Branko Ćopić

HEROJEVA MAJKA

U sali svečanoj tiha kao tuga
starica majka znamenje prima:
na odori crnoj, na majčinom srcu
nasmiješi se heroj na grudima.

I stara ruka, jedina na svijetu,
najtoplija ruka pod zvjezdama tu je -
spušta se na zlato, na mrtvoga sina, 
da ga još jednom pomiluje:

 - O, sine dragi, radosti i tugo,
mamino desno i lijevo krilo,
jesu li teške bosanske planine,
je li strašno, sine, na Sutjesci bilo? 

Znam, rođeno moje, nevolje je bilo:
'mjesto pjesme, smijeha ... sve topovska jeka;
umjesto jastuka - kamen svakom jednak -
pusta čeka moja šalica mlijeka.

Privija stara na grudi znamenje -
tu leži srce paloga junaka -
i ljulja k'o nekad kad je bio dijete -
prvog bombaša iz trista bitaka:

 - O, djeco naša, oj, smioni ždrali,
odletjeli ste, ostavili ptiće;
o vašemu letu vezuć uspavanku
dizaće majka mlade ždraloviće.

Zatim je majka, svečano i kradom,
 - kad je ponoćna ura odzvonila -
umjesto ikone stavila znamenje
i mrtvome se sinu poklonila.