Kristali fulerena

U eksperimentima s molekularnim laserima, primjećene su molekule s masama 60, 70 ili više ugljikovih atoma. 1985. godine, Harald Kroto, James R. Heath, Sean O'Brien, Robert Curl i Richard Smalley sa sveučilišta Rice u SAD-u, otkrili su C60, a ubrzo nakon toga su otkrili fulerene. Kroto, Curl i Smalley su 1996. godine osvojili Nobelovu nagradu za kemiju zbog svoje uloge u otkrivanju te klase spojeva. Kasnije je primjećeno da se C60 i drugi fulereni pojavljuju i izvan laboratorijskih uvjeta (npr. u običnom izgaranju svijeće). Pročišćavanje fulerena je i danas izazov za kemičare i uvelike određuje cijenu fulerena. Takozvani endohedralni fulereni imaju ione ili male molekule unutar svojih atomskih rešetki.
Postojanje molekule C60 je predvidio već 1970. Eiji Osawa s tehnološkog sveučilišta Toyohashi. Njegova zamisao je dospijela u japanske časopise, ali nije doprijela do Europe i Amerike zbog jezične barijere.