Četiri stađuna

(Z. Runjić – T. Zuppa)

 

S rukom za ruku su čet'ri stađuna

moji se dani kroz vrime vuku

s teplim i ladnim život se miša

žari me sunce, pere me kiša.

 

S rukom za ruku su čet'ri stađuna

ča daje gazin, vrime mi biži

stađuni moji, još od početka

korak, po korak, kraju su bliži.

 

Stađuni, stađuni moji

di je sad ono proliće cvitno?

Stađuni, stađuni moji,

i lipo lito, vedro i sritno?

Dok jesen stare lišće na stazi

ruke mi stišću ozime mrazi.

Stađuni, stađuni moji,

stađuni.

 

S rukom za ruku su čet'ri stađuna

ko će izdurat, do kraja gazit?

Jedni će nestat ka' da ji nima

na me će pazit još samo zima.