Šta je seksualno oslobodjenje?

 

Vec neko vreme pokušavam da odgovorim na ovo pitanje. Polazim od ideje da nema perverzija, da je svako normalan. Svaki cin koji bilo ko izvodi, ukoliko ne cini nasilje nad savešcu druge osobe, i još, ukoliko se izvodi u atmosferi uzajamnog pristajanja, jeste prirodno otelotvorenje autenticnih zelja te osobe i kao takvo treba da bude njihovo pravo. Mozda nije po tvom ukusu, ali ako su ljudi kojih se to tice srecni, njihova sreca treba da bude i tvoja.

Treba da prestanemo da sudimo jedni drugima. Treba da pocnemo više da prihvatamo. Moramo da prihvatimo da svaka osoba ima pravo da traga za srecom na svoj nacin, i svako ko ne poštuje ova prava mora da shvati da je sredstvo represije i kao takav prirodni neprijatelj onih kojima bi (cak precutno) da uskrati izrazavanje. Svako od nas ima malo ili puno od ove represivne tendencije. Mi je koristimo u odnosu na same sebe i na druge ljude. Pretpostavljam da je ova tendencija da se potiskuje nepotrebno kljucni povezujuci element u lancu nepoverenje-paranoja-odbrana-nepoverenje koji apsorbuje najviše pozitivne kreativne energije na zemlji.

Seksualno oslobodjenje znaci tri stvari: 1) oslobodjenje od samo-represije, 2) oslobodjenje od navike da se potiskuju drugi, i 3) prepoznavanje i oslobadjanje od represije koju drugi namecu.

Zapamtite: mada svako pripada svakome, niko ne poseduje nikoga, osim (mozda) sebe. Nacin na koji koristimo posesivne zamenice pogrešno nas navodi na mišljenje da se radi o suprotnom - moja devojka, moj momak, moj muz, moja zena, moja cerka, moj sin, moje sopstvo. Mi to govorimo toliko cesto da moramo da verujemo u to, i pocinjemo da budemo zahtevni u odnosu na naša "dobra" (possessions). I placemo, i ljubomorni smo ako neko pokuša da uzme ova "dobra" od nas, zato što podrazumevamo da ce "moja devojka/ moj momak" tada postati "dobro" nekog drugog; i da cemo mi tada biti "sami". I u mozgu uvrnutom fantazijom posedništva izgleda da je to slucaj. Neoslobodjen um sam veruje da je u zamci, u opasnosti. To verovanje je zamka, verovanje u to je opasnost.

Seksualna revolucija je otklanjanje posesivnih zamenica i stavova, ona je prestanak merenja zivotnih stilova drugih ljudi prema sopstvenom, a pocetak da se uziva u njima onakvi kakvi jesu. To je kraj fantaziranja o tome šta treba i pocetak maštanja o tome šta moze biti.

Seksualno oslobodjenje je otvaranje i prihvatanje, to je nastojanje da se zivi sada zivot ispunjen ljudima, plemenitošcu, radoscu. Dajemo svoje vreme, svoju ljubav onolikom broju ljudi koliko nam je volja, i za cudo, ništa nije izgubljeno, ljubav koja se daje ne nestaje, vec je kao informacija: što se više daje više je ima. Sa druge strane, širenje informacije o ljubavi je put koji je najširi, najefikasniji. Nacin da se širi ovakva informacija je da se bude, da se oseca, da se vodi ljubav; drugi nacin je da se piše i govori o njoj. Postoje neporecivi aspekti seksualnog bivanja koji mogu i treba da se izraze jezikom reci.

Jezik ima neverovatnu ulogu u formiranju naše svesti, u formiranju naših vrednosnih sudova. Zato što toliko ljudi koristi seksualne termine u negativnom znacenju, lako je pomisliti da je seksualno samo po sebi zlo: ona je picka, on je kurac. He is a cocksucker. Prljavi vicevi su, kao sto svi znaju - seksualni, podrazumeva se da je seksualnost nešto necisto. Takodje znamo da "jebati nekoga" obicno ne znaci da mu pruzimo toplinu svog tela, vec da ga izigramo. To je uobicajena upotreba, rec je skoro nemoguce spasiti. "Fuck you" jednostavno znaci - nadam se da ce ti se nešto loše desiti. Zato bi seksualno oslobadjanje moglo da zapocne sa jezikom. Ako zelite da izvedete ovu revoluciju, koristite jezik pazljivo i s ljubavlju.

Ako mozete da prestanete da budete posesivni, ako mozete da prestanete da donosite vrednosne sudove o ponašanju drugih ljudi, ako mozete da pocnete da koristite jezik s ljubavlju, ako mozete da se otvorite, ako mozete da dodirujete, zaista dodirnete, nekoga, tada ste napravili gigantski korak na putu seksualnog i ljudskog oslobodjenja.

Mi volimo zato što cinimo da se jedni s drugima osecamo ljudski. Ovo stanje koje delimo je sadrzaj seksualnog iskustva. Sve manifestacije "davanja" i " primanja" su licne konstrukcije i nalikuju dajucim i primajucim rukama punim vode dok plivamo u moru. Naša ljudskost je psihicka mana ('nebeska hrana', prim. prev. ) koju ne mozemo potrošiti ni sami ni sa drugima zato što je neizmerno obilna, bestezinska, nevidljiva, i uvek svuda dostupna - osim kad je potisnuta, porecena, ili pogrešno predstavljena.

Dakle ko je gladan i zašto?

 

Prevedeno iz: Jim Haynes, Everything is ! (Soft Manifestos for our Time), Moscow 2001, (prvo izdanje Paris, 1980), str. 92-95.

Prevod: Nata

Jim Haynes (Louisiana, 1935), pisac, reditelj, profesor, aktivni promoter 'seksualne revolucije' šesdesetih godina. Godine 1962. osniva The Traverse Theatre u Edinburghu a 1965 je saosnivac The London Traverse Theatre Company kao i casopisa I.T. (1966) , The UFO Environment (1966) i The Arts Laboratory (1967). U to vreme biva i odlikovan Whibread Prize-om za preko 200 pozorišnih ostvarenja (1966). Sa grupom prijatelja objavljuje u Amsterdamu casopis SUCK - First European Sexpaper sa ciljem da "tretira sexualnost u neznom, dragom i bez srama erotskom svetlu". Prvi svetski festival erotskog filma u Amsterdamu - The Wet Dream Film Festival je bio od 1970. do 1972. god. pod njegovom upravom. Godine 1969. prihvata poziv gostujuceg profesora na eksperimentalnom Univerzitetu Paris VII i do danas zivi u Parizu. Objavio je više knjiga: "Workers of the World. Unite and Stop Working! - a Reply to Marxism", "More Romance, Less Romantisme", "Homage to Henry Miller", "Everything is, Around the World in 33 Days". Izdao je takodje i pet svojevrsnih vodica za 10 zemalja Istocne Evrope i Rusiju zašto je i dobio nagradu od Institute of Social Inventions u Londonu. Projekat pod imenom EATS kojeg je zapoceo 1978, uspešno se odvija do dan danas: svake nedelje se njegov pariski ateljeu pretvara u Salon kojeg je posetilo do sada u više od 100 000 ljudi, jedan komunikacioni dogadjaj sui generis. Thanks for Coming! je naziv njegove autobiografije (1984) i asocijacija na ovaj njegov, mozda najvazniji, projekat-misiju - zblizavanje ljudi.