Kuca je na kraju naselja i psi borave slobodni - potpunu slobodni. Ujutro popapaju svoj dorucak i nema ih po cijeli dan. Mogu se vidjeti u ovom i onom dvoristu ali uglavnom obilaze cijelo naselje. Tamo je to tako nekako normalno i svi tako rade. Mnogi i nemaju pse jer ih cuvaju susjedovi.
Uvece se psi dogegaju doma, prasnjavi i umorni od dnevnog lutanja, popapaju veceru i jedan se smjesti kod prednjih a drugi kod straznjih vrata i tamo provedu cijelu noc. Ako svi ukucani odluce otici nekamo u isto vrijeme, nikada necemo saznati kako to njih dvojica saznaju, eto njih na strazu. jedan na prednja vrata i jedan na straznja. Kljuc ne treba, ne treba ni zatvarati vrata. Niko ih nije dresirao, oni su jednostavno tako procijenili svoju ulogu.
Moja mama je kao mala imala neugodan susret sa bijesnim ili obijesnim psom i ima traumu od tog dogadjaja. Ona se nelagodno osjecala cak i pored Cvrce iako je ovaj vise slicio zamorcu nego psu kad je tek stigao. Kolika je to trauma govori i to da je Cvrcu pocela maziti, ali i sada na distanci, samo kad sjedi ili lezi, tek nakon dogadjaja sa plakanjem (vidjeti ranije price).
No, moju mamu zivotinje vole. I ptice i macke i psi. Kada smo jedno ljeto boravili kod tih rodjaka Zuco i Garo su postali njeni vjerni pratioci. Njoj se kosa na glavi dizala zbog toga ali sve dok su se drzali na pristojnoj udaljenosti nije ih tjerala i pokusavala je paniku smiriti vjezbama disanja.
Pratitili su je sam Zuco ili obojica i do prodavnice i u setnju i u posjete. Jedan sa jedne strane a drugi par koraka iza.
Jednog dana smo krenuli na plazu. Zuco za nama. Plaza bas i nije blizu i mi smo ocekivali da ce nas u nekom trenutku napustiti ali je on odlucio da mojoj mami treba pratnja i nije odustajao.
Stigli smo i na plazu. Nas sestero. + pas. Svi smo prostirali peskire a pas je uljudno sjedio sa strane. Dok je mama raspakirala svoje stvari potrajalo je malo duze. Mi ostali smo vec postavili peskire i lezaljke i neki su vec i legli na seancu suncanja.
Mama je prostrla svoju lezaljku a Zuco je, kao po komadni, krenuo put nje i legao. Ona je iscupala lezaljku ispod njega i stavila je na drugu stranu (za to vrijeme je opet uljudno sjedio) a Zuco je opet legao na prostirku. Mi smo se davili od smijeha. Drugi ljudi su se takodje poceli smijati. Moja mati nije znala bi li plakala ili se smijala. Nikakvo shu, shu, ...marsh, kucu, idi, isi nije pomagalo. Pas je htio na suncanje i to na njenu lezaljku.
Cirkus se zavrsio time sto se pojavio glava kuce i uspio ga potjerati doma.
Lezaljku smo morali odnijeti pod tus i oprati jer se mojoj mami gadilo leci na to. Cijela plaza se valjala od smijeha.
Casna pionirska, prica je istinita.
