Tamna strana - kroz prozor; hladnoca...sivo nebo...sjene ptica tiho preljecu s drva na drvo...usred dana sumrak...tisina...hladnoca dopire odozdola; pod je hladan...dok prsti biraju po tastaturi; hladnoca i udaljenost tipaka... Isprazni sjaj monitora...mnostvo ljudi koji su samo slova i nista vise...bljeskaju besmislenim porukama na malom ICQ-u...svi razgovor pocinju s BOK i kurtoazno pitaju KAKO SI? Vidim ih na praznoj autobusnoj stanici..stoje kraj istih ljudi svaki dan...vjetar nosi lisce i podize kisne mantile po kojima se sljevaju potoci kise...svaki dan, a ne poznaju se..niti imaju potrebe poznavati se...kako sam? da, stvarno...kako sam? Hladno sucelje Windowsa...crna pozadina...metalno sivi izbornici...crna pozadina IRC-a...linije teksta...ljudi koji su sada ono sto si inace ne mogu dopustiti..svi sami...bjeze... Njihove poruke...besmisleni razgovori...razne motivacije; ljubomora, zajedljivost, prepucavanje...bizarno i tako primitivno , tako tipicno ljudski... Nepodnosljivo...sam kod kuce...na ekranu ljudi koji i nisu ljudi...naporni...ambijentalna depresivna muzika...osjecaj da nisi sam... Mali ljudi...tako su mali i beznacajni, i oni to znaju...kako se samo tvrdoglavo bore protiv svoje uzaludnosti... zadnjim snagama stvaraju svoje malo mjesto na suncu... Stjenica hoda po kamenom podu...u jednom pa u drugom smjeru, prolazi kraj mnostva stvari, pa tako i kraj drugih stjenica, a ipak ide dalje lijevo pa malo desno; bezglavo...hodajuci hodnikom sjena je ugleda kako bezglavo baulja...s gadjenjem je zgazi...i dalje se stjenica, iako je zgazena, grcevito trudi bezglavo hodati... Na chatu...ljudi bivaju zgazeni, a i dalje uporno bezglavo hodaju s toliko besmislenog zara i truda... Sami ne znaju koliko su sami i nikada nece uvidjeti kako zapravo bjeze od svega...svi ostali su luzeri, NJIMA je najbolje; pripadaju nekoj grupi; hackeri? bjeg...bjeg u “spoznaju” da ONI znaju sto je “zacin” zivota...ostali vode mali zivot...besmislen, luzeri, koji ne znaju sto je zabava. Zabava; glumiti nesto sto nisi, u mraku kojeg probijaju iritantna disko svijetla...uz besciljnu i preglasnu muziku...alkohol....zene...primarne tjelesne potrebe...tako bolesno i tako samo; jadno... Da li ja time sto sam ovakav, a nisam kao oni nesto gubim? nesto propustam? da li je MOJ recept onaj pravi ili je to onaj njihov? bjezim od toga, od te razarajuce i bolne sumnje...ja i meni slicni smo najbolji, MI znamo, MI se zabavljamo....ostali su luzeri...lameri... I jedni i drugi sami u svojim osobnim bjegovima... Kisa pada...normalna pojava...mrzimo je, depresivna i iritantna...svaka kap pada sama za sebe nikad ne srecuci na svom putu prema dnu neku drugu kap, i tako se na kraju, u potpunosti sama, utaplja u mnostvu...lokva? znaci li ona smrt u zajednici mnostva kapi ili novu jedinstvenu koegzistenciju? Mrzimo kisu (zivot? NE; zivotarenje)...u celiji osudjenik ceka izvrsenje smrtne kazne, kisa pada....rukom kroz hladne resetke hvata kapljice...uziva...zadnji mu je put sto ih osjeti...sto bi dao da samo jos jednom moze po cijelom tijelu osjetiti kisu...(zivot? tekar sada DA..jer mu je kraj...) Zadnji covjek na Zemlji zaista nece u prasinu koja je ostala od zivota ucrtati usklicnik, vec upitnik... Smijem im se svima...slobodan; ako to pozelim danas mogu biti kao oni...no sutra mogu biti sam i sretan. Nikada besciljno lutati...ne zaliti sebe ili dovoditi svoj nacin u pitanje, jer zaista mozemo tumaciti samo sebe a ostale pokusavati razumjeti... Cudan zvuk harda dok cita podatke...dolazi iz daljine...vec oko sat vremena gledam negdje neodredjeno ispred sebe...tu i tamo pogledam u otvoreno kuciste kompjutera...prema izvoru zvuka.....koji odvratno podsjeca na kukce koji migolje po ljudskim kostima... Mijenjam se, brzo i znatno...ali kamo? “Htio sam samo pokusati zivjeti ono sto je samo htjelo izaci iz mene. Zasto je to bilo tako tesko?” Herman Hesse: “Demian” |