| Povijesni (društveno
- znanstveni okvir)
Vrijeme procvata
društvenih i prirodnih znanosti.
Utopisti socijalisti (Saint-Simon, Charles Fourier, Robert Owen): čovjek je rezultat sredine
i odgoja, rješenje socijalne pravde.
Pozitivizam (Auguste
Comte)-znanstvena i filozofska spoznaja svodi se na otkrivanje zakona
iskustveno ustanovljivih konstantnih odnosa među pojavama.
Darvinizam - prirodoznanstvena teorija
o podrijetlu i razvoju životinjskih vrsta i čovjeka (Ch. Darwin).
Tehnička otkrića (parni stroj, željeznica, telegraf...).
Poetika
Mi ne tražimo ideal života, nego život sam, onakav kakav jest. (Bjelinski)
One su stvarnost - činjenice. One su česte i svakodnevne. (Dostojevski)
Književnost će sve više i više dobiti izgled znanosti. (Flaubert)
Znanost prodire u naše područje, nas romanopisaca, i mi postajemo analitičari
čovjekovih individualnih i društvenih postupaka.
(E. Zola)
Romanopisac koji želi pružiti nam točnu sliku života,
mora pažljivo kloniti se svakog
spleta događaja koji bi mogao djelovati izuzetno. (Maupassant)
Pripovjedaci
Ruski
Nikolaj Vasiljevič
Gogolj (1809-1852.) Mrtve duše, Kabanica, Revizor
Lav Nikolajevič Tolstoj (1828-1916.)
Ana Karenjina, Rat i mir, Uskrsnuće...
Ivan Sergejevič Turgenjev (1818-1883.)
Lovčevi zapisi, Očevi i djeca...
Fjodor Mihajlovič Dostojevski
(1821-1881.) Zločin i kazna, Braća Karamazovi
Francuski
Honore de Balzac
(Onore d Balzak, 1799-1850) Otac Goriot, Eugenie Grandet...
Stendhal(Stendal
ili Standal pravim imenom Henri
Beyle, 1783-1842), Crveno i crno, Parmski kartuzijanski samostan
Gustave
Flaubert(Gistav
Flober, 1821-1880) Gospoda Bovary (1857.)
Engleski
Charles Dickens (Čarlz
Dikinz, 1812-1870), Oliver Tvist, David Copperfield...
Njemački
Gottfried
Keller (Gotfrit Keler, Švicarska,
1819-1890.) Zeleni Heinrich...
Talijanski
Giovanni Verga (Džovani
Verga, 1840-1922.) Obitelj Malavoglia (Malavolja)
Realizam
Književno razdoblje - stilska formacija
Tridesetih godina XIX stoljeća započinje novo književno
razdoblje poznato pod nazivom realizam. Povjesničari književnosti
određuju realizam kao književno razdoblje (stilsku formaciju) koja
traje od 1830. do 1870. g. Trajanje realizma ne podudara
se potpuno u svim zemljama.
Tematska usmjerenost
Romantizam nije pokazao zanimanje za prikaz suvremenoga
života, osobito društvenih pojava. Svoju pozornost usmjerio je prema
prošlosti (nacionalno-povijesna tematika), izdvojenim pojedincima koji su zaokupljeni vlastitim životom, dalekim i egzotičnim zemljama, mističnookultnim
pojavama.
Nasuprot takvoj tematskoj usmjerenosti, realizam pokazuje izrazito
veliko zanimanje za svakidašnju stvarnost,
za suvremeni društveni, gospodarski, kulturni, politički i moralni
život. U književna djela uvodi
obične ljude iz svakodnevnoga života i iz svih
društvenih slojeva.
Realistički junaci
Romantički likovi kreću se u živopisnim, bizarnim
i egzotičnim prostorima udaljenih krajeva. Realistički
junaci kreću se u svakodnevnim, običnim životnim
prostorima: od Mice, gostionice, tržnice, noćnih lokala,
bordela, tavanskih i podrumskih sobica, sirotišta, kazališnih dvorana
i salona.
Opisi interijera u djelima realista nemaju ukrasnu ulogu.
Oni otkrivaju socijalnu pozadinu
koja određuje postupke, ponašanje, psihologiju likova i njihov svjetonazor.
Imaju, dakle, motivacijsku ulogu.
(Tjeskobni prostori studentskih sobica i tavanskih zakutaka u prozi
M. F. Dostojevskoga, primjerice, određuju ponašanje, postupke i proživljavanje
likova. Balzac slika sumorne i zagušljive prostore trećerazrednih
penziona u kojima se okuplja šaroliki svijet poniženih, uvrijeđenih i
odbačenih. Nasuprot tom sumornom i zagušljivom ambijentu
slika raskošne građanske salone.)
Želja za društvenim usponom
Junak realističke proze nastoji proniknuti u društvene
odnose i doživjeti društveni uspon.
Rastignac iz Balzacova romana
Otac Goriot i Sorel iz Stendhalova
romana Crveno i crno tipični
su realistički junaci željni društvenoga uspona.
Postoje junaci koji žele mijenjati društvene odnose. Takav
je Raskoljnikov u romanu
Zločin i kazna M. F. Dostojevskoga.
Kritički odnos
prema stvarnosti
Realistički pisac kritički promatra svijet. Stoga se govori o kritičkom realizmu.
Kritički se odnos očituje u raščlambi društvenih odnosa (socijalne
bijede, socijalne nepravde), moralne, kulturne i političke problematike.
Realizam pokazuje osobito zanimanjeza socijalno-moralnu
problematiku.
Poetika
Realizam se opredjeljuje za prikazivanje stvarnoga
života u svim njegovim pojavnim oblicima. Socijalni problemi postaju
glavnim predmetom prikazivanja.
Životne pojave prikazuje istinito, bez uljepšavanja:
Mi ne tražimo ideal života, nego život sam, onakav kakavjest.
Bio on ružan ili lijep, mi ga ne želimo uljepšavati...(Bjelinski)
Treba praviti slike, pokazivati prirodu onakvu kakva jest,
ali praviti potpune slike, slikati ono dolje i ono gore...(Flaubert )
Likovi su uvjetovani sredinom iz koje potječu, koja ih okružuje.Stoga
realistički pisci pridaju osobitu pozornost opisima ambijenta (prostora, sredine).
Razvijaju detaljne opise ambijenta
u ulozi socijalne i psihološke karakterizacije lika.
U nastojanju za što istinitijim i autentičnijim prikazivanjem likova,
realistički pisci unose autentičan govor (neknjiževno narječje, provincijalizme,
žargonizme...), tj. likovi govore svojim autentičnim jezikom (jezikom
sredine).
Fabula je socijalno i psihološki motivirana.
Realizam donosi sadržaje koji su životno
mogući, koji isključuju nadnaravnu dimenziju, ostaju u granicama
životne zbilje.
Književnost i znanost
Flaubert je 1853. napisao: Književnost će
sve više i više dobiti izgled znanosti; ona će poglavito
biti izlaganje...
Bile su to na neki način proročanske riječi koje su najavile spajanje umjetnosti i znanosti.
Realisti se pozivaju na znanstvene spoznaje o čovjeku i društvu.
Francuski prirodoslovac Geoffroy Saint-Hilaire utjecao je na
Balzacovo stvaralaštvo, a Claude Bernard, fiziolog, na Zolinu
teoriju naturalizma (teoriju romana).
Vodeća filozofska doktrina XIX stoljeća je pozitivizam (utemeljitelj Auguste Comte), koji ističe da je plodno samopoznavanje
činjenica, da izvjesnost spoznaje valja stvarati po uzoru
na eksperimentalne znanosti te da filozofija mora izbjegavati
verbalizam i spekulaciju i držati se činjenica.
Realistički je pisac ponajprije oštar promatrač životnih pojava.
»Činjenice su stvarnost«, ističe Dostojevski, »one su čiste
i svakodnevne.«
Proza - najprikladniji književni
izraz
Romantizam je prije svega njegovao lirsko pjesništvo.
Lirika je prodirala i u ostale književne rodove
i vrste (dramu, putopis). Realisti se opredjeljuju za prozno stvaralaštvo
kao najprikladniji oblik izražavanja tematske građe (socijalne, moralne,
kulturne...).
Realistička epoha to je epoha pripovjedača (romanopisaca i novelista),
klasika europske proze.To je epoha Gogolja, Turgenjeva, Tolstoja, Dostojevskoga, Čehova, Balzaca, Flauberta, Stendhala, Dickensa,
Thackerayja. Ti su pripovjedači književni kroničari svoga vremena.Turgenjev
je slikar feudalne Rusije (Lovčevi zapisi), generacijskoga sukoba, sukoba očeva i djece (Očevi i sinovi), Gogolj satirički slika
feudalnu Rusiju (Mrtve duše, Revizor), Tolstoj rašlanjuje društvenu (obiteljsku),
moralnu i filozofsku problematiku (Ana
Karenjina, Uskrsnuće). Dostojevski
ponire u dubine ljudske duše rasčlanjuje socijalne i moralne probleme
(Zločin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi),
Flaubert svjedoči
moralnu krizu svoga vremena (Gospođa Bovary), Stendhal prikazuje događaje iz doba Louisa
Philippea (Crveno i crno), Dickens govori o društvenoj bijedi u Engleskoj
(Oliver Twist), Thackeray satiričnim tonom pokazuje srednje
i visoko englesko društvo svoga vremena (Knjiga
snobova), Keller stvara odgojni
roman u kojemu prikazuje romantično nastojanje junaka i »mali građanski
svijet« (Zeleni Heinrich), Verga slika povijest
propadanja sicilijanske obitelji (Obitelj Malavoglia). Tekovine realizmaEpoha
realizma ostavila je u naslijeđe klasična pripovjedna djela. Pokazala
je veliko zanimanje za aktualna društvena pitanja. Književnost je
približila znanosti, uvela je analitičku metodu prikazivanja stvarnosti.
Moderna - oporba realizmu
Moderna, epoha koja slijedi
nakon realizma, suprotstavit će se realističkoj koncepciji književnosti,
izrazit će nepovjerenje u moć znanosti, proklamirat će »bankrot znanosti«
i usmjeriti književnost prema neistraženim područjima podsvjesnoga
i iracionalnoga. Uspostavit će novu poetiku koja se suprotstavlja poetici realizma.
Naturalizam (naturalis - prirodan)
|
|
Književni
smjer
Naturalizam se
javlja sedamdesetih godina XIX stoljeća i traje do 1890. g. Pojavljuje se u Francuskoj, odakle
se širi u druge europske zemlje (Švedsku, Norvešku, Njemačku). Početak naturalizma
u Francuskoj povezuje se uz imena braće Goncourt (Julesa i Edmonda) i njihov roman Germinie
Lacerteux (1864.).
Teoriju naturalizma oblikovao je Emile Zola u raspravama
Romanopisci naturalisti,
Eksperimentalni roman i predgovoru romana Therese Raguin.
Svoju teoriju Zola utemeljuje na učenju prirodoslovca (fiziologa) Claudea Bernarda i Hippolytea Tainea.
Prema njemu, tri temeljne značajke određuju lik u književnom
djelu: sredina, naslijeđe i trenutak. Književnost se približuje
znanosti, a romanopisac je eksperimentator.
Naturalizam i realizam
Naturalizam je proistekao iz realizma. Zola se, međutim,
kritički odnosi prema realizmu. Kritizira Balzacovo i Stendhalovo
stvaralaštvo jer oni u svojim djelima prikazuju uzvišene,
titanske likove. Naturalisti prikazuju ljude iz svih društvenih
slojeva, otkrivaju tamne i ružne životne pojave to je »estetika ružnoće«.
U djelima naturalističkih pisaca razotkriva se socijalna
i moralna izopačenost, zločin, duševna bolest, gruba seksualnost,
nastranost i društvena degeneriranost.
Pripovjedna tehnika
Naturalizam razvija detaljne
opise sredine. U opise unosi autentične pojedinosti. Likove
oblikuje u njihovoj životnoj pojavnosti, socijalnoj i biološkoj određenosti. Oni
se sami predstavljaju, pisac je »skriveni režiser drame«,
tj. nije »sveznajući pripovjedač«. Za razliku od realista,
naturalisti uvode mnoštvo (masu) kao književni lik, tj.
masa postaje književnim junakom (Germinal).
Književne vrste
Naturalizam je istaknuo roman
i novelu kao temeljne književne vrste. Naturalisti su romanopisci i novelisti
(Zola, Maupassant). Osim romana i novele, unutar naturalizma
razvila se i drama
|
