Desanka Maksimović

USTANICI

Od zdravlja, od života,
od svega na svetu preča
nama je sloboda.
Nas ne plaši sablja ni seča,
ne bojimo se u čelu rane.
Glave naših predaka kolubarska je nosila voda,
i na lobanje njine po bedemima
sletale su gladne vrane.

Po cenu svega mi hoćemo slobodu,
neka nam lome noge i ruke,
neka nam čarne oči bodu,
mi se ne bojimo šibe ni štruke.
Umesto molitava mi smo šaputali
starog Vujadina amanet
kad su nas stavljali na muke.

Mi hoćemo slobodu.
Ni od čega na svetu nemamo straha,
ni od koplja, ni od olova,
ni puščanog praha.
Kao u gorskog zverinja
mlada su još u nas čula.
Mi smo se kao deca borbe igrali
u jezivim senkama Ćele-Kula.
Po cenu svega branićemo slobodu.
S ognjišta ubogih neće moći ništa da nas krene.
Uporni mi smo kao planinski borovi
što duboko urastaju u sure stene.

Po cenu svega branićemo slobodu,
po cenu života
i brata najmilijeg i jedinca sina.
Mi smo kaljeni na vekovnim mukama.
Mi smo potomci onih što su goloruki
sa motikama i sa kukama
ustajali protiv carevina.

Mi hoćemo slobodu.
Ne bojimo se memle i tame;
precima našim po tamnicama
mrtvački nokti su nicali,
sede su po zatvorima dočekivali kose.
Mi smo oni što znaju
da misle na slobodu
i kad trunu, i gladuju i čame.

Branićemo slobodu,
pa neka nam klince pod nokte zabijaju,
neka nam na grudima dušman vatru pali.
Mi nismo oni što se predaju,
što se savijaju.
Dirne li ko naša gnezda osinja,
za sveti nam gnev
sav svet biće mali.

Po cenu svega branićemo slobodu.
Mogu nas na tekijska nabijati kolja,
na vešala podizati tanka
i kroz zoru streljati mučki;
mi smo izorani
iz krvlju topljenih polja,
mi smo nikli u zemlji bune i ustanka:
narod mi smo ponosan i hajdučki.