Milorad Kecman

  NAD ŽIVOTOPISOM
  - Da nikada ne bude rata!  -

Ako bi mene neko pitao
Molio bih sve od kojih to zavisi
Sve koji tu mogu da pomognu
Molio bih da Bog i svi Sveci -
Ne dopuste da naši potomci
Prođu kao naši preci!

Molio bih da više nikada
Ne bude Kosovskog boja
Cera ni Kajmakčalana
Da srpska zbilja
- Ali i zbilja svih drugih naroda -
Umjesto munja i gromova
Bude satkana od vedrih
Sunčanih dana.

Molio bih da ne bude groblja poput Zejtinlika -
- Kad god sam tamo bio ko godina sam plako!
Da nikada više ne bude albanskih gudura
Ni Vida 
- plave grobnice -
Da Srbin 
- niti iko drugi  -
Nikada više ne doživi pako!

Molio bih da se nikada ne ponove
Dvanaesta Četrnaesta Četrdesetprva -
Da nikad više Srbin ne mora 
Sa dušamanima da se rva.

Molio bih da naši potomci
Ne dožive ni sudbinu kakva je naša!

Eto - kad sam ja imao godinu i po
(A hiljade je takvih i još tragičnijih priča!) 
Moj otac Trivo - imao je dvadesetčetiri -
Pogibe u rodnom Drvaru
Dvadesetsedmog jula četrdesetprve
U prvoj borbi protiv ustaša.

Uskoro pogibe jedan
A ubrzo i drugi čiča:
Obrada četrdesetdruge presjekoše 
Talijanski meci
A Stevu - svi smo živjeli u istoj kući -
Četrdesetčetvrte ubiše Nijemci
(Godinu dana ranije
Moj sedamnaestgodišnji ujak Branko
Poginuo je -  ni za grob mu se ne zna -
Na Sutjesci).

Ostadoše tri udovice i četvrta
Baba Stana
Sa nas desetoro djece -  
Jedno drugom do uva -
A poratnih godina dobro smo se najeli
Kad bi tetke Zorka i Sava iz Bačke
Gdje su kolonizovane
Jednom ili dvaput godišnje
Donijele bijelog kruva!

Da ipak nešto izdvojim:
Molio bih da se nikada ne ponovi
Da žena ostane udovica u dvadesetdrugoj 
Kao moja majka Staka!

Treba li još koga da uvjeravam -
Moja želja 
DA VIŠE NIKADA NE BUDE RATA
Koliko je jaka!
...

Molio bih
Da se ne ponove
Kadinjača 
Neretva 
Sutjeska 
Desant na Drvar
Sremski front 
Kozara ...
Da nam ne ginu toliki ljudi;
Da se ova prelijepa zemlja
Nikada više ne razara!

Molio bih
Da se ne ponove ni 
Devedesetdruga 
kad je već izvesno da nam se razara Juga
Devedesetpeta 
je opet preteška godina naša
Kad mnogo Srba ponovo strada od ustaša

Ni Devedesetdeveta da se ne ponovi
Kad nam se
Uz bjelosvjetske  sankcije
Sručiše na glavu i NATO bombe -
Javiše se eto ti zlikovci novi -
Tako da moj drugar 
Još iz banjalučke gimnazije -
Sada ljekar Mirko
Mora da kroz pjesmu vrisne -
A evo ponavljam i ja:
 - Može li doći kakav embargo
Da srpsko sunce ne sija!

Oko srpskih kuća
Ponovo niču groblja nova
(I dalje važi ono
Svaka stopa grob do groba -
Što davno zapisa čika Jova),
Umjesto da buja
"Uvek zelena trava"
I da - kako kaže Dobrica -
Kao najlepše odive
Cvetaju trešnje, jabuke i šljive".

Molio bih da više nikada neka nova Desanka
Mora da ispjeva KRVAVU BAJKU
Radoje KRAGUJEVAC
Slavko KADINJAČU
Goran JAMU
Skender STOJANKU MAJKU KNEŽOPOLJKU
Niti novi Branko
PJESMU MRTVIH PROLETERA
MARIJU NA PRKOSIMA i
HEROJEVU MAJKU!

Molio bih da srpski narod
Ne mora da pjeva
Nove pjesme junačke 
Već pjesme vedre lepršave 
Najčešće ljubavne
Pjesme djevojačke i momačke ...

…

Molio bih
Da se dosadašnja sudbina srpskom narodu 
Više ne događa
Molio bih da srpska mladost 
- I mladost svih naroda -
Umjesto da vodi rat
Vodi ljubav
I da djecu rađa!

Da vjekovima u srpskim krajevima
Nisu - za najboljim sinovima -
Toliko zvonila pogrebna zvona
Srba bi danas
Umjesto dvanaest
Bilo kao i Engleza -
 Sedamdeset miliona!