Danijela

(Z. Runjić – N. Labić)

 

Bilo je vrijeme sunca

kad oči su se srele

pod nebom Rivijere;

bilo je vrijeme sunca

što prosulo se na nas

i ljubav procvijeta.

 

Bilo je vrijeme ruža

kad ruke su se srele

na pijesku Rivijere;

bilo je vrijeme ruža

a ona bješe ljepša

od najljepšeg cvijeta.

 

Danijela, Danijela

još m epeče, još me uvijek boli.

Danijela, Danijela

samo jedno srce ludo voli.

Al' sudbina drugo je htijela

i zalud su srca se klela

od ljubavi osta tek sjena

Danijela, Danijela.