.


.
.
.
.
.
                                JEDNA ANA

                                Ima u mom razredu jedna Ana
                                koja se nosi svakog dana
                                po poslednjoj modi,
                                sa puno stila,
                                koja šeta bele sokne,
                                osmeh na licu, i mašnu lila
                                što joj čuva plavkaste lokne.

                                A u svakoj lokni tajna skrivena,
                                i ako baš nekog zanima,
                                kad me pogledaju dva oka njena
                                ja sam izgubljen danima.

                                Hteo sam da vidi šta ja sve umem
                                pa sam hteo u isto vreme
                                bar sa dva dečaka da se potučem,
                                ili da je za loknu povučem
                                ili da joj se smejem zbog svega,
                                al' čudo jedno - ne razumem,
                                ništa nisam mog'o zbog treme,
                                il' njenog stila
                                il' mašne lila,
                                ili zbog ne znam ni ja čega.

                                Kažu, dečaci su jača strana.
                                Kažu, dečaci su prava sila
                                i ne padaju na boju lila.
                                Kažu, dečaci baš sve mogu...
                                Kako onda da kad prođe Ana
                                ja ne smem ni da joj podmetnem nogu?

                                Ne, tako stvarno ne može dalje.
                                Rešio sam da okrenem novu stranu.
                                Da vam sad ne pričam sve detalje,
                                al' jednog dana
                                kad sretnem tu Anu,
                                te lokne u koje je tajne skrila,
                                te osmehe vajne
                                i mašnu lila
                                i oči zbog kojih moj nemir raste -
                                pobediću muški, sa puno stila,
                                i nju i sve te njene tajne.

                                Čekajte da samo malo porastem.

                                Dragana Konstantinović
..
.

.
.
.
Back to POEZIJA