


|
Splitski prosvjed Prosle se nedjelje na splitskoj Rivi nije dogodila samo povijest, nego je na neki nacin trasirana i buducnost. Skup podrske generalu Norcu bio je dosad najmasovnij: ni za vrijeme Tita – kada su ljudi morali masovno izlaziti na ulice - nije se okupilo toliko svijeta, pa cak ni za vrijeme Franje Tudmana, kad je hrvatska nacionalna euforija bila na vrhuncu. Dvije stotine tisuca ljudi uspjeli su okupiti samo Racan i Mesici! Dakako, protiv sebe. U futuroloskom smislu to znaci da bi ova vlast, ako nastavi putom kojim je krenula, na kraju mogla ostati bez naroda. Doduse, Dalmacija i sjever zemlje nisu isto: dok ovdje politicki vec kljuca, tamo gore, u Zagrebu, pa i Slavoniji, jos spavaju. Ali svakako ce se probuditi, jer nije rijec o politickim i interesnim razlikama, nego o mentalitetu: jug je naprosto eksplozivniji i prije dode k sebi! To budenje nije uzrokovano nekim banalnim razlozima ili stranackim i politickim preferencijama, nego egzistencijalnim strahom. Strahom da bi se moglo dovesti u pitanje same temelje drzave, a time i sve ono sto je u Domovinskom ratu stvoreno s toliko zrtava i krvi. Ako su 3. sijecnja prosle godine mnogi vjerovali da imamo drzavu, koja je tu, i koju nam vise nitko ne moze oduzeti, sada su u to poceli duboko sumnjati. Ta je sumnja pojacana i cinjenicom da ova vlast nije ni za jotu popravila gospodarsko i socijalno stanje, ali je svojom nerazumnom, pa i podanickom politikom, pocela rasklimavati same temelje hrvatske slobode i neovisnosti. Dakle: ono u sto 3. sijecnja nisu vjerovali, sada su poceli osjecati kao grubu stvarnost: da ovi zaista mogu upropastiti zemlju i sve dovesti u pitanje! Slucaj generala Norca personifikacija je te i takve neodgovorne i anacionalne politike. Jer ljudi naprosto ne mogu shvatiti da je danasnja vlast tako azurna u progonu hrvatskih branitelja, pa i samih legendi i simbola Domovinskog rata, a istodobno posve neosjetljiva na zlocine pocinjene nad Hrvatima. Tu ne pomazu nikakva izmotavanja i zakulisne spletke, jer narod nije ni glup ni nemoralan. Ljudi znadu da pravna drzava, kako ju danas tumace Mesic, Granic, Racan, ili gospoda Pusic, nema nikakve veze s pravdom. Jer da ima, onda bi se najprije procesuirali svi zlocini pocinjeni u agresiji na Hrvatsku i nad Hrvatima, a tek zatim ostali, jer Hrvatska je bila zrtva a ne agresor. Drugo: nitko razuman i posten ne moze shvatiti zasto se htjelo generala Norca privesti u lisicama i zasto mu je odreden pritvor. Zar se tako postupa s jednim pobjednickim generalom i proslavljenim ratnikom, s covjek koji bi u svakoj drzavi na Zapadu bas iz politickih, moralnih i psiholoskih razloga, dobio priliku da se brani sa slobode? To vise sto takvu mogucnost predvida i hrvatski zakon! Pritvor je samo krajnja mjera, a ne nesto obvezujuce! Pa ipak, Norca su htjeli privesti kao obicnog kriminalca. Zasto? Zato da ga ponize i da ponize sve one kojima je Domovinski rat svetinja. Ljudi su to osjetili i zato su tako masovno dignuli svoj glas. Trece: kad je na celu drzave covjek koji je svjedocio u Haagu protiv vlastitih generala i vlastite zemlje, i jos k tome govorio teske neistine; kad je na celu vlade covjek koji okrece glavu od kriminalnog distribuiranja najpovjerljivijih dokumenata iz Ureda predsjednika i koji laze hrvatskoj javnosti kad god izbije neka haaska afera, onda je jasno da ljudi misle kako su sva ta uhicenja i sudenja zapravo politicki motivirana i inscenirana. I zato dizu svoj glas. Osim toga posve je tocno da ova Vlada pokusava trgovati s Haagom i da je neiskrena u odnosu spram vlastite javnosti. Iz samog vrha sestorke dolaze informacije kako je upravo Haag trazio da se procesuiraju zlocini u Gospicu, Pakrackoj poljani i dovrsi proces vezan za Varivode! I da ce onda, ako sve to zavrsi kako je planirano, navodno, neko vrijeme Hrvatsku ostaviti na miru! Zbog toga na masazu ministru Ivanisevicu dolaze istrazni suci (Racan istodobno prijetvorno tvrdi kako izvrsna vlast nema pojma sto sudovi rade!!!), a svjedoci se (upravo u gospickom slucaju) obraduju kao da zivimo u dobrom starom jugoslavenskom socijalizmu. Cetvrto: uz taj egzistencijalni strah za drzavu, koji se poceo uvlaciti u ljude, pracen sve jasnijom svijescu kako nema i nece biti ni socijalnog ni gospodarskog razvitka i poboljsanja, ako se unisti njihov okvir, sama drzava, Split je pokazao da je na scenu stupio jos jedan vazan i nezaobilazni cimbenik. To su pukovnik Mirko Condic i njegov nacionalni stozer za obranu digniteta Domovinskog rata. Ako se ostavi po strani Crkva, onda se mirne duse moze reci da u Hrvatskoj danas ne postoji nijedna moralna i politicka snaga koja bi imala veci kredibilitet i vjerodostojnost od Condica i njegova stozera. Dvije stotine tisuca ljudi na splitskoj Rivi to je bjelodano dokazalo, kao i sama atmosfera - dostojanstvenost tog masovnog plebiscita za hrvatsku neovisnost, ponos i dostojanstvo. Nitko, ama bas nitko drugi danas ne moze okupiti toliko broj gradana i udahnuti im takvu nadu i samopostovanje. Zbog toga je danas Mirko Condic neka vrst hrvatskog Lecha Walese! A to je cinjenica o kojoj bi ova vlast, ako se ne zeli ponasati nojevski, kako je to u Splitu rekao dosjetljivi Skaric, trebala voditi racuna. I ukalkulirati to (na pozitivan nacin) u svoje buduce poteze. Peto: u sklopu te cinjenice zaista je bilo smijesno i otuzno slusati u Saboru jednog Arlovica kako se iz svoje kriptokomunisticke duse upinje dokazati kako su ovi ili oni izmanipulirali Condica i njegov stozer, kako iza svega stoje neke politicke stranke i da to, kako je doslovno rekao, pise i "na emajlu"! Dakle, taj obrazovani hrvatski politicar i intelektualac, taj stameni stup obrane aktualnog rezima, tvrdi kako su hrvatskog Walesu izmanipulirale i iskoristile oporbene stranke, koje, bez uvrede, danas ne mogu organizirati skup na koji bi dosla samo cetvrtina od onih koje je okupio Condic! Doista smijesno i zalosno! Sesto: takvo ponasanje rezima je na neki nacin i zakonito. Jer ako Racan tvrdi da je napad na ovu vlast napad na demokraciju, ako Mesic tvrdi da su blokade cesta i protestni skupovi organizirani kako bi se Hrvatsku izoliralo i ostavilo bez novca, a gospoda Pusic trazi da policija te i takve "ekstremiste i organizatore ekstremistickih napada na drzavu izolira", onda je jasno da se moralo iskonstruirati veliku zavjeru u kojoj su branitelji samo toboznji paravan za mracne ciljeve drugih. Komunizam je po definiciji bio i ostao diskreciona ideologija i diskrecioni sustav. A to znaci: sto mogu i smijem ja, to ne mozes i ne smijes ti! Zato ne treba trositi previse rijeci na dokazivanje kako je upravo ova vlast, dok je bila u oporbi aktivno sudjelovala u blokadi ne samo prometnice, nego i granicnih prijelaza i to uoci same turisticke sezone 1999! Da je pozivala na gradanski neposluh svake vrste, ukljucujuci tu i neplacanje tv-pretplate! Da je sa sindikatima organizirala masovne prosvjede, a slucaj Ankice Lepej stilizirala kao pobjedu morala nad pravnom drzavom, tvrdeci kako je dopusteno krsiti zakon ako je to za opce dobro! I sve je to gromoglasno zvala nepatvorenom i pravom demokracijom! A danas mnogo manje od toga naziva pokusajem drzavnog udara i rusenjem Hrvatske! I to ne samo u bijesnoj reakciji nekog minornog predstavnika vlasti, nego u formi interpelacije parlamentu i to svih stranaka sestorke, uz istodobnan zahtjev da vlada primjeni represiju! Krug se time zatvorio. U Splitu 11. veljace dvije stotine tisuca ljudi diglo je glavu, potaknuto najdubljim egzistencijalnim motivima, a Hrvatska je dobila svog Walesu, kao i rezim koji od svega toga nojevski okrece glavu, vjerujuci da ce zastrasivanjem i represijom spasiti propalu politiku. e-mail:honos@zg.hinet.hr |