Ljubav je tvoja kao vino

(Z. Runjić – K. Juras – S. Kalogjera)

 

Nisi mi dala da okusim vodu,

i nisi htijela ništa da me spriječi,

htijela si čuti samo dvije riječi

prije neg’ vino prolijem po podu.

 

Nisi mi rekla niti da sam prvi,

da iznad mene nebo još se njiše,

nisi mi rekla niti riječi više,

samo je vino nestalo u krvi.

 

Ljubav je tvoja kao vino,

k’o kapja krvi sja u travi,

ljubav je tvoja kao večer

u crnoj noći što se plavi.

 

Ljubav je tvoja kao vino

koje kad pijem, svud me ima,

ljubav je tvoja kao vino,

ista je boja i gorčina.

 

Sada si čaša nekog starog vina

što put mi kaže, pa obara s nogu,

ja takvo vino ispiti ne mogu,

pa pružam usne kiši iz visina.

 

Ljubav je tvoja čaša puna kapi

u kojoj nekad mjesecu se smiješim,

a drugog jutra samog sebe tiješim

da to je samo vino koje hlapi.