Ugledao svijet 1930. godine u Starom Gradu. Za svoje djetinjstvo kaže da je bilo, poput mnoštva njegovih vršnjaka, crna rupa u rupetini Balkana.
Učiteljsku školu završio u Šibeniku 1948.
Svoje početničke, literarne radove, pisao je kao srednjoškolac. Neki su objavljeni u omladinskim časopisima toga vremena. 1948. kao predstavnik Šibenika učestvovao na savjetovanju mladih književnika u Zagrebu.
1961. izvanredno završio trogodišnju Višu pedagošku školu u Splitu.
U Stari Grad dolazi 1954., kao nastavnik hrvatskog jezika, a 1962. postaje direktorom škole.
Od 1974.-1980 . profesionalni predsjednik mjesne zajednice Stari Grad.
Pisanjem se bavi iz hobija. Ništa ne objavljuje. Njegov opus sastoji se  od nekoliko zbirki pjesama (neke u žargonu), dnevnika, putopisa po Češkoj, Nizozemskoj i Americi, dvije komedije i jedne drame, te dvije zbirke pripovjesti, sve u rukopisu.
Iz svog rada izdvaja Zlatnu plaketu Skupštine općine Hvar, te priznanje komandanta veterana SAD-a.
 
 

A, kad popnem se na Planinu, Glavicu ili Budinjac, zastane mi pogled kao da se utopio u onu božanstvenu sliku, panoramu kopna i mora, boja i mirisa, i kao da u tom utapljanju želim da upravo tu bude moj vječni počinak i mir.
Gledam te ispružene, zelene ručetine koje grle more, prave od njega vijuge i kao da se šale, grle ga i ljube. To sjedinjenje hridina i borova s tihim, a ponekada bijelim valovima, čini me ljubomornim što to ne mogu skriti u svoja njedra da budu moji i ja njihov do iznemoglosti.
A, sve to njima darovano, darivali su oni mnogim i mnogim generacijama koja su ovdje svijala svoja gnijezda života. Svojom pitomošću i prirodnim bogatstvom, bezbrojne uvale i škrape kao da su lancima spajale srca i duše domaćina, a onda to sa vlastitim darovima, poklanjali TEBI – TEBI prijatelju i ljubitelju starina, ljepote i sadašnjosti.
I, kada se TEBI obraćam, kada te želim kao čovjeka na jastuku mog podneblja, onda mi je dužnost da ti ispričam samo dio, priču o ovom kamenu i polju, o izlizanom pločniku i onom što je pokriveno zemljom i vremenom-sa svim onim što su moji preci stvarali i nama ostavili.
Povijest kaže da su prastanovnici ovih proplanaka i nizina bili divlji narodi.. Njihvo zajedničko ime bijaše PELAZGI. Sigurno je da su bili vrsni stočari i ribari, ali i graditelji.
Pogledaj kamene gromade u podnožju zvonika stolne crkve, ili temelje kuće Škarpa, vidjet ćeš to ogromno i oblikovano kamenje kojim su oni ogradili sebe od neprijatelja, a suvremenici ga iskoristiše za gradnju.
Jednoga dana, a povjesničar je zabilježio, bilo je to u vrijeme održavanja 99. olimpijade (385-384 pr. Krista) dođoše Parani sa otoka Pharosa i iskrcaše se u ovu luku. Eto, moj grad ima pisani spomenik o svom postanku i, zajedno s Rimom, jedini je tako star u Europi.
U početku bijaše to dobar susjedski odnos sa domorocima. Heleni ostadoše na obali, a ovi drugi prilagodiše se življenju po dolovima i brežuljcima. Vrijeme i život učinili su svoje-događali se česti sukobi, nesuglasice, ratovi. I, kada domorodcima dojadi takav život, obratiše se oni za pomoć Ilirima. Tu, u blizini kraljevala je Teuta, kraljica velikog teritorija i naroda koji je pripadao velikoj indoeuropskoj zajednici. Teuta pošalje na Pharos mnogo lađa sa deset tisuća vojnika. U susret njenoj floti uputiše se Grci sa mnogo trijera iz Visa. Dođe do velike pomorske bitke u ovoj uvali, Heleni potopiše ili zarobiše ilirske lađe, pobiše oko 5 tisuća starosjedilaca i zarobiše dvije.
Ova bitka na moru prvi je pomorski događaj zabilježen u povijesti Južnih Slavena, a datira od 289. pr. Krista. Heleni bijahu sada nešto mirniji i sigurniji. Počeše graditi svoju naseobinu.
Pretpostavka je da je grad bio oblika pravokutnika, naime tako nam govore nađene zidine u dužini 150x100m. Koliko je tih doseljenika u početku došlo u ovu uvalu?
Na osnovu proučavanja okolnih grčkih naseobina, da se zaključiti da se taj broj mogao kretati od 150-200, s obiteljima. Grad je imao svoj novac na kojem je bila glava pjesnika Homera ili poljske božice Cerere, a  s druge strane koza, bor ili vrč (simbol otočnog zanimanja).
U Zagrebačkom muzeju nalaze se četiri kamene ploče, a najpoznatija je ona gdje se kaže kako je gradska uprava odlučila poslati izaslanike da pitaju proroke u Delfima što moraju raditi da prestane kožna bolest.
U trećem vijeku stari Iliri zauzeše Pharos. Njihova kraljica Teuta imenovala je vojskovođu Dimitrija Hvarskog za svog namjesnika na Fariji.
Demetrije Hvarski vlada od 229-219 pr. Krista. To vrijeme bilo je sudbonosno za grad i otok. Kada je Teuta bila pobijeđena od Rimljana, Rimljani mu daju ogromnu ovlast, a vladao je neovisno od Drača do Krke.
Demetrije bijaše vrstan vojskovođa i strateg. Punih deset godina vladao je Pharosom, širio njegove granice i otvarao prostore za trgovinu.
Na povijesnoj sceni pojavljuju se Gali, velika opasnost za Rimljane. Ocijenivši situaciju Demetrije potajno sklapa savez sa Hanibalom i makedonskim kraljem Filipom.
219. godine navališe Rimljani na grad. Strateškom varkom izvukoše oni branitelje iz grada (više tisuća Demetrijevih vojnika),dođoše im iza leđa i poraziše ih, razorivši gradske zidine. To bijaše kraj starog Pharosa.
Rimljani ponovo obnoviše grad, vratiše stanovnicima Pharosa zemlju koja im je bila oduzeta te im dodijeliše Ťsymmachian kai philianť, što znači svoj savez i prijateljstvo.
Rimska vladavina na ovom području trajala je oko 600 godina, do dolaska Avara.
U 7. stoljeću dođoše u naše krajeve naši pradjedovi Hrvati. Na ruševinama Farije podigoše novi grad i nazvaše ga Stari Grad.
TEBI sam ispričao na brzinu, veoma kratko, burne događaje mog grada, pa ako svratiš, a ja to želim, bit ćeš ponosan zajedno sa mnom što si bio u gradu stare povijesti, uvjeri se u to, obiđi njegove spomenike koji se mogu vidjeti. Ja ih neću nabrajati, ali pogledaj Kiklopske zidine, rimski mozaik (makar na slici), spusti se stepenicama u crkvu Sv. Ivana, popni se negdje visoko  i vidjet ćeš najstariju razdiobu zemljišta što je učiniše Pharani….i mnogo, mnogo toga drugog.