JEZIČKO POSUĐIVANJE

Poput govornika drugih jezika i govornici su bosanskog jezika od najranijih vremena iz različitih razloga, dobrovoljno ili silom prilika, neprestano bili u prilici upoznati strane jezike u nekoj ih mjeri naučiti i njima se služiti. Tako je preko svojih govornika bosanski jezik došao u dodir (kontakt) s drugim jezicima, a iz tog je dodira, kao njegova posljedica, izraslo jezično posudivanje.

Jezičko je posuđivanje svako preuzimanje neke jezične jedinice iz jednog jezika u drugi.

Stoga govorimo о posuрivanju u fonologiji, morfologiji, sintaksi, semantici i u leksikologiji.

Ako je potrebno njihovo pobliže razinsko određenje, tada govorimo о fonoloљkim, morfološkim, sintaksičkim, semantičkim ili leksičkim posuđenicama.

Ovdje ćemo podrobno prikazati samo leksičko posuđivanje.

Razlozi koji utječu na to da bosanski jezik posuđuje iz drugih jezika mogu se podijeliti u dvije skupine.

S jedne strane bosanski jezik posuđuje iz drugih jezika zbog toga što u drugim jezicima nalazi gotova rješenja kojima može popuniti praznine u vlastitome leksičkom sistemu:
kip ('likovno trodimenzionalno djelo'),
moda ('ono što odgovara ukusu određenog vremena^'),
politika ('umijeće vladanja ljudskom zajednicom")
škola ('prosvjetna ustanova').

Kad neku leksiku posuđenicu govornici bosanskog jezika preuzmu zbog netom prikazanih unutarnjih jezičkih potreba, govorimo o posuđivanju iz unutarjezičnih razloga.

Od unutarjezičnih brojniji su izvanjezični razlozi posuđivanja, pa je i broj takvih posuđenica u našem jeziku znatno veći. Glavni izvanjezični razlozi posuđivanja su:

Izvanjezični razlozi jezičkoga posuđivanja sastavni su dio društvenog konteksta jezika. Vezu između društvenih i jezičnih struktura te utjecaj drustvenih faktora na jezik i međujezične dodire proučava posebna lingvistička disciplina - sociolingvistika.

Treba razlikovati :
- direktno posuđivanje
- posredno posudivanje
- kružno posudivanje

Posuđenice iz latinskog su latinizmi, iz grčkog - grecizmi, iz njemačkog - germanizmi, iz mađarskog - hungarizmi, iz ruskog - rusizmi, iz českog - bohemizmi, iz poljskog - polonizmi, iz srpskog - srbizmi.
Turcizmima nazivamo
a) posudenice iz turskog jezika i
b) posuđenice koje su u naš jezik preuzete preko turskog jezika, uglavnom iz arapskoga i perzijskoga, uz nekoliko leksema iz novogrčkog.
Posuđenice iz turskog, arapskog i perzijskog jezika zajednicki se nazivaju orijentalizmima.
Anglizmima (ili anglicizmima) nazivamo sve posuđenice iz engleskog jezika, a kad je to potrebno posebno istaknuti, posuđenice iz američkoga engleskog nazivamo amerikanizmima
Romanizmima nazivamo
a) sve posuđenice iz romanskih jezika i, rjeđe,
b) posudenice iz francuskog jezika uz česci naziv galicizmi.
Za posuđenice iz ostalih romanskih jezika također postoje posebni nazivi: posuđenice iz talijanskog su talijanizmi, iz španjolskoga su hispanizmi, a iz portugalskoga i brazilskoga portugalskog su luzitanizmi.

Rekli smo da su posuđenice sve leksičke jedinice preuzete u naš jezik iz drugih jezika. Pritom je važno istaknuti da takav strani leksem mora biti u nekoj mjeri prilagođen našem jeziku i prihvaćen od većega broja govornika.
Kad se, međutim, strani leksem, sam ili povezan s drugim stranim leksemima (u sintagmama i rečenicama) pojavi u tekstu pisanom bosanskim jezikom kao navod neke poznate izreke, misli, tvrdnje ili nekoga poznatoga naslova, ne nazivamo ga posuđenicom već stranom riječju ili tuđom riječju.

- Otrpi, mali moj, otrpi, bit će bolje. Per aspera ad astra. Znaš kako veli Tacit: treba od srca željeti čestite careve, ali podnositi ih, ma kakvi bili.

Strani leksemi kakve imamo u navedenim primjerima nazivaju se u leksikologiji stranim (ili tuđim) riječima, a njihova se stranost u pismu uobičajeno ističe drugom vrstom slova ili, u rukopisu, podcrtavanjem.

Posuđenice koje u više jezika imaju isto osnovno značenje i osnovni isti izraz nazivamo internacionalizmima (demokratija, hronika, mozaik, stil, valcer, viza…)

Dio posuđenica u našem jeziku označava različite posebnosti pojedinih naroda.Takve se posuđenice nazivaju egzotizmima (<grc. exotikos - 'izvanjski, stran'). Prema tomu koje posebnosti označuju, egzotizmi se mogu podijeliti u više skupina. Najčešći su egzotizmi koji označuju:

specificna jela i pica (boršč, giros, puelja; ginseng, metaksa, votka).

narodne nošnje, glazbala, pjesme i plesove (kilt, pončo; balalajka, bendžo; fado, flamenko, mazurka),

karakteristične građevine i prebivališta (graht, iglu, jurta, polder),

posebnosti biljnog i životinjskog svijeta (ananas, avokado, banana; guanako, gnu, irvas, ljama).

Egzotizmi su i nazivi stranih novčanih jedinica (lek, rijal, rupija, šekel) te nazivi karakterističnih pojava s područja društvenog, privrednog i političkog života nekog naroda ili države (kibuc; apartheid, džihad, intifada; šerif, lord). Egzotizmi su posljedica izravnih ili posrednih kultumih dodira i u našem ih jeziku trebamo uvijek kad govorimo о posebnostima nekoga naroda. Samo iznimno, uglavnom ako označavaju jela, egzotizmi se mogu toliko udomaćiti da ih govornici bosanskog prestanu smatrati tuđima (gulaš, palačinka, paprikaš, sarma).

U povijesti ljudskoga roda nerijetko se događalo da je neko ime (a kod ljudi i prezime) postalo nazivom. Tako nastale lekseme nazivamo eponimima (<grc. eponymon - 'ime boga ili junaka kojim je što nazvano'). Eponimi su najčešće nazivi nekih otkrića ili izuma (dagerotipija, giljotina, nikotin, sendvič, žilet), razdoblja u umjetnosti, književnosti i filozofiji (averoizam, manirizam, petrarkizam) ili kakve ljudske značajke, postupka, nazora ili težnje (baraba, linč, kvisling, šovinist).

Uvijek kad bosanski jezik kao primalac posuđuje iz jezika davaoca samo značenje nekog leksema i pridružuje ga izrazu svoga leksema proširujući mu tako značenje, govorimo о semantičkome posuđivanju. Rezultat su takvog posuđivanja značenjske ili semantičke posuđenice. Takvim posuđivanjem iz engleskog jezika naše lekseme miš i bubica postali su kompjuterski nazivi (engl. mouse i bug). Leksem porodica semantičkim je posuđivanjem dobio značenje 'dio tajne, mafijaške organizacije', a leksem kum 'vođa mafijaske porodice'. Glagol plijeniti ('sudskom odlukom stavljati kome zabranu na raspolaganje imovinom zbog neizvršenih obveza') pod utjecajem ruskoga znači 'ostavljati na nekoga snažan dojam', na primjer plijeniti pažnju.

Da bi se uklopile u leksički sistem bosanskog jezika, sve posuđenice prilagođavaju se normama bosanskog standardnoga jezika. Razlikujemo četiri vrste prilagodbe posuđenica.

1 a) Grafijsko prilagođavanje

Pošto imeđu latinice kojom se služimo u bosanskom jeziku i letinice u drugim evropskim jezicima postoje brojne razlike, posuđenice iz tih jezika moramo transkribirati. Ako trebamo tekst pisan ćirilicom preoblikovati u tekst latinicom onda ćemo uraditi transliteraciju.

b) Pravopisno prilagođavanje

2 Fonološko prilagođavanje

Razlike između fonološkog sistema jezika davaoca i bosanskog jezika uklanjaju se fonološkom prilagodbom posuđenica. Та se prilagodba sastoji u tome da se svakomu stranomu fonemu koji ne poznaje naљ fonoloљki sistem naрe odgovarajuжa zamjena u bosanskom jeziku na osnovi izgovornih sličnosti.

3 Morfološko prilagođavanje

Tako njemačka (die Kritik) i engleska (stewardess) imenica ženskog roda dobivaju nastavak -a koji je u bosanskom jeziku kod imenica karakterističan za ženski rod: kritika i stjuardesa. U rodu posuđenica može se prilagoditi i zamjenom sufiksa, npr. engl. boxer - bos. boksač. Morfološkim prilagođavanjem imenička posuđenica može u bosanskom jeziku biti drugoga roda negoli u jeziku davaocu. Imenica le reportage u francuskom je muškoga roda, a imenica jungle u engleskome srednjega roda. Morfološki su u bosanski jezik obje uklopljene kao imenice ženskog roda: reportaža i džungla.

Od svih vrsta riječi najdosljednije se morfoloski prilagođavaju glagoli pa sve glagolske posuđenice dobivaju u našem jeziku infinitivni nastavak -ti. Između strane glagolske osnove i našeg infinitivnog nastavka -ti;' u morfološkoj prilagodbi glagola dodaje se sufiks -a-.

 4 Značenjsko (semantičko) prilagođavanje

Posuđenice ne ulaze u naš jezik nužno sa značenjem ili sa značenjima koja imaju u jeziku davaocu. Značenje posuđenica će se u našem jeziku oblikovati se prema potrebama našeg leksičkog sistema. Zbog toga govorimo о znacenjskom prilagoрavanju posuрenica.

a) Značenje posuđenice jednako je u jeziku davaocu i bosanskom jeziku, npr.:

b) Značenje posuđenice uže je u našem jeziku nego u jeziku davaocu, npr.:

c) Značenje posuđenice šire je u našem nego u jeziku davaocu, npr.:

Posuđenice koje se potpuno uklope u naš jezički sistem nazivamo usvojenicama: boja, car, čamac, kalež, kip, kralj, krumpir, kukuruz, nqfta, račun, sablja, škola, temelj .

Nasuprot usvojenicama stoje posuđenice koje se ni poslije prilagodbe bar jednom svojom značajkom ne uklapaju u bosanski standardni jezik. Tako posuđenice ansambl i bicikl imaju završne suglasničke skupove (bl i kt) koji u bosanskom ne dolaze na kraju riječi i u kojim je fonem (l) očito samoglasnik zbog čega imaju naglasak na slogu koji se u bosanskom doživljava kao posljednji, gdje po pravilima о raspodjeli naglasaka u bosanskom standardnom jeziku ne moћe stajati.

Anglizam šou (show) u bosanskom jeziku je imenica muškog roda koja svoj završni samoglasnički slijed (оu) zadržava i u kosim padežima (G jd. šoua, D jd. šouu...), što nije karaktristika naših imenica m. r. sa završnim samoglasničkim slijedom, npr. posao, G jd. posla, D jd. poslu... A slično je i s galicizmima bife (buffet), bistro (bistro), kare (carre), koji takođe u deklinaciji zadržavaju završni samoglasnički slijed (G jd. bifea, bistroa, karea, D jd. bifeu, bistrou, kareu...).