Kompjuter na kome je sve ovo izradjeno nalazi se kod moje mame. Kad tamo dodjem koristim svaki trenutak da nesto zavrsim, skinem, pretipkam i za to vrijeme Cvrco sjedi pod stolicom. U nekoliko navrata pokusava privuci paznju gurajuci mi u krilo lopticu, lutku ili me stipajuci ali, kako ne obracam, paznju legne pod stolicu i drijema.
Ove subote, dok sam sjedila za racunarom Cvrco je lezao ispod stolice. To su veoma lagane stolice, od mekog drveta na koje sam veoma ponosna jer su udobne, male i lako prenosive a imaju sarm starinskih kuhinjskih stolica. Cula sam neko grebuckanje ispod ali sam mislila da Cvrco glodje neku od svojih igracaka i nisam obratila paznju.
Odjednom moja mama zavrista: "Pojede Cvrco stolicu!". Cvrco se djipio i kao uvijek kada je kriv nasao utociste pod stalkom za televizor. Mozda i nije znao da je kriv ali je cuo svoje ime i vrisku pa je zakljucio da je pametnije maknuti se sa vidika.
Povirila sam i imala sto vidjeti. Jedna od precki je bila skoro do kraja proglodana. Kao da je tu sjedio neki jako, jako gladan zec ili mis.
S jedne strane, drvo je zaista mekano, a sa druge opet jedna glavobolja sa Cvrcom. Za sada, dva dana poslije, izgleda da mu trijesce koje je progutao nije naskodilo. Zubi su mu skoro sasvim promijenjeni (upravo rastu dva prednja ocnjaka) i ocekujem skori prestanak manije zvakanja. uhhh
