Ostavljam te samu

(Z. Runjić – J. Fiamengo – S. Kalogjera)

 

Ostavljam te samu

u tišini sobe

u tom lijepom sramu

pametne i dobre

sad su tvoje oči

tvoje nijeme riječi

onaj dio noći

što se ne da prijeći

 

Ne vidim te više

u tišini sata

i u sjaju kiše

iza tajnih vrata

ništa više ne znam

i grč neke šutnje

sad u tebi drijema

poput blage slutnje

 

Sve krasote svijeta

sve lijepote noći

odnio je vijetar

s njim mi valja poći

ostavljam te samu

ostavljam do kraja

u tom lijepom sramu

bez sna i bez sjaja

 

još ćeš biti mlada

sve dok budeš htijela

sad na jastuk pada

sijena tvoga tijela

sve što treba znati

doznali smo skupa

vrijeme može stati

srce neka lupa

 

Ostavljam te samu

ostavljam i idem

put kroz gustu tamu

 moje oči vide

i zatvori vrata

i pokrij se mrakom

nova noć se hvata

eno, leti zrakom