Interview za Glas Slavonije

*Što Vas je motiviralo na stvaranje Udruge za zaštitu vrijednosti Domovinskog rata?

-Stvar je jednostavna. I ja, i ljudi koji su sudjelovali u stvaranju Udruge, uvjereni smo da je   Domovinski rat temelj na kojem počiva hrvatska neovisnost i suverenost. Pa ako netko taj rat dovede u pitanje, jasno je da se time dovodi u pitanje, dugoročno gledajući, i hrvatska sloboda, a to znači i sama država. A takvih tendencija ima. I te kako. Kamo god se okrenete, vidite da se o Domovinskom ratu govori samo iz negativnog, čak negativističkog kuta: kriminaliziraju se invalidi Domovinskog rata, ratni zapovjednici, pa i sam aktualni načelnih Glavnog stožera, general Stipetić. Ako tome dodate i to da mi kao Udruga raspolažemo informacijama da se provodi istraga protiv desetak generala i zapovjednika, od onih vukovarskih do ljudi koji su ratovali na južnom bojištu, onda je jasno o čemu je riječ. Pa ne može se pod sumnju dovesti toliko ljudi a da se ne ocrni i sam Domovinski rat. Takav primjer u svijetu jednostavno ne postoji. Sve to, kao i vrlo čudno ponašanje vrha države, pokazuje da se stvara jedna nezdrava i opasna klima, u kojoj je onda moguće da jedan naš  tjednik ustvrdi kako se "ne zna ni tko nas je napao, ni tko je Domovinski rat vodio". Dakle, imate negaciju svega pozitivnog. A to je opako, jer vodi prevrednovanju svih vrijednosti na kojima je ova država stvorena, te pokušaju da nas se vrati na 1989. Zato neki intelektualci govore da je Domovinski rat bio nepotreban pa i "dogovoren", a u posljednje, vrijeme, što osobito začuđuje, to govore i neki penzionirani generali.

* Zbog čega se niste priklonili novim strujanjima i otišli u inozemstvo, što ste objektivno mogli? Kako komentirate što danas i Vas i ljude sličnih stavova uglavnom nazivaju "rigidnim desničarima"?

-Moram priznati da za tu etiketu u mom slučaju još nisam čuo. No ako tako govore, onda to mogu biti samo ljudi koje je netko već nazvao "lijevim teroristima". S druge strane, doista je točno da je stvorena jedna tragična klima u kojoj nije toliko problematično biti pripuz tuđih interesa, ili  bivši udbaš, ali je sramotno biti zabrinut za nacionalne interese, držati do svoje Domovine i s ponosom slušati nacionalnu himnu. Dakle, nije problem ako je netko upleten u sumnjive poslove, a ministar je u Vladi, ako se oko Ureda predsjednika države motaju ljudi čiji repovi sežu do problematičnih miljea. Ali ako pripadate hrvatskoj opciji, onda ste odmah problematični. Jedan inozemni diplomat to je u nekom stranom mediju lijepo opisao: nakon što je rekao kao je sada u Hrvatskoj sve sjajno, pitali su ga a što je s hrvatskih nacionalistima. "Svi su oni kompromitirani, s njima je gotovo", odgovorio je vrli gospodin. Vremena su, eto, takva, valja izdržati.

A što se tiče prvog dijela Vašeg pitanja, mogu ponoviti samo ono što sam stalno govorio:   tek kad dođe do promjena, tek kad nova politička garnitura dođe na vlast, vidjet će se tko je radio i pisao iz uvjerenja, a tko iz nekakvih osobnih interesa. Kad vidite kako ljudi preoblače kapute, dođe vam mučno. Gore od toga bilo bi samo to da to čovjek sam učini.

*Na što konkretno mislite?

-Recimo na summit o zapadnom Balkanu koji se treba održati u Zagrebu. Ako o njemu kritički progovorite, postavite kakvo neugodno pitanje, predsjednik države odmah kaže:"Tako govore oni koji žele izolirati Hrvatsku da bi je mogli pljačkati". I time vas  diskreditira na način koji nema veze s demokratskim običajima i političkom kulturom. No ljudi to još uvijek prihvaćaju i to je ono što ja zovem balkanskom demagogijom. Ona stvara klimu da cijela zemlja mirno odšuti kad jedan Panić, nakon što ga je hrvatski predsjednik primio na Pantovčaku, uvrijedi cijeli hrvatski narod izjavom da su se "za granice borili bolesni ljudi", dakle idioti i psihopati, ili kad izvrijeđa pokojnog predsjednika Tuđmana. I to čovjek koji je bio predsjednik države koja je izvršila agresiju na Hrvatsku i ovdje počinila besprimjerni genocid! Da čovjek ne povjeruje vlastitim ušima. Eto dokle smo dogurali. Možete li zamisliti da bi netko, tko je došao u posjet predsjedniku Chiracu, ovome za njegovog predšasnika rekao da je isti kao Hitler, jer je recimo bio član Vishijeva režima? I da bi ovaj to mirno odšutio, a s njime i cijela Francuska?

*Kako se u ovakvoj situaciji snalaze mediji?

-Relativno dobro, jer je većina bila na tim pozicijama i prije. Pogledajte samo Nacional. Ta novina na upravo besprizoran način kriminalizira svakoga koga identificira kao opasnost za interese u koje je upregnuta. List koji je postao biltenom svih mogućih obavještajnih službi: od onih iz bivšeg režima,  do ovih iz sadašnjeg režima, kao i nekih balkanskih i zapadnih službi. Novina koja je uništila svaki moral u novinarskoj profesiji.  I još moraliziraju, tobože se skandaliziraju nad ovim ili onim, a sami su, recimo,  uzimali masne kredite od Glumina banka, koja je opljačkala hrvatsku dijasporu. Što za sebe onda ne napišu da su u tome sudjelovali, kad već, po takvoj logici, optužuju druge. Ili da su opljačkali porezne obveznike, jer ih je financirao Barač, kako je to negdje izjavio sam Denis Kuljiš.  To je ta sorta besprizornih u hrvatskom žurnalizmu, ljudi koji su po nekoliko puta preoblačili političke kapute, koja je napravila štetu koju će generacije još dugo osjećati. I da budem jasan: tu nije riječ o političkim stavovima, tu je riječ o kriminalnom ponašanju, koje će jednog dana izaći na vidjelo i netko će za to odgovarati. Na ovaj ili onaj način.

*Zašto se to već sada ne učini?

-Zato jer su ti ljudi izravne ekspoziture moćnih i utjecajnih političkih krugova i interesnih grupa.

* Predsjednik Republike i ne krije da daje transkripte Nacionalu. Premijer se sastaje s Pavićem i Butkovićem. Kuda sve to može odvesti?

-Načelno nitko ne bi trebao ništa imati protiv toga da se predsjednik ili premijer sastaju s   nekim novinarima. To je njihovo demokratsko pravo. Ono što može biti problem jesu rezultati tih sastanaka. Ako se iz njih rađaju neke posebne medijske privilegije, ako se selektivno daju dokumenti ili  informacije od interesa za širu javnost, onda dobivamo nešto što nema veze ni s medijskom ni s demokratskom kulturom, a kamoli s onim što su nova vlast i  borci za demokraciju obećavali. Televizija je gora nego ikada. Jedan cijeli kritički segment maknut je iz programa, a sve u ime tobožnje depolitizacije, da biste na kraju dobili manipulaciju dostojnu sredine sedamdesetih. Ili novine: prije ste imali izrazito kritične listove u odnosu na vlast, zapravo razaralačke, a danas su  svi glajhšaltovani. Večernji list, koji je do jučer bio hadezeovski, danas cijelu stranu daje insinuacijama jednog Parage, a stvarima vezanim uz Domovinski rat posvećuje tri retka, ili ni toliko. To su ti dramatični pomaci, no to sa demokratizacijom medija nema veze. Riječ je o novim akcentima i novim gazdama. Napokon, pogledajte Linićeve filipike protiv novinara! Ili Mesićeve obračune s novinarima od Slobodne Dalmacije do onog jada što se zove Imperijal! Kad to vidite jasno vam je da aktualna vlast ne može otrpjeti i ono malo bijedne kritike koliko se još nađe. A Tuđmanu su predbacivali da je diktator, koji je trpio uvrede kakvih u Europi nema, a nisu ni zamislive!  Recimo, jednog Ferala. Istodobno ta ista vlast namjerno proizvodi umjetnu krizu u Večernjem listu, ne rješava probleme s Vjesnikom, destabilizira Slobodnu Dalmaciju. Zašto? Vidjet ćete na jesen! Tada će se znati tko je profitirao od toga i zašto, iako su motivi već  i danas za malo upućenije posve prozirni. Ali to se u nas zove procvat demokracije u medijima!

*Gdje ste u cijeloj priči Vi?

-Ja sam već šest mjeseci na burzi, jer za mene nema mjesta u današnjim hrvatskim medijima. To spada u aktualnu političku korektnost. Da se ljudima koji misle kao ja ne dozvoli pisati. Stvoreno je naime takvo političko ozračje da bih ja trenutno bio balast u svakoj redakciji. I izlika za probleme koji se i inače ne rješavaju. A bio sam jedan od najboljih inozemnih dopisnika, 1995. HND me proglasilo novinarom godine, njemačka država, kao prvog Hrvata, odlikovala te iste godine najvišim njemačkim odličjem.  Ali to je valjda to bronhijalno vrijeme. Ako se nisi odrekao Tuđmana, a ja se nisam odrekao onoga što je temeljno u njegovu povijesnu djelu, niti mi to pada na pamet, e onda ti nema mjesta u demokraciji. 

*Kako komentirate poplavu transkripata koji se šakom i kapom objavljuju u   određenim novinama?.

-To je moralno dno hrvatske politike. Pod Tuđmanovim režimom isto su cirkulirali dokumenti, ali se vlast barem nije otvoreno hvalila da stoji iza toga. Dokumenti su curili, najviše Nacionalu, ali i drugim oporbenim novinama. Ta se bolest sada nastavila, ali u još gorem obliku. Jer nema nikakve sumnje da je HDZ dobrim dijelom sam sebe srušio upravo stoga što su određene grupacije dilanjem dokumenata pokušale nauditi onim drugima unutar stranke i obrnuto. A kad to jednom  uzme maha, kao što vidimo, nema kraja. Zašto, recimo Mate Granić danas s Pukanićem odlazi predsjedniku Mesiću i u Nacionalu ima kolumnu? A prije samo koju godinu taj je isti  Nacional razvalio Granića, pišući kako gradi viletinu za koju ne može imati novaca. Onda je to odjednom stalo, dokumenti su počeli stizati u Nacional, a Granić je u tom listu preko noći postao persona gratissima.    Naravno da se transkriptima podilazi najnižim strastima, koje u svakom društvu postoje, pa tako i u našem, gdje su socijalni problemi takvi da se to sve još lakše uspaljuje. A kad uz to sam predsjednik države stoji iza toga, koji bi trebao biti moralni primjer, e onda su stvari još ozbiljnije. Pogotovo što je taj isti predsjednik naciji obećao da će objaviti koliko je potrošio u izbornoj kampanji i tko mu je dao novac, a to dosad izbjegava učiniti. Zašto? Zato što je sve čisto i sjajno? Napokon, zašto, kad već sve objavljuje, ne objavi i svoje svjedočenje pred Haaškim sudom ili transkripte svojih razgovora s Tuđmanom? Ovo što je sada objavio u Nacionalu samo je pokušaj da se malčice opere, da se javnosti zamažu oči i pribavi kredibilitet kojeg zapravo nema. Ali on kaže, ne, jer to tobože nikoga ne zanima. No dobro, neka onda objavi barem transkripte svojih razgovora s Pukanićem, recimo o Pašaliću, Zubaku ili kupovini Vjesnika. To bi možda nekoga zanimalo. Zašto to govorim. Pa pogledajte koliko je providno to sa Zubakom. Čovjeka vode u lisicama, prikazuju ga na televiziji, kao da je ordinarni kriminalac. A sasvim sigurno nije, i na kraju će se to i pokazati. No sada ga treba poniziti. I još kad predsjednik države u Globusu ustvrdi da se "mora poništiti" privatizacija Večernjeg lista, onda zaista imamo veličanstvenu trodiobu vlasti i pravnu državu! Naravno, nisam protiv toga da sve izađe na vidjelo, ali nekim redom, po nekim pravilima i u ime nekog općeg dobra. A ne da bi se s nekim obračunalo iz osobnih motiva, mržnje ili zbog toga da se ljudima baci nekakva kost kako bi zaboravili da žive u najljepšem od svih mogućih svjetova. U kojem  jedan Jurdana i danas progoni Tuđmana zbog ljetovanja na Brijunima, a onda u istom dahu piše tekst kako bi predsjedniku Mesiću trebalo ipak staviti na raspolaganje ovu ili onu vili i, dakako, sve platiti iz proračuna, jer je to uobičajeno u svijetu! Kakav salto mortale! Sada je odjednom sve normalno što je prije bilo abnormalno.

*Nije zaboravljeno ni na Vas: govori se o enormnoj otpremnini koju ste dobili odlaskom iz Vjesnika…

-To je klasičan primjer kako ocrniti čovjeka. I to baš sada nakon što sam objavio knjigu o Tuđmanu i nakon što sam postao predsjednikom Udruge za zaštitu Domovinskog rata. Dobio sam 160.000 kuna a ne 840.000 kako su mi napakirali i to je istina. A to je nekoliko mjesečnih plaća glavnog urednika Večernjeg lista (možda tri četiri njegove plaće!!!), ili glavnog urednika Jutarnjeg lista. Da ne spominjem otpremnine na televiziji i sl. No tako vam je to kad ste nepodoban, a malo vas se još uvijek i boje. Evo primjera. Moja knjiga o Tuđmanu (Predsjedniče, što je ostalo?) već je tjednima najprodavanija u Hrvatsko. Moj izdavač kaže da je pravi bestseler. I zbog toga je ponudio Ministarstvu kulture da otkupi nekoliko desetaka primjeraka kako bi knjižnice, koje nemaju novaca, došle do knjige, a što je inače uobičajena procedura i postupak. No gospodin Vujić to odbija u ime pluralizma i demokracije, bez ikakve diskusije o knjizi. Tako se ljudima koji nemaju novaca da kupe knjigu, a htjeli bi je pročitati, valjda je to točno kad je knjiga bestseler, to uskraćuje u ime nove kulture. Zašto? .

*Ni Vjesnik nije bio imun na objavljivanje dokumenata tajnih službi: sjetite se samo koliku je prašinu uzvitlalo objavljivanje kodnih imena navodnih suradnika Udbe!

-To je sve skupa ništa u odnosu na Nacional pa i neke druge listove. Slučaj koji spominjete bio je posve specifičan. Danima se govorilo i pisalo kako postoji nekakav spisak od sto i pedeset novinara koji su radili za Udbu. To su lansirali ljudi iz obavještajnih službi. Mediji su to na razne načine komentirali da bi na kraju zaključili kako je sve to izmišljotina kako bi se zastrašivali novinari. Ja sam se oduvijek zalagao za to da se jednom zauvijek razjasni tko je među nama novinarima radio za Udbu a tko nije, kao što je to svugdje slučaj u tranzicijskim zemljama. Onda sam imao priliku doći do uvida u taj dokument, pa sam učinio samo ovo: precizno sam ga opisao, kako bi se vidjelo da stvarno postoji. Osim toga, u njemu nije bilo sto pedeset novinara, nego svega dvadesetak. Ostali su bili svećenici, emigranti, kulturni djelatnici i političari iz vladajuće ali i iz oporbenih stranaka. I to smo naveli u tekstu, ne navodeći, dakako, ničije ime. Ali smo naveli i pedesetak kodnih imena kako bi se vidjelo da ništa ne izmišljamo. No mediji su to odmah prokomentirali kao tobožnji obračun s nekim ljudima, pa je čak i jedan novinar, čije je ime inače bilo na tom popisu, za jedne nezavisne novine o tome prežvakavao komentar! A neki, o kojima se spekuliralo da su na tom popisu i navodila kodna  imena, koja s dotičnim nisu imala ništa, sami su povikali: da ja sam tu, mene je Ivanković htio upropastiti. I to vam je ta afera.

*Kako vidite suradnju Hrvatske s Haaškim sudom?

-Prije koju godinu svi smo pomalo naivno vjerovali da će taj sud suditi stvarnim ratnim zločincima, nepristrano i bez političkih konotacija i namjera. Danas međutim imamo prijeteće najave da će se podići optužnice protiv gotovo svih generala i ratnih zapovjednika koji su ovaj Domovinski rat iznijeli na svojim leđima.  Prema našim spoznajama konkretni potezi Haaškog suda u tom su pravcu već učinjeni, a o njima je obaviještena i hrvatska strana, pa i o imenima tih inkriminranih generala i ratnih zapovjednika. Da to ukazuje na neprihvatljivu politizaciju Haaškoga suda, kao i na očitu želju da se Domovinski rat kriminalizira, čini se posve jasnim. Pritom moram reći da je nezapamćen presedan da se jedan oslobodilački i obrambeni rat, a Domovinski rat je u svim svojim operacijama i aspektima takav bio, pretvara u predmet međunarodne istrage i progona. A upravo je to danas slučaj. To tim više što nema rata bez civilnih žrtava, a što je posvjedočila i operacija NATO-a na Kosovu i u Srbiji. Usprkos svim mjerama koje su poduzete i koje su poduzimane da do toga ne dođe, i da se te žrtve svedu na minimum. Stoga, ako se to uzme u obzir, te činjenica da u svim oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske nije stradalo, prema dostupnim i verificiranim podacima, ni približno toliko civila, koliko u Srbiji za vrijeme NATO-vih operacija, onda je jasno da se Haaški sud, njegovi politički sponzori, kao i dio domaće javnosti, u svojim prosudbama i potezima, vezanim za pravu ocjenu karaktera Domovinskog rata, ne upravljaju prema kriterijima pravde i ratnog realizma, nego prema dvojbenim političkim gledištima i interesima.

Dozvolite mi da s tim u vezi kažem i nešto u ime HONOS-a. Mi držimo da takvo tretiranje Domovinskog rata graniči s nekom vrstom političkog avanturizma koji bi mogao opasno destabilizirati zemlju i dovesti do demontaže samih temelja na kojima počiva. Zato pozivano sve političke snage, one na vlasti kao i  one u oporbi, sve udruge proistekle iz Domovinskog rata, kao i sve meritorne civilne institucije društva da učine sve kako bi se zaštitile vrijednosti Domovinskog rata, zaustavila njegova kriminalizacija, progon njegovih nositelja i heroja i naposljetku postigao nacionalni konsenzus oko tog prevažnog pitanja.

e-mail:honos@zg.hinet.hr