Pjesma “Hiža u Milama” odraz je višegodišnjeg proučavanja života čovjeka srednjovjekovne Bosne u kojoj je na dubok i poetičan način oslikan značaj Crkve bosanske za svoje sunarodnjake.
Sam naslov nosi u sebi skriveno značenje. “Hižom” se nazivala lokalna zajednica u kojoj su uključeni krstjani, a “Mile” su bila sjedišta djeda (biskupa) Crkve bosanske. U Milama je najvjerojatnije Tvrtko okrunjen za bosanskog kralja. Djedovska hiža vrijedila je kao sigurno utočište (jus asili) za sve one koji su, progonjeni, u njoj zatražili zaštitu.
Pa neka je zato vazda otvorena
Za dosta drage
I velikane
Srčane
Za sve pod nebom dobre ljude
I za sve dobre
Bošnjane
Za sve vojnike u velikoj vojni
Što vojuje se
Protiv
Vojne
I raznih drugih golemih zala
I inih silnih
I sitnih
Zlica
Za sve one što u vijeku bježe
Iz svoje hiže
Koja im se
Ožeže
Iz širokog ognjenog kruga
U kojima zapaljene
Lomače
Leže
Ispod visokih krvnikovih vješala
I križnih
I kružnih
Za sve one koji se opekoše
Jer k suncu dalekom
I velikom
Teže
Za sve one što pravu riječ
U pravi čas
Rekoše
I na stazi krvavog ishoda
Što ruku im
Odsjekoše
Za riječ da hljeb je hljeb
Da vino je vino
Da voda je
Voda
Za one kojima su meso smudili
I ognjenim pečatom
Čist obraz
Žigosali
Oni koji se vazda pozivaju
Ne samo na zakone zakonika
Nego i na zakone
Milosti
Božje
Za one kojima su jedini jezik
U grlu išćupali
Jer datu riječ
Nijesu
Odali
Za one koji su bez suda osuđeni
Da umru na repovima konja
Između dva crna klika
Dvojice crnih
Konjika
Neka je ova djedovska kuća
Vazda i širom
Otvorena
Za one koji su sa svetih oltara
Provanse i Lombardije
Zare i Rasije
I Arkadije
Proklinjali
U omami teškoga tamjana
U bornome zboru
Krstova i
Mačeva
U tome gorkome koru
Riječi od Kuzme
I od Damjana
Za one koji su trikleto kleli
Jer još ih nisu
U svome mlinu
Samljeli
Neka je djedovska velika kuća
Uvijek i širom
Otvorena
Za one koji nikada ne mare
Za starostavne
Ni za nove
Care
Koji ne mare za kralje
Niti za bane
Ni bojare
Za njihova moćna blaga
Za dukate zlatne
Za dinare
Za te
Zle
Pare
Neka je otvorena za sve ljude
Što mitnice ne minu
Al mitničare
Ne mite
Nego ih uvijek jasno i javno
I ruže
I kude
Neka su vrata djedovske hiže
Širom otvorena
Za one što na mučnom ročištu
Znaju za riječ
Blagu i
Čistu
Za riječi koje su jednako dane
Za one daleke i neznane
Kao za one uz skute
Što su nam
Bliže
Za one hude što život bez jala žive
A život im se
Povazdan
Ruga
Neka je otvorena za neznanog brata
I neznanog
Druga
Za one koji u tmici svoje tamnice
U čami svog čamovog tijela
Zbog toga pate
Žudeći da slavno bude
Za svekolike
Ljude
Da se svi oni konačno
Sa tim slovom
Zbrate
Neka je djedovska hiža
Širom otvorena
Posvunoć i
Povazdan
Za onog što davno je već pošao
I sada po tmuši gazi
Veoma trudan
Iz daleka
Al zna da stići će jednom budan
Tamo gdje
Netko ga
Čeka
Neka je zato djedovska hiža
Otvorena
Širom
A ako li tko ta vrata kreposti
U sebeljublju svom
Nenadano
Zatvori
Neka se hiža djedovska do temelja
Sori i sruši
U mojoj
Duši
U obor čađavi neka se obori
Neka se u gar goli
I pepeo crni
Neka se
U veliko ništa
Neka se
Satvori
Neka se u njoj
Kao u satanskom logu
Izlegu skorpije i zmije
(Oprostite svi vi
Koji ste kleti i prokleti
Na ovoj kletvi kletvenika
Ali hiža djedovska
Bez milog gosta i dosta
Hiža moja ni hiža tvoja
Nit hiža djedovska više nije)