(Z. Runjić – T. Ujević – M. Prohaska)

 

 

Zelenu granu s tugom žuta voća

u kakvom starom Spljetskom perivoju

sanjarim s mirom dok se duša noća

i blaga snova hvata dušu moju

 

Al' čežnja dršće kao ptiče golo

ko plava pjesma naglo prekinuta

ko neko bljedo i beznadno kolo

ko bosi prosjak na po pusta puta

 

Sva ljubav moja u sred ceste kisne

moje je srce od sedam komada

pod svakim mačem jedan vrat da vrisne

nad mojim dahom mramorna gromada

 

Tmurne se misli preska svjetla boje

krvlju.....  mozak van da skoči

nad mojim mrakom sjevaju te tvoje

tuđinska ženo, samilosne oči