.


.
.
.
.
.
                                SAN ILI JAVA

                                Vidim crvenu jesen,
                                prosula se duž šuma,
                                zlatna joj kosa pala i zakitila travu...
                                U smeđem ruhu hrast
                                sav raskošan i zanesen
                                šara mi granice smisla
                                i krajnjeg besmisla uma,
                                i ne znam da li sve vidim
                                kroz san ili kroz javu...

                                Čujem jelenju riku,
                                razleže se i ječi,
                                navlači se k'o plašt i priziva i zove...
                                Tupi udarci roga
                                privlače lovačku kliku
                                i dok na pustoj čuki
                                lovac već pripremljen kleči,
                                ja ne znam da li sve čujem
                                kroz javu ili kroz snove...

                                Nazirem lik u daljini,
                                magličast obris vesnika,
                                kako u sneno jutro polako podiže glavu...
                                I znam, i on se vidi,
                                i isto mu se čini,
                                da ne postoji prolaznost
                                za čoveka i pesnika,
                                i ne znam da li to znam
                                kroz snove ili kroz javu...

                                Rekla bih, neka plava
                                i zlatnim protkana rima
                                po snovima mi luta i šara moje stvarnosti...
                                Rekla bih, moja java
                                napojena je snima...
                                Šareno spletenim snima, tim slikama... realnosti...

                                Dok nekom sivi dani polako postaju sivlji,
                                drugi sve isto živi u spletu duginih tkanja.
                                Koji je od njih živ?
                                Koji je od njih življi?
                                Verujem, čovek je živ onoliko koliko sanja.

                                Dragana Konstantinović
..
.

.
.
.
Back to POEZIJA