Semsikadiceva poruka sarajevskim agama
	Potucene jedinice kod Gracanice i Tuzle bile su i dalje pod pritiskom bosanskih snaga koje je predvodio muftija Semsikadic. Bila je ugrozena i glavna neprijateljska baza u Doboju. U jednoj od tamosnjih teskih bitaka bio je ranjen i podmarsal Smigoc. Semsikadic je sa svojim jedincima drzao obje strane rijeke Sprece. Stab mu se nalazio na planini Preslica. Polozaj Austrijanaca u dobojsko-tuzlanskom kraju nije se poboljsao ni nakon sto im je stiglo pojacanje od 20.000 vojnika, dok su se bosanske snage koje su ih ugrozavale sastojale od svega 6.000 boraca. Bili su opremljeni sa svega nekoliko topova koje su zaplijenili u turskim kasarnama tog dijela Bosne. I dok se Semsikadic uspjesno krvio sa mnogo nadmocnijim neprijateljom, stigne mu vijest da u Sarajevu neki krugovi otvoreno spominju sporazum sa Austrijancima. Odgojen u starobosanskom duhu da se s neprijateljem nema sta pregovarati dok gazi zemljom, pun bijesa smjesta posalje brzojav u Sarajevo sljedeceg sadrzaja: "Cujete li Sarajlije i svi ostali! Ja sam vam Svabu dobro docekao i vratio ga od Tuzle i Brckog, a jedna mi je vojska kod Maglaja gdje ce Svabu docekati. No cujete li age Sarajlije! Kunem vam se vjerom i Kur'anom, ako li mi nevjeru ucinite, zive cu vas sve odrati". U svim bitkama koje je vodio sa austrijskom vojskom Semsikadic se pokazao kao izvanredan borac i strateg. Komandant austrijske okupacione vojske general Josip Filipovic je shvatio da ga od potpunog poraza mogu spasiti samo dodatna pojacanja koja je grcevito trazio od vrhovne komande u Becu. Neosporno je da se radilo o sposobnom vojskovodji bez posebne vojne naobrazbe i borcu starog kova koji je interese vjere i odbrane zemlje, stavljao na prvo mjesto. Austrougarski poslanik u Istambulu, Ferenc Zici, dao je jedan od najboljih opisa energicnog pljevaljskog muftije. Zici prema njemu gaji visoko misljenje: "Potpuno sigurno mi je poznato da je ovaj muftija jedan izvanredno darovit, okretan i radin covjek cije je temeljito znanje povezao sa izvanrednom energijom i sposobnoscu... On je pravi narodni tribun, naravno u islamskom smislu. Jahao je dobrog ata o cije je sjedlo vjesao dvije puske. Oko sebe je pasao sablju iako je nosio hodzinsko odijelo". Muftijina brilijantna pobjeda je imala veliki odjek. Ona je podigla na noge cijelu Posavinu, pa su se njegovoj vojsci pridruzili i posavski begovi. Austrijske posade iz Gradacca i Samca morale su se povuci preko rijeke Save. Koliki je ugled uzivao i kod srpskih savremenika, govori i ocjena cuvenog velikosrpskog akademika Vase Cubrilovica, covjeka koji je iz dna duse mrzio islam i muslimane: "Sreca je Generalstaba (austrijskog) sto nije bilo jos kojeg pljevaljskog muftije". Muftija je najvise bitaka vodio izmedju Gracanice i Doboja. Medjutim, brojcano i oruzijem nadmocnija habzburska vojska uspjela je da na vise mjesta probije liniju odbrane i udje u nekoliko vecih gradova, medju kojima i u Sarajevo (19. avgusta 1878.)
			nazad na pocetak