Zbogom ostaj ljubavi

(Z. Runjić – M. Labić (M. Popadić) – S. Kalogjera)

 

 

Ima dana kad sam sjetan

i kad ne znam kud sa sobom

prazan sjedim kraj klavira

ima dana što me peku

jer se stare rane bude

uvjek kada glazba svira

ima dana kad ne shvaćam

da je život kao rjeka

i da nikad nema mira

ima dana što mi nose

zvuke neke stare pjesme

koja srce bolno dira

 

Zbogom ostaj ljubavi

ti što gasneš a iza tebe tama

Zbogom ostaj ljubavi

ti što ideš i ostavljaš me sama

dok se hladna spušta noć

u srcu mom

kao plima raste bol

u srcu mom

zbogom ostaj ljubavi

zbogom srećo

što veneš među nama