekivala. Portafon je zazvonio najavljujuci
 specijalnu dostavu.
 Netko je pokucao na vrata i prigušen glas iz hodnika
 je rekao 'Specijalna dostava'. Otvorila sam vrata i
 zavrištala od srece kada sam vidjela da Jennifer stoji
 na vratima, s koferom u rukama i velikim osmjehom
 govoreci 'Sretan majcin dan, mama.' Nakon zagrljaja,
 poljubaca i suza radosnica rekla mi je da je samo moja
 za cijeli vikend i da se nece vidjeti s nikim drugim.
 Cijela 3 dana smo provele zajedno i bilo je to najljepše
 vrijeme koje smo podijelile.
 Ta divna uspomena preplavila mi je srce i donijela
 novu nadu. Da, mislila sam, unatoc našem nesporazumu,
 nazvat ce me na Majcin dan.
 Ali majcin dan je došao i prošao bez rijeci. Tama je
 ponovo prevladala u mom raspolozenju.


'Ja nemam predanosti za ovaj brak'

 Sa sinom Johnny-em, iz kratkog prvog braka, Nancy se 
 udala za Johna Anistona, grcko-americkog glumca.
 Zajedno su dobili kcer, Jennifer, koja je postala
 zjenica njihova oka. Dobar prijetelj i sunarodnjak
 Grk Telly Savalas i njegova zena Lynn su imenovani za
 kumove. Nekoliko godina kasnije, zbog nemogucnosti da
 uspije u Hollywoodu uz Nancy-nu podršku, John je poveo
 svoju obitelj u Grcku gdje je studirao medicinu.
 Vrativši se u Ameriku njegova se sreca promijenila i
 dobio je glavnu ulogu u sapunici Love of Life koja se
 snimala u New Yorku. 
 Ljudi na ulici su poceli prepoznavati Johna. Postali
 smo popularan par. Prestali su me zvati da glumim
 medicinsku sestru u Love of Life i ja sam zeljela
 pronaci nacin da zaradim nešto novaca. Ocekivali smo
 da ce nam restoran koji smo kupili donijeti nešto, ali
 John je rekao da presporo ide podizanje The Fives sa
 dna. Ponudila sam se raditi tamo pola radnog vremena.
 John je rekao ne. Inzistirala sam. On je inzistirao
 jace. Nastavio je donositi sve odluke.
 Jennifer je pucala od uzbudenja zbog rodendanske
 zabave od Mary Sayles, njene 'najbolje prijateljice'.
 Bio je to zasigurno najveci dogadaj u 4 razredu. Ponijelo
 me njeno raspolozenje. Dok smo zamatale dar, osjetila 
 sam zahvalnost za privilegiju da dozivim cudo
 odrastanja kroz moju kcer.
 Jennifer je rekla da je preuzbudena da bi jela kad
 sam pocela raditi veceru i cekati telefonski poziv
 koji je dolazio svaku vecer oko 5. Topao, njezan glas
 bi rekao: "Halo gospodo Aniston, ovdje vaš muz, upravo
 krecem kuci, trebate li nešto da kupim."
 Došao bi tocno oko 6 svaki dan sa ili bez stvari iz
 ducana. Bila sam beznadno zadovoljna i sigurna u ljubav
 svog krasnog pouzdanog supruga - dok jednog dana prije
 rodendanske proslave njegov poziv u 5 nije stigao.
 U 7 još uvijek ni rijeci. Oko 10 John je napokon došao
 kuci. Sjeo je pored mene na trosjed. Napokon je 
 promrmljao da nije predan braku. Pitala sam ga što mu 
 tocno to znaci, a on je ponovio isto. Pricali smo 
 cijelu noc i cula sam samu sebe kako izgovaram 
 nepojmljive rijeci: "Pokušavaš li zatraziti razvod?"
 Bila sam šokirana do srzi kada je odgovorio da. Nema
 više ništa za dodati i otici ce uskoro. Pitala sam
 kada, a on je rekao, "Sada, danas."
 Cudno kako zvucalo, jedino na što sam mogla misliti je
 bila rodendanska zabava koja je toliko znacila Jen.
 Rekla sam mu za rodendansku zabavu kojoj se Jennifer
 radovala i da ce joj ova vijest sve pokvariti. Moze
 li pricekati do sutra? John se slozio da ce pricekati 
 dok ona ne ode na zabavu, ali je bio odlucan da otide
 taj dan.
 Nekako sam uspjela zadrzati pribranost za vrijeme
 dorucka i voznje do stana Jenniferine prijateljice.
 Kad sam poljubila svoju kcer na rastanku bilo mi je
 drago da je igra uzrokovala odvracanje paznje sa mojih
 suza.
 Kada sam stigla kuci, John je stajao u dnevnoj sobi
 u svojoj najboljoj odjeci sa zapakiranim kovcezima
 pokraj vrata. Uzeo je kovcege, zazelio mi najbolje i
 otišao bez poljupca za rastanak.
 U 4 poslijepodne je bilo vrijeme da odem po Jen. 
 Sakrila sam svoje nateceno lice iza tamnih naocala.
 Gledala sam kako suza klizi niz Jennyn obraz kako
 je povjerenje nestajalo iz njenih ociju. Zbunjenost
 i plahe crte brige pojavile su se prijevremeno na
 njenom nevinom licu kada ju je preplavila vijest.
 Kada je pocela plakati cvrsto sam je drzala.
 Stigao je Dan zahvalnosti. Nagovorila sam Johna da nam
 se pridruzi na veceri u restoranu u susjedstvu. Tijekom
 vecere mala Jenny je pokušavala biti posebo šarmantna
 tako da bi tatica mozda pozelio doci kuci.
 Ali bio je neugodan i nemiran i bila sam gotovo sigurna
 da nam se nece pridruziti za sljedeci blagdan. Znala 
 sam da moram postati cijala obitelj koju je Jennifer
 trebala.

 "Mozeš li zamoliti tatu da nazove?"    

 Jennifer je nastavila zapitkivati kada ce tata doci kuci
 i napokon sam osjetila da je vrijeme da joj kazem da nece.
 Kada je zvao bilo je bolno gledati Jenny kako nastavlja
 brbljati pokušavajuci ga namamiti da ostane duze na
 vezi. On je bio zaposlen covjek koji se trebao zuriti
 i kraj razgovora je uvijek došao prebrzo. Namjestila
 bi hrabar osmjeh i zatim trcala u sobu da sakrije suze.
 Pazljivo sam razmislila o svemu i zakljucila da Jenny
 za sada ne treba znati gdje to njen otac preferira 
 boraviti. Znala sam da bez obzira na moje osjecaje, ako
 zelim zaštititi njene buduce odnose s muškarcima, Jen
 ne smije znati da je njen otac sa drugom zenom. Zaklela
 sam se da cu uvijek pronalaziti nacine da zadrzim dobru
 sliku o njemu.
 Razvod je znacio da se moramo priviknuti na sadašnje
 stanje. Jednog dana Jen se vratila iz posjeta ocu i
 uzbudeno mi rekla da je tata kupio kucu izvan grada.
 "Mama, to je skijaško naselje i tata ce mi dopustiti
 da naucim skijati."
 Jen je bila rodena skijašica. Projurila je kroz pocetne
 lekcije ravno na napredan tecaj. Jen je naprezala svoje
 tijelo do krajnjih granica. Svaki mišic joj je gorio od
 boli. Pruzila sam joj terapeutsku masazu. Za sat i pol
 polako sam otklonila svu bol. 
 "Mama ovo je super. Mozeš li me nauciti kako se to radi?
 Tatu jako bole leda i masaza je upravo ono što mu treba."
 Nekoliko vikenda kasnije Jennifer je stigla kuci shrvana
 i izbezumljena. Bilo je ocito da se desilo nešto vrlo
 bolno. Bilo joj je tek 13, vrlo se uzrujala i nije u 
 potpunosti sve razumjela. Shvatila sam da svi fizicki
 kontakti s njenim ocem moraju prestati. Rekla je da su
 njen tata i njegova djevojka razgovarali s njom o necem
 vrlo vaznom. Rekli su joj da kada male djevojcice odrastaju
 obicna privrzenost ocu moze prerasti u nezdravu privlacnost.
 Od sada svaki zagrljalji, poljupci i posebno te masaze
 moraju prestati.
 Jen je uvijek voljela skociti u tatin zagrljaj kada bi se
 vratio kuci ili se privinuti uz njega na kaucu. Nisam mogla
 zamisliti da ce morati stajati pokraj njega i da ga nece
 smjeti zagrliti. Izgledalo je da manipuliranje kako bi se
 Jen udaljilo iz Johnova zivota prerasta u umjetnost.
 Jen je pocela slabije uciti. Izvještaji njene uciteljice
 nisu bili dobri. Obecala sam uciteljici da ce se popraviti,
 ali osim glume, prijatelja i izleta, ona nije voljela
 školu.
 Jen je postala odlicna skijašica. Moja zilava 13-godišnja
 kcerka se prilagodila nepromjenjivoj rutini i njena ljubav
 prema sportu je ucinila posjete tati necim cemu se radovala.
 Taj petak smo se zurno spremale jer je John trebao doci
 ranije po Jen.
 Jen se vratila kuci placuci s vikenda koji je zapoceo sretno.
 "Tata je rekao da ce se od sada moji posjeti prorijediti na
 svaki drugi vikend jer on i njegova djevojka trebaju nešto
 vremena i za sebe. Molila sam ga ali je on samo ponavljao
 da treba neko vrijeme biti sam."
 Cvrsto sam je zagrlila dok je plakala na mom ramenu.
 "Mama ostala su još samo 3 vikenda do zatvaranja staze.
 Molim te mozeš li ga nagovoriti da priceka do kraja
 skijaške sezone tako da mogu vjezbati malo duze?" Jen je
 jecala i ja sam znala da se ne radi o skijanju. Ponovo je
 osjetila odbijanje oca kojeg nije smjela ni dodirnuti.
 "Da, posjete cemo srezati na svaki drugi tjedan," potvrdio
 mi je John, "jer trebam vremena i za moju vezu. Jennifer
 zna da je volim, ali zao mi je, tri sljedeca vikenda za redom
 ne dolaze u obzir."


"Brutalan uvod u brutalan posao"

 Situacija u školi se pogoršavala kako se 9 razred primicao
 kraju. Bilo je tu svada s prijateljima, problema s 
 nastavnicima i Jenniferin ukus za odjecu se promijenio u
 preferiranje crnog.
 Novi nastavnik je došao u školu te godine. Pokrenuo je
 dramsku grupu i Jennifer se ukljucila medu prvima. 
 Ispostavilo se da je to bilo kao bogom dano. Ucenje glume
 je bila jedina stvar koja je ucinila odlaske u školu
 podnošljivim. Obozavala je glumiti u predstavama.
 Jednog dana me Jen pitala: "Mama, misliš li da bi mi tata 
 dopustio da ga posjetim na setu njegove nove serije?"
 Kada je Love of Life ukinuta John je zapoceo glumiti u 
 drugoj sapunici Search for Tomorrow.
 Tata se slozio s idejom. Te noci sam jedva uspjela 
 odgonetnuti smisao medu bujicom rijeci dok mi je Jen 
 prepricavala cijelu pricu: "Mama, traze mladu glumicu za 
 ulogu djevojcice mojih godina i ja sam skupila hrabrosti i 
 pitala mogu li doci na audiciju. Testirat ce me za ulogu."
 Lik koji je trebala glumiti je odbjegla djevojcica prerušena
 u djecaka. Tada se saznalo da planiraju uzeti neku drugu
 djevojcicu jer je ona imala iskustva a Jen nije. No, mlada
 glumica je iscekivla vijesti o mogucem filmskom ugovoru pa
 još nije mogla prihvatiti ulogu. Bez definitivnog odgovora 
 od druge djevojcice Jen se nastavila nadati. I zelja joj
 se ispunila. Studio je zelio da im Jennifer ucini uslugu.
 Kako je lik bio prerušen i nitko ga zapravo nece moci
 prepoznati zeljeli su da Jennifer snimi prvu scenu.
 Ako druga djevojcica odabere film tada ce Jennifer dobiti
 ulogu.
 Jen je otišla u studio na svoj prvi pravi posao kao glumica
 i te veceri kada je došla kuci bila je slomljena.
 "Baš smo se pripremili za snimanje kada me producentica
 pozvala u svoj ured. Bila sam sigurna da ce mi reci kako sam
 dobila ulogu."
 Jen je govorila i jecala. "Rekla mi je da druga djevojcica
 nije dobila ulogu u filmu i da ce stici u studio na snimanje.
 Mislila je da cu biti sretna što ce mi platiti za cijeli dan
 iako mogu odmah ici kuci." Srce mi se slamalo dok je pricala
 dalje. "Nije me bilo briga za novce. Samo sam zeljela 
 snimiti scenu s tatom."
 Bilo je to brutalno upoznavanje s brutalnim poslom, ali
 cudesna stvar je bila kako to nije obeshrabrilo Jen. Sada
 je još više zeljela biti glumica.
 Prije kraja školske godine Jen je rekla da moramo 
 razgovarati. "Mama, postoji škola tu blizu koja je baš kao 
 ona u filmu Fame i oni poducavaju glumu djecu koja zele 
 postati glumci. Zaista zelim ici tamo i znam da cu biti 
 bolja tamo gdje su i druga djeca kao ja."
 Nekoliko dana kasnije Johnov dubok glas je rekao: "Jennifer
 ima audiciju prekosutra. Neka pripremi monolog od oko 
 minute i pol."
 Uzela sam dramu od Neil Simona sljedeci dan na posao i
 pronašla scenu izmedu oca i kceri, izbacila sam oceve
 recenice i podesila na minutu i pol. Jen je prolazila
 teks ponovo i ponovo.
 Kada je audicija završila bila je jako nervozna. "Mama,
 što ako me ne prime?" Cekali smo cijelo ljeto ali nitko
 se nije javljao. Jen, boreci se protiv razocaranja, je
 planirala povratak u Rudolf Steiner School u ponedjeljak
 ujutro. To jutro nas je probudio telefon. Zenski glas je
 trazio Jennifer. Rekla sam joj da sam joj ja majka. 
 "Recite joj da ako moze biti ovdje u tocno 8 sati primit
 cemo je danas u školu."


 Prijatelji i slava

 Agent je zapazio Jennifer u školskoj predstavi. Nije imala
 ulogu s tekstom ali joj je ipak ponudio ugovor. Odlucivši
 da je njena buducnost u Los Angelesu gdje se snimaju
 filmovi i serije Jennifer je napustila Manhattan i otišla
 u Kaliforniju. Gotovo odmah je pronašla posao u seriji Fox 
 Networka - Molloy. Kada je serija otkazana, glumila je u 
 humoristicnoj seriji Ferris Bueller, zatim u The Edge i 
 napokon 1994. dobila je scenarij za seriju kojoj su svi 
 predvidali hit status - Friends. Sada je i Nancy zivjela u 
 L.A. kako bi bila blize kceri.
 Izgradnja glumacke karijere donosi mnogo stresa i Jen
 je povremeno trazila smirenje u maminim rukama. Na 
 paniku u njenom glasu odgovarala bih zurnim odlaskom
 do nje kako bih joj pruzila utjehu koja joj je cinilo
 se uvijek olakšala bol. Za emocionalno izlijecenje
 obratila se nekome drugome. "Mama, krenula sam kod
 terapeuta da riješim probleme u odnosima s deckima
 i neke stare stvari oko tate."
 Jednog dana je Jen rekla: "Daleko sam dospjela s
 terapeutom i mislili smo bi li imala nešto protiv da
 nam se pridruziš na nekoliko sastanaka." Njen zahtjev
 me iznenadio. Uvijek smo dobro i otvoreno komunicirale,
 ali ako je to bilo potrebno, pozdravila sam priliku
 da dovedemo naš odnos na još viši stupanj razumijevanja.
 Tjedan dana kasnije došle smo na sastanak. Terapeut
 je zapoceo podsjecajuci da osoba ne moze izabrati
 roditelje na rodenju ali kasnije, kao odrasla osoba,
 svatko od nas moze donijeti odluke o svom podrijetlu.
 Bila sam nestrpljiva da cujem što moja kcer ima za
 reci i bilo mi je drago kada je na nju došao red da
 govori.
 Iskreno je govorila, a ja sam zainteresirano slušala i
 do trenutka kada je završila, obje smo plakale.
 Zagrlila sam je i rekla: "Zao mi je, zlato, izgleda da
 nisam bila majka kakva si ti zeljela da budem. Dušo,
 vec si mi rekla, mnogo puta, da nisi voljela da vicem
 i reagiram burno kada bi ucinila nešto pogrešno nego
 da si više voljela smireno porazgovarati. To je loša
 navika koju sam naucila od svog oca i gotovo sam je se 
 riješila, ali ipak zelim iskoristiti ovu priliku da
 se još jednom ispricam."
 Jenny i ja smo se morale prilagoditi na promjenjenu
 dinamiku našeg odnosa, ali na sastancima koji su 
 uslijedili bilo je teško izbjeci spoznaju da nam
 prijeti opasnost potpunog otudenja.
 Nisam se mogla otresti svog pesimisticnog predosjecaja.
 Ako je Jen trebala povratiti svoju snagu, zašto je se
 usmjerava od mene? Zar je povezanost s majkom oblik
 patološkog ponašanja? Zar je teroriziranje majke našlo
 svoje mjesto u psihološkoj retorici? Zar sam trebala
 mirno sjediti kao meta? Drhtala sam od straha na pomisao
 da cu izgubiti Jen. Bio bi to gubitak koji ne bih mogla
 podnijeti.
 Svatko upoznat sa stanjem se slagao s mojom odlukom
 da prestanem ici na sastanke. Jen je mnogo radila i
 sve je manje trebala moje savjete. Nadala sam se da
 se naši zivoti nece razici u suprotnim smjerovima.
 Uvjerena da ništa ne moze stati izmedu nas zaboravila
 sam svoje sumnje. Ali ubrzo su se vratile kada sam
 upoznala njene prijatelje. Nisu bili ljudi s kojima 
 bih se ja druzila. Više nego jednom sam se ugrizla 
 za jezik da ne bih rekla: 'Pazi kako se izrazavaš.'
 Šaputali bi si tajne i razgovarali kao da nisam 
 prisutna. Osjecala sam se cudno zbog takvog zlobnog
 ponašanja. Uvijek sam bila ponosna na šarm i ljubaznost
 s kojima se Jen odnosila prema ljudima. Ova grupa 
 nije pokazivala znakove toga.
 Pokušala sam prilagoditi moja ocekivanja jer je
 druzenje s ovim ljudima znacilo druzenje s Jen. Ali
 nisam bila prezadovoljna kad su me tretirali kao
 gosta u dome vlastite kceri. Pocela sam osjecati
 kako me izguravaju.
 Inicirala sam pravilo da je posjecujem na setu Prijatelja.
 Nismo mogle mnogo razgovarati u privatnosti, ali nas je
 bar okruzivala pristojna i ljubazna atmosfera.
 Za vrijeme prve godine odvojenosti od Jen u meni nije
 bilo mnogo toga osim boli. Dugo vremena vecina mojih
 prijatelja nije znala da ja i Jen ne kontaktiramo.
 Ali njena rastuca slava je otezavala skrivanje istine.
 Prepricavati istinu o našoj razdvojenosti je bilo
 protiv mojih uvjerenja, ali osjecala sam se i 
 preposramljeno da bih govorila o tome.
 Samo ce vrijeme pokazati je li obostrana bol dala
 Jen i meni snage i razumijevanja da premostimo naše
 razlike.
 Ovo nije kraj za Jen i mene. Samo stanka koja ce
 dozvoliti da se pojavi nešto prekrasno u prostoru
 slobodnom od naših zahtjeva i ocekivanja. Ako Bog 
 da, postoji još toliko toga što mozemo dijeliti kao
 zene jednom kada transformiramo našu vezu od majke
 i kceri do prijatelja.

 
 Copyright: 1999. Nancy Aniston, Prometheus Books