Prema: Zdenko Lešić, Čitanka za prvi razred gimnazije, Sarajevo 2004.

MEĐUSOBNA POVEZANOST TEKSTOVA (INTERTEKSTUALNOST)

Mak Dizdar, 1917-1971

ZAPIS O ODLASKU

Na svijetu ovom dugoja žih
Bih osamdeset i osam Ijeta na sijemu svijetu

U svoj dom mnoga blaga spremih i skrih
Ne časih ni časa namjernika ne častih ne pogostih gosta

Na svijetu sijem ja živjeh dosta
l mnoga blaga revno ko mrav u dvor svoj nesoh

Sada u končini
Odlazim

Uočimo starinske riječi (arhaizme) kojim pjesnik evocira jedno davno vrijeme kad su te riječi bile u upotrebi. Ukažimo na vezu između tih starinskih riječi i onog životnog iskustva koje je njima izraženo. Da li i iskustvo pripada tamo nekom davno prošlom vremenu? Ili je to autentično povijesno iskustvo bosanskog čovjeka koje svoj smisao ima i za modernog čovjeka?

Mlad sa ovoga svijeta odoh — a jedan bijah u majke.

Bože, davno ti sam legao, i vele ti mije ležati.

U toj doba umrijeh. Ni se bjeh omrazil zlu ni dobru. Kto me znaše vsak me žaljaše. Dobar hotjeh junak biti, ali mi smrt prekrati.
(Sa stećka izjedne nekropole u Bosni)

INTERTEKSTUALNOST označava odnos između dva teksta, ili između više tekstova, odnos koji utiče na način na koji se oblikuje, doživljava i tumači onaj tekst unutar kojeg se "čuje" prisustvo drugog teksta. Ti tekstovi koji su prisutni u drugim tekstovima (kao što su natpisi sa stećaka prisutni u Dizdarevim pjesmama) nazivaju se intertekst. A tekst koji se zasniva na podsjećanju na druge, ranije nastale tekstove naziva se metatekst.

INTERTEKST označava skupinu tekstova prema kojoj je jedan tekst u nekom odnosu; on predstavlja ili neku vrstu modela prema kojem se drugi, novi tekst oblikuje, tj. koji na neki način inspirira novi tekst, ili neku vrstu podsticaja za vlastito razmišljanje, ili predmet kritičkog preispitivanja. Za neke moderne kritičare taj pojam je veoma značajan jer ističe njihovu tezu da jedan tekst više duguje drugim tekstovima nego samoj stvarnosti koju opisuje ili prikazuje.

METATEKST je svaki tekst koji nastaje kao replika, odgovor, reakcija ili komentar na neki drugi tekst. To je tekst koji na neki način govori o drugim tekstovima, A to podvlači ideju da književnost nije samo skup pojedinih književnih djela, koja predstavljaju monologe pojedinih autora, već je sistem tekstova koji su u višestrukoj međusobnoj vezi i koji uvijek razgovaraju jedan s drugim. Drugim riječima, knjizevnost je dijalog koji preko tekstova ljudi vode kroz vrijeme i prostor.

TEKST I KONTEKST Svaki tekst se pojavljuje u nekom svom okruženju i mi ga često ne možemo dobro ni razumjeti samog za sebe, izvan tog okruženja, koje ga u većoj ili manjoj mjeri objašnjava. To 'okruženje teksta' se naziva kontekst. On može biti različite vrste: povijesna skuacija u kojoj je tekst nastao i u kojoj on igra određenu ulogu (drustveni kontekst)\ različiti faktori koji čine ukupan kulturni život jednog doba i koji utiču na prirodu teksta, ali i prema kojim on zauzima vlastiti, pozitivni ili negativni odnos {kontekst kulture); sistem književnih vrsta (žanrova) koji je na snazi u datom vremenu, u koji se tekst uklapa ili koji on svojom novinom dovodi u pitanje {knjizevni kontekst). S obzirom na njegovu nužnu povezanost s kontekstom, za književni tekst se može reći da nikad nije potpuno autonoman, ni u samog sebe zatvoren, ni samom sebi dovoljan. On je uvijek dio neke šire cjeline: najprije same knjizevnosti i njenog sistema književnih vrsta i formi, zarim, šire, kulture, kao ukupnog duhovnog života jednog vremena ili jednog naroda, te, još šire, društva, kao prostora u kojem se odvija život čovjeka i u kojem i književno-umjetnički tekstovi igraju važnu ulogu.