Brbljanje ni o čemu

O čemu ovdje brbljati? Ovo bi kao trebala biti nekakva autobiografija, ali čisto sumnjam da na ovom svijetu postoji netko tko to želi čitati (osim, možda, budućih šefova, ali i njima je to muka). Dakle, ja nešto ovdje napišem, 'ko hoće neka čita, 'ko neće ne mora (i ne treba) !!!

Usput, kako napisati biografiju???

Ime mi je (po koji put već ovo pišem) Ivana Bosnić, nadimak Ivki. Rođena sam u Zadru, 4. ožujka 1983. Imam četiri divna brata: Ivana, Lea, Svena i Mladena... Svi su stariji od mene. Ivan i Leo trenutno rade nešto što bih ja htjela raditi, tj. rade na Fakultetu Elektrotehnike i Računarstva, na Zavodu za Elektroničke Sisteme i Obradu Informacija (ZESOI). Što se mene tiče, ja ne bih imala ništa protiv rada ni na nekom drugom zavodu (recimo Zavodu za primijenjenu matematiku :-)). Sven je završio arhitekturu i teologiju, a predaje vjeronauk u osnovnj školi. Mladen je glazbenik, svirao je u sto grupa a svira tonu instrumenata (klavijature su mu najdraže). Trenutno radi u Zadru posao nevezan za glazbu...

Hm, da, već sam skrenula s teme - autobiografije. Da nastavimo:

Nisam išla u vrtić kao mala već su me čuvala braća i mama (a k'o da je mene trebalo čuvati - ja sam bila dobro dijete). Sa šest godina krenula sam u Osnovnu Školu Stanovi u Zadru i tu provela čudnih 8 godina. Neću reći da mi je bilo ružno, niti divno, ali eto. Neki profesori su me živcirali (jaaaako) pa sam ih jedva pretrpila... Drugi su bili fenomenalni! Bili su toliko dobri da bi mi mogli biti braća (i sestre!)... Jedan od njih bio je i moj profesor tehničkog odgoja (kako li se to već zvalo) prof. Stjepan Lozić, čovjek pored kojeg je čak i naš robot Pepek (kojeg sam, zajedno sa Andrejem Skorićem, pravila za natjecanje iz robotike) bio nasmijan od uha do uha i veselo klipsao kroz labirint.

Glavno da mi je sada SUPER!!! Idem u 2.b razred Gimnazije Franje Petrića u Zadru, najbolje srednje škole u Hrvatskoj (možda bi se jedino XV. gimnazija u Zagrebu mogla mjeriti s njom). Ljudi u razredu (i u cijeloj školi) su prva liga, škola nam je jaako mala, sa malo učenika i na malom prostoru, pa smo svi kao jedna obitelj (nebiste vjerovali, skupa s profesorima koji su također PRVA LIGA). Iako se i tu ponekad zalomi 'lošiji' profesor, 99.9% profa je SUPER!!! Ova školska godina tek je na početku, nadam se da će biti veselo kao i prošle. Možda ne, jer će od ove godine MIOC (stari ali dobro prihvaćen naziv za moju školu) ostati bez jedne od legendi, bez profesora Nikice Simića koji je jako uspješno predavao FIZIKU, a koji otvara privatnu gimnaziju u Zadru (šmrc). Iako mnogi misle da je njegov način predavanja u najmanju ruku čudan on me je 'natjerao' da fiziku učim na jedan potpuno drugi način i jako sam happy zbog toga... Jedino čega se bojim je da će sa sobom u privatnu gimnaziju odvući i ostale legende MIOC-a a onda će MIOC izgubiti svoje mjesto u županiji kao nositelj prirodoslovno-matematičkog znanja, učenike i na kraju postati kao i sve druge gimnazije u ovom gradu...

Iskreno se nadam da se to neće dogoditi....

Ljudi, imam jednu skroz super vijest. Ako ste pročitali gornji, precrtani odlomak, sve će vam biti jasno. Prof. Nikica Simić ne odlazi iz naše škole (bar ne ove godine). Super!!! MIOC se još uvijek drži!!! Bravo mi!

Što nakon završene prirodoslovno-matematičke gimnazije? Pokušati ostvariti svoj dugogodišnji san - završiti svima dobro poznati FER! Jedino čega se bojim je fizika koja mi, iako je jedan od mojih najdražih predmeta (uz matematiku i informatiku), ponekad zadaje velike probleme (kao što kaže prof. Simić, 'još nisam naučila fizikalno razmišljati'). Zato me je malo strah tog faksa, jer je PUN fizike...

A kasnije? Tko zna... Ostati na faksu (ako im nečemu služim) ili se zaposliti u nekoj firmici i održavati kompjutere (sistem administrator - mljac :-)). Možda se čak baviti i programiranjem (nije da mi ne ide, ali to nije moja prava strana).

A što sada? Sve su ovo priče o prošlosti i budućnosti... Ovo ljeto mi je bilo divno. Iako bi neki mogli reći da se nisam puno odmarala (jer sam bila na ljetnim pripremama u Zagrebu i Ljetnoj Školi u Splitu - posljedica osvajanja prvog mjesta u državi iz matematike u prvom srednje :-) moram reći da mi je bilo super. Tjedan dana u Zagrebu, tjedan dana u Splitu, sa zabavnim i duhovitim ljudima, i fenomenalnim 'šefovima' (voditeljima). Kad se samo sjetim svih tih ljudi, odmah se počnem smijati. Olimpijci Andrijana, Vedran, Filip, Zvonimir, Vjekoslav, Matija bili su super, zatim Igor, Enola, Nina, Ana, Marko, Branimir, Mislav, Senka, Tonči, Jasmina, Nives, Tatjana i još desetak ljudi zajedno sa mnom su dijelili dio kata Studentskog doma Spinut u Splitu punih tjedan dana... Bilo je odlično! Mislim da te ljude nikad neću zaboraviti iako ih vjerojatno više neću vidjeti (jer iduće godine vjerojatno neću biti u Ljetnoj školi :-))... Neki od njih su bili i u Zagrebu, gdje je također bilo super. Veliku zaslugu u tome 'super' imao je i naš 'šef' prof. Ilko Brnetić koji je, inače i voditelj olimpijske ekipe...

Ipak, više mi je stalo do informatike nego do matematike (nadam se da moj profesor iz matematike ovo neće pročitati :-)). Programiram u Basicu i Visual Basicu (ako se to može nazvati programiranjem). Usput, ako znate neku dobru stranicu za početnike o Visual Basicu 5.0, javite mi se. Sređujem kompjuter (trenutno me živciraju neke stvari, vezane uz Internet Explorer 4.0), rijetko uređujem svoje web stranice (vidi se iz priloženog, zar ne?) a, naravno, volim se i igrati. Meni drage igre su Dune II, XCom2: Terror From The Deep, Warcraft II, Age Of Empires, The Dig, Warlords II... Iz priloženog se vidi da volim strategije, a drage su mi i crtane avanture (Indiana Jones: Fate of Atlantis, na primjer) te arkadne vožnje (malih) automobila (igra sa mog dragog Commodore-a 64, Grand Prix Simulator, Super Speed, te domaća igra Hot Wheels III). Draže su mi starije igre, koje imaju neku svoju draž i veliku igrivost, dok su nove većinom samo 'multimedijalni filmovi'...

Postoji još jedna koju jako volim, a na čiji se spomen ljudi 'zgražaju'. To je, vjerovali ili ne, TETRIS!!! To je tako super igra za opuštanje da ponekad satima mogu sjediti i igrati se... Igrala sam puno verzija, ali meni najdraža je originalna verzija za DOS. Nju možete ovdje skinuti (samo 15 kb) pa ju isprobati. Ako ne želite moje rezultate, slobodno obrišite datoteku tetris.res (ipak se nadam da će netko pokušati oboriti moj rekord :-).

Obožavam čitati, posebno Agathu Christie i SF (više science facts nego science fiction) a česti su gosti i informatičke knjige iz Gradske Knjižnice...

A valjda vam je sada dosta.... Sve ste shvatili, zar ne???

Ivki's world - Index; Croatian; English