EMINA

      Sinoc, kad se vratih iz topla hamama,
       Prodjoh pokraj baste staroga imama;
       Kad tamo, u basti, u hladu jasmina,
       S ibrikom u ruci stajase Emina.

       Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
       Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
       Pa jos kada sece i plecima krece...
       - Ni hodzin mi zapis vise pomoc nece!

       Ja joj nazvah selam. al' moga mi dina
       Ne cse ni da cuje lijepa Emina,
       No u srebren ibrik zahitila vode
       Pa po basti dzule zalivati ode;

       S grana vjetar duhnu pa niz pleci puste
       Rasplete joj one pletenice guste,
       Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
       A meni se krenu bururet u glavi!

       Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
       No meni ne dodje lijepa Emina.
       Samo me je jednom pogledala mrko,
       Niti haje, alcak, sto za njom crko'!...







 This document was created using FlexED