Pupoljci i mraz

 

 

Večeras sve, nebeske,

zvjezde pale za tebe

a srce me opominje, da smirim se.

Još zadnji put, uzmi me

jer tajne nosim sa sobom

kraj je tu, nestajem, gubim se.

 

Skitnica u meni budi se

ljubim te a lutanje jače je

vjetrovi me nose od tebe

ostali su samo pupoljci i mraz.

 

Kakvi sve putevi

sutra čekaju nas još

to samo Bog dragi zna, i anđeli.

Pomoli se ponekad,

za mene jer znak je loš

i sačuvaj slike sve gdje smijem se.

 

Istine čarobne

uvjek su nevidljive

a ljubavi najglasnije su lažljive.

Nemiri svakakvi,

opet gone me na put

a najljepše ostaje kraj tebe.