|
Kako komentirate gužvu koja je nastala zbog najave okupljanja tzv. "ratne Vlade" ? To je još jedan dokaz da živimo u svojevrsnoj patološkoj situaciji. U samo godinu dana sadašnja je vlast uspjela kreirati takvu društvenu i političku klimu u kojoj je ne samo moguće, nego takoreći oportuno, dovesti sve u pitanje, pa i kriminalizirati same temelje na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i neovisnost. Počelo je s generalima i Domovinskim ratom, pa je logično da se sada došlo i do ratne Vlade. Pritom je najžalosnije da ova Račanova vlada, a o predsjedniku Mesiću da i ne govorim, nema ni toliko pameti, a ni moralne odgovornosti, da se u odnosu na sve te pritiske i kriminalizaciju jasno i odlučno postavi. Umjesto toga ona je toliko snishodljiva prema jednoj haaškoj tužiteljici, da je već sada stvorena atmosfera kao da dolazi osoba od čije volje zavisi sudbina nacije. U tom samoponižavanju ide se čak dotle da se cijela ta haaška predstava upriličuje upravo na obljetnicu diplomatskog priznanja Hrvatske! Honos je podnio kaznenu prijavu protiv predsjednika Mesića. Nakon toga mi je u intervjuu izjavio kako očekuje da će se transkriptima pozabaviti i istražitelji MUP-a, a premijer Račan najavio je (konačno) arhiviranje dokumenata. Je li sada za sve to kasno i hoćete li ustrajati na realizaciji kaznene prijave? Nema nikakve dvojbe da postoji osnovana sumnja da je predsjednik Mesić počinio kazneno djelo špijunaže i odavanja državne tajne. Zakon je tu jasan, a jasno je i to da je dokumente označene kao državna tajna dao na uvid i korištenje stranoj osobi, o čemu je zorno posvjedočila i Hrvatska televizija, emitirajući prilog britanske tv- postaje Channal 4. Napokon i u samom se prilogu vidjelo da je britanski novinar dobio u ruke kuvertu s transkriptima na kojoj je u desnom gornjem uglu oznaka strogo povjerljivo, državna tajna. Isto je tako jasno da je aktualni predsjednik nekim listovima (prije svega Nacionalu i Feral Tribuneu) dostavio slične dokumente, uključujući i onaj o Ahmićima. U svakoj normalnoj zemlji, pogotovo ako je već podignuta kaznena prijava, to bi bilo dovoljno da se pokrene istraga. No pravosuđe, a time i državno odvjetništvo, očito je u strahu i pod političkom paskom, pa o svemu šuti, iako je prošlo već gotovo dva mjeseca od podnošenja prijave. Vlada također nije svjesna da time, što ignorira taj prvorazredni državni skandal, i na sebe navlači odgovornost, baš kao i Sabor i njegovi mjerodavni odbori. Osim toga, postoje čvrste indicije da je Predsjednik Mesić izravno Haaškome sudu (dakle mimo Vladina ureda za suradnju) dostavio 170 transkripata, što je također kršenje zakona, ali i akt protiv interesa zemlje, jer Haag nema pravo tražiti na tako nediferenciran način takvu količinu dokumenata. A to bi značilo da je Mesić dao više nego što je smio i trebao. Sada, kad je sve izbilo na površinu i kad je jasno da Haag pokreće novu ofenzivu protiv Hrvatske, upravo na bazi tih Mesićevih transkripata, hrvatski predsjednik pokušava pilatovski oprati ruke od svega, ustupajući Vladi cijelu arhivu. Ova to, kao što vidimo, prihvaća, ali sa debelim zakašnjenjem, pa je pitanje s kojom motivacijom. Da prikrije Mesićevo (ne)djelo, ili da javnost obavijesti o tome koliko je transkripata iz Predsjednikova ureda otišlo u Nizozemsku i pod kojim okolnostima? Bilo kako bilo, ono što je učinjeno, učinjeno je, kaznena prijava postoji i neće se moći dovijeka o njoj šutjeti. Napokon, i prikrivanje nedjela je nedjelo. Kako komentirate najnoviji trend da se sve glasnije protura teza kako su transkripte još za života predsjednika Tuđmana sami ljudi iz njegove blizine proslijeđivali Haagu? Dovoljno je vidjeti koji listovi iznose takve pretpostavke pa da vam je odmah jasno da je to pokušaj da se galamom drž`te lopova opere vlastiti obraz. Jasno je da je sadašnjem predsjedniku doprlo do svijesti što je učinio, pa pokušava takvim manevrima zavarati naciju. Tu mu vjerojatno pomaže i sam Haaški sud, koji sada od Vlade (navodno) traži dokumente koje je već dobio iz Ureda predsjednika. Ako Vlada prihvati tu igru zavaravanja, dovest će se u nemoguću situaciju. Prema onome što sam saznala, general Stipetić će svoj iskaz dati u Zagrebu. Nedavno je u zrakoplovnoj luci Pleso održana neobična vježba, koju su neki protumačili kako pripremu za izručenje nekih osoba Haagu. Kako ste svojedobno iznijeli podatak koji se ratni generali i zapovjednici traže od strane haaškog tužiteljstva, možete li reći kako gledate na ovaj događaj i da li bi se uskoro neki ljudi mogli naći u haaškom zatvoru? Mislim da je svakom razumnom čovjeku jasno kako će Haag ići do kraja. A to znači na podizanje optužnica protiv hrvatskih generala (a onda i političara) i time praktički kriminalizirati Domovinski rat. Pretdontekst za to je stvoren u dobrom dijelu hrvatskih medija i u općoj atmosferi za koju se pobrinula i aktualna vlast. Uostalom, zar nisu Puhovski, gospođa Pusić i njima slični već formulirali tezu kako je Hrvatska stvorena u zločinu? I zar nije kristalno jasno da moćni i utjecajni inozemni krugovi žele poravnati krivicu, izbrisati razliku između žrtve i agresora, kako bi lakše rehabilitirali Srbiju? I tako skrojili geopolitičke prilike kakve žele, a koje nisu u interesu naše države? No, sasvim je drugo pitanje, hoće li netko od generala i političara završiti u Haagu. Ja vjerujem da neće, jer je danas i najnaivnijem čovjeku jasno da izvođenje pred sud hrvatskih generala zbog tobožnje objektivne odgovornosti nije nikakva individualizacija krivnje, nego upravo nabacivanje kolektivne krivnje na cijeli hrvatski narod. Po tim kriterijima, svi smo odgovorni i u konačnici svi smo ratni zločinci. I vi i ja. Drugo, napokon bi i ovoj vlasti trebalo biti jasno da odnosi sa Haagom nisu u prvoj liniji pitanje pravde i prava, nego čisto političko pitanje. Haaški sud je utemeljilo Vijeće sigurnosti UN-a, pozivajući se na Poglavlje VII Povelje UN-a, kao neku vrst supstitucije za vojnu intervenciju, za koju tada nije bilo ni snage ni konsenzusa. I u tom smislu on je bio i zamišljen kao instrument za uspostavu mira, a ne u prvom redu pravde. Nadalje, u to doba Hrvatska je pristala na utemeljenje jednog takvog suda, ali pod uvjetom da on u prvom redu sudi za ratne zločine počinjene u agresiji na Hrvatsku te na Hrvate u BIH. I to je tada Zagrebu obećano i to sa strane ondašnjeg državnog tajnika SAD-a, gospodina Christophera. O tome postoje dokumenti i o tome bi nešto trebala znati i hrvatska Vlada. Dakle, iz današnje perspektive, kao i činjenice da nitko još nije osuđen za zločine počinjene u agresiji na Hrvatsku, a da se istodobno pokušavaju pred sud izvesti hrvatski generali, jasno je da je međunarodna zajednica ta koja se nije držala zadane riječi. A to našoj zemlji daje moralno pravo da kaže: Sad je zbilja dosta! To više što je očito da je Haag izgubio čak i privid pravednog sudišta te da se njegovi čelnici (osobito tužiteljstvo) ponašaju kao kolonijalni gospodari. A što se tiče onih koji eventualno treniraju moguće prepade na generale, poručio bih im da malo razmisle o tome kako se postupa s herojima i najzaslužnijim za hrvatsku slobodu ako ne žele završiti na smetlištu povijesti. Spomenuli ste da su neki transkripti osvanuli i u slučaju Kordić-Čerkez. To su, u stvari bili dokumenti HIS-a. Sada neki odvjetnici najavljuju da će se očitovanje o autentičnosti tih dokumenata tražiti od nekadašnjih ravnatelja tih služni. Na što to može izaći? To što se događa u Hrvatskoj, nezamislivo je u bilo kojoj civiliziranoj i uređenoj zemlji. U Haag je otišla hrpa dokumenata koji su državna tajna, mimo svake normalne procedure. Pritom je svakom jasno da obavještajni dokumenti ne mogu u najvećem broju slučajeva biti nikakav dokaz pred sudom. No kako Haaški sud nije pravi sud, sve što govori u prilog apriornih teza tužiteljstva uzima se kao dokaz. Mesićevo svjedočenje u procesu protiv generala Blaškića klasičan je primjer za to. Njegovo je svjedočenje bilo svjedočenje iz druge ruke, on je izjavio da je čuo to i to, da misli da je Tuđman dijelio Bosnu, da je Hrvatska bila agresor na Bosnu i Hercegovinu i tome slično. Oni koji ga hoće oprati od odgovornosti za tešku Blaškićevu kaznu, kao i za onu koja zbog njegova svjedočenja čeka Kordiča i Čerkeza, ali i sve druge, tvrde kako on pred sudom nije govorio ništa drugo što nije već i prije govorio u zemlji, u političkim istupima i intervjuima. To je, doduše, dobrim dijelom točno, no njegova je odgovornost u tome što je govorio na sudu kao da je to što govori nepobitna istina, a ne njegovo političko mišljenje, i što je znao da će to sud uzeti kao istinu, a ne kao nešto što tek treba dokazati. I to zbog toga što je Mesić obnašao funkcije koje je obnašao, pa ga Sud smatra vjerodostojnim svjedokom. Istu bi funkciju trebali imati i transkripti kao i dokumenti koje spominjete. Pritom se Hrvatska kompromitirala kao posve nevjerodostojna država, kao zemlja u kojoj se obavještajni dokumenti mogu kupiti na placu. A za to snose odgovornost ne samo aktualni predsjednik države, nego i premijer i svi oni koji su od tog sramotnog i opasnog ponašanja i postupanja okretali glavu, a i sada šute iz straha da se ne pojave u nekom od transkripata, ili ne oslabe vlastitu poziciju. Dimenzije štete koja je učinjena bit će poznate za koju godinu. A s njima, nadam se, i odgovornost. Kako komentirate najave da bi se na naše prostore ponovo mogao vratiti odvjetnik David Rivkin, ovog puta kao ovlašteni američki dužnosnik, nakon što ga je nova hrvatska vlast, i skloni joj mediji, ispratila na način neprimjeren civiliziranom društvu? Ako se to dogodi, a nisam siguran da će se dogoditi, to bi bio jasan znak što nova američka administracija misli o činjenici da je aktualna hrvatska vlast praktički uništila obavještajne službe, od kojih su Amerikanci na ovim prostorima imali i te kakve koristi, što misli o činjenici da je Hrvatska vojska dovedena u nemoguću situaciju, da su uklonjeni najsposobniji generali, da joj se natura koncept koju ju vraća u komunističku prethistoriju, a što svakako nije i ne može biti u interesu Washingtona. I što napokon misli o samom gospodinu Rivkinu koji je ovdje kriminaliziran samo zato što je pokušao zaštititi, kao angažirani pravni stručnjak, Domovinski rat od kriminalizacije. Predsjednica Vlade Željka Antunović izjavila je kako nam "medije uređuju tajne službe". Premda svoju izjavu nije obrazlagala, držite li da u njoj ima i elemenata istine? Čudi me da to spomenuta gospođa tek sada otkriva. Nacional, ali i druge medije, odavno već uređuju "obavještajne službe". Neki od aktera danas u tim listovima imaju svoje kolumne, valjda zato što su pomogli da dotična gospođa i njena stranka dođu na vlast. No sadašnjoj se vlasti više ne sviđaju te metode jer i nju danas ugrožavaju, pa je to valjda razlog tog zakašnjelog otkrivanja Amerike. Inače, jasno je po sebi da je to rak-rana hrvatskog novinarstva, ali dok imamo Novinarsko društvo koje korifejima takvog žurnalizma dodjeljuju nagrade, a predsjednik države ih drži u svom krilu, ovaj vapaj gospođe Antunović podsjeća na čovjeka koji se pobunio protiv kamenovanja tek kad je kamen i njemu doletio u glavu. Kako Komentirate aferu grupo i "razvlačenje crijeva" nakon te afere? Ta afera je sramota za svakoga koji je u noj sudjelovao ili bio uvučen, a najviše je sramota za samu policiju i pravosuđe. Istodobno, ona je i neka vrst ironije sudbine. Čovjek koji je zajedno s Račanom dijelio grafike za demokraciju, najednom se pojavljuje u lisicama pred milijunskim televizijskim auditorijem. To zaista podsjeća na pajdašiju iz vremena kada se vlastite prijatelje i znance – u ime partijski interesa – slalo na Goli otok. Nemam nikakvog razloga braniti gospodina Pavića, a još manje interesa, ali je zaista apsurdno da se tog čovjeka vodi u lisicama kao da je nekakav razbijač i kao da bi mogao pobjeći. Svatko tko ga poznaje, pa makar o njemu imao i najgore mišljenje, znade da je to bilo nepotrebno, i da nije na čast jednoj uljuđenoj državi. S Pukanićem bi već mogla biti druga stvar. On djeluje mnogo robusnije, pa kad bi se našao u sličnoj situaciji možda bi mjere predostrožnosti i imale nekog smisla. Kamo to vodi, i kako vidite sudbinu naših novinara i medija uopće? Pokušao bih odgovoriti jednom otrcanom i starom krilaticom: Hrvatski su novinari mnogo bolji od hrvatskog novinarstva. To znači da riba smrdi od glave. Da su ljudi dovedeni u situaciju da daju ono lošije, a neki i najgore od sebe, umjesto da je obrnuto. Dijelom je za to kriva komercijalizacija novinarstva, koja se ne može izbjeći, dobrim dijelom Hrvatsko novinarstvo društvo u koje su se uhljebili potpuni novinarski anonimusi i trećerazredna pera, pa vode politiku umjesto da se brinu za struku. Ali najveću odgovornost po mom mišljenu snose političari, oni iz bivše vlasti prije svega, ali i ovi sadašnji, jer su kao oporba koristili tu tragičnu medijsku situaciju dokle god ih je vodila prema vlasti. Ima li na hrvatskoj sceni mjesta za još neki list i kakav bi on po Vama trebao biti? Uvjeren sam da ima! Možda nikada nisu bile veće šanse za jednu dnevnu novinu koja bi u ovu moralnu medijsku kaljužu unijela malo svjetla, a u ovu medijsku unisonost i glajhšaltovanst malo raznolikosti. Naprosto nema novina, ako se izuzme Slobodna Dalmacija, kao poseban slučaj, koje bi ljudima iz perspektive njihove vlastite kuće i interesa govorile o čemu se zapravo tu i sada radi, koje bi bile advokat javnosti, a ne političkih i inih lobija, koje bi govorile običnim ljudskim jezikom, koje bi respektirale činjenice, koje se ne bi bavile ocrnjivanjem ljudi nego protumačile zašto plaćamo tako visoke račune za struju, zašto gospodin Kovačević energiju troši na rušenje, a ne na zaštitu još uvijek rijetko sačuvane hrvatske prirode od niskoobogaćenog urana, koje bi ljude podsjećale da je hrana u Hrvatskoj daleko kvalitetnija negoli ona na Zapadu, da to valja sačuvati, da mnogi aspekti života u našoj zemlji imaju smisla, da nismo izgubljeni ako vjerujemo u svoje vlastite snage, da je demokracija odgovornost svih… Što ćete raditi u 2001. godini? Hoćete li se više politički angažirati ili ćete se vratiti novinarstvu? U svakom slučaju učinit ću sve što je u mojoj moći da se ova kriza s Haagom prebrodi u korist hrvatskih interesa. Pritom mislim da nijedan general, ili bilo koji drugi čovjek, pod uvjetima koji zaista ne bi značili individualizaciju krivnje - tj. da je optužen za konkretan zločin, i da je ta optužba pravno adekvatno argumentirana, te da je sam delikt bio sankcioniran i hrvatskim zakonom u vrijeme kad je počinjen - ne smije biti izručen! Taj stav nema veze ni sa kakvim prikrivanjem zločina, nego s nacionalnim opstankom i dostojanstvom. Na koji ću se način boriti za to, manje je važno i zavisi od okolnosti. e-mail:honos@zg.hinet.hr |