Untitled

UntitledGOSPA VISOVAČKA

SVETIŠTE GOSPE VISOVAČKE

GOSPODIN BOG U SVOME MILOSNOM PLANU SPASENJA LJUDSKOG RODA IZABIRE I PREDODREĐUJE BLAŽENU DJEVICU MARIJU ZA MAJKU SVOGA UTJELOVLJENOGA SINA. ONA PONIZNO PRIHVAĆA SVETI BOŽJI PLAN IZGOVARAJUĆI: "NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJEČI!" (LK 1,38). MARIJA OSTAJE VJERNA SVOJOJ UZVIŠENOJ ZADAĆI SUOTKUPITELJICE PALOGA ČOVJEČANSTVA. ONA PRATI SVOGA SINA KROZ NJEGOV OVOZEMALJSKI ŽIVOT, OSTAJE POD KRIŽEM SVE DO NJEGOVE SMRTI, A POSLIJE USKRSNUĆA USTRAJE U MOLITVI S APOSTOLIMA. STOGA JE RAZUMLJIVO DA SU KRŠĆANI OD POČETKA CRKVE UZ GOSPODINA ISUSA KRISTA ŠTOVALI I NJEGOVU I NAŠU MAJKU MARIJU. U NJEZINU ČAST RAZVILI SU SE MNOGI OBLICI POBOŽNOSTI, GRADILE SU SE VELEBNE KATEDRALE, NASTAJALA SU MJESTA OKUPLJANJA NJEZINIH ŠTOVATELJA. DRUGI VATIKANSKI SABOR KAŽE: "CRKVA S PRAVOM ŠTUJE POSEBNOM POBOŽNOŠĆU MARIJU, KOJA JE PO BOŽJOJ MILOSTI UZVIŠENA POSLIJE SINA IZNAD SVIH ANĐELA I LJUDI, KAO PRESVETA BOŽJA MAJKA".(1) ' HRVATI SU SE KROZ SVU SVOJU KRŠĆANSKU POVIJEST, UZ VJERNOST ISUSU KRISTU, POSEBNO ISTICALI U ŠTOVANJU NEBESKE MAJKE MARIJE. "MARIJINA MAJČINSKA ZAŠTITA S JEDNE I SINOVSKA ODANOST HRVATSKIH KATOLIKA PREMA ISUSOVOJ MAJCI S DRUGE STRANE, PROTEŽU SE OD SAMIH POČETAKA KRŠĆANSTVA LI HRVATA SVE DO NAŠIH DANA"(2) O POBOŽNOSTI HRVATA PREMA MARIJI SVJEDOČI HRVATSKA CRKVENA POVIJEST, CRKVE I SVETIŠTA, ZADUŽBINE I SAMOSTANI, PISCI I BOGOSLOVCI, UMJETNICI I PJESNICI, MOLITELJI I PROPOVJEDNICI. TAKO JE REMETSKI PAVLIN ANDRIJA EGGERER (+ 1672.), PORIJEKLOM SLOVENAC, S PRA, VOM UTVRDIO DA JE HRVATSKO KRALJEVSTVO UISTINU MARIJANSKO - "REGNUM CROATIAE VERE MARIANUM". (3) TO POTVRDU JE I SVAKODNEVNI POZDRAV HRVATSKIH KATOLIKA KADA SE UZ "HVALJEN ISUS!" DODAJU "I MARIJA!" TEŠKO JE NAĆI KATOLIČKU ŽUPU U HRVATSKOJ KOJA NE BI IMALA CRKVU ILI BAREM NEKU KAPELICU POSVEĆENU MARIJI.

MEĐU ŠIRITELJIMA MARIJINE SLAVE U HRVATSKOM NARODU POSEBNO SE ISTIČU FRANJEVCI. ONI SU SAMI, PO UZORU NA SVOGA UTEMELJITELJA, SINOVSKI ODANO ČASTILI NEBESKU MAJKU, A NJIMA POVJERENE KRŠĆANE POTICALI SU NA JEDNAKU POBOŽNOST PREMA GOSPI. U NJEZINU SU ČAST GRADILI CRKVE I OLTARE, PISALI KNJIGE I ŠIRILI RAZNE POBOŽNOSTI U HRVATSKOJ I U BOSNI I HERCEGOVINI, GDJE GOD SU ŽIVJELI I DJELOVALI.

NASTANAK SVETIŠTA

KRŠĆANI SU VEĆ U PRVIM STOLJEĆIMA HODOČASTILI U PALESTINU, ZEMALJSKU DOMOVINU NAŠEG OTKUPITELJA. VJERNICI SU ŽELJELI POSJETITI SVETA MJESTA GDJE JE ŽIVIO I DJELOVAO GOSPODIN ISUS, A ZATIM I ONA MJESTA KOJA ČUVAJU USPOMENU NA NJEGOVU I NAŠU MAJKU MARIJU, KAO I MJESTA MUČENIŠTVA ISUSOVIH APOSTOLA. KASNIJE JE I RIM, NAZVAN VJEČNI GRAD, POSTAO CILJ MNOGIH HODOČASNIKA, JER SU TAMO PODNIJELI MUČENIČKU SMRT APOSTOLSKI PRVACI PETAR I PAVAO, TU SU GROBOVI MNOGIH RANOKRŠĆANSKIH MUČENIKA, KAO I ZATO ŠTO TU STOLUJE KRISTOV NAMJESNIK I PETROV NASLJEDNIK, SVETI OTAC PAPA. KROZ SVU POVIJEST CRKVE NA RAZNIM MJESTIMA NASTAJU NOVA SVETIŠTA GDJE SE OKUPLJAJU VJERNICI DA BI ZAJEDNIČKI SLAVILI GOSPODINA I NJEGOVE SVECE. U TAKVA MJESTA DOLAZE KRŠĆANSKI HODOČASNICI "ZBOG POSEBNIH DOGAĐAJA KOJI SU SE U NJIMA ZBILI, ZBOG SVETIH USPOMENA, NEKOG UKAZANJA, SVETE SLIKE ILI KIPA KOJI SE NA TOM MJESTU POSEBNO ČASTI, NEKE RELIKVIJE KOJA SE NA TOM MJESTO S OSOBITOM SKRBI ČUVA, ČUDA KOJE SE NA TOM MJESTU DOGODILO, SVETA ŽIVOTA OSNIVAČA, ODNOSNO UTEMELJITELJA ODREĐENOG SVETIŠA, NEKOGA IZVANREDNOGA BOŽJEG ZAHVATA..."(4) TAKVA SE MJESTA NAZIVAJU I PROŠTENIŠTIMA JER TU BOŽJI NAROD DOLAZI PONAJPRIJE RADI OPROSTA SVOJIH GRIJEHA, ALI ONI DOLAZE I "PROSITI" OD BOGA, PO ZAGOVORU MAJKE BOŽJE ILI DRUGIH SVETACA, RAZNE MILOSTI U SVOJIM POTREBAMA. U TEŠKIM VREMENIMA, OSOBITO ZA OSMANLIJSKIH OSVAJANJA I NJIHOVA DUGOTRAJNOG VLADANJA NAŠIM KRAJEVIMA, HRVATSKA SU GOSPINA SVETIŠTA "I OTAC I MAJKA I UČITELJ I UTJEŠITELJ NAŠEG PATNIČKOG NARODA".(5) HRVATSKI KATOLICI KOD GOSPE NALAZE UTJEHU U ŽALOSTI, OLAKŠANJE U TJELESNOJ I DUŠEVNOJ BOLESTI, SNAGU U TEŠKOJ ŽIVOTNOJ BORBI.

PORCIJUNKULA

SVETI FRANJO ASIŠKI BIO JE VEOMA POBOŽAN PREMA NEBESKOJ MAJCI MARIJI. NA POČETKU SVOGA OBRAĆENJA POČEO JE OBNAVLJATI JEDNU CRKVICU NEDALEKO ASIZA KOJA SE ZVALA PORCIJUNKULA, A BILA JE POSVEĆENA BI. DJ. MARIJI. KASNIJE SU MU BENEDIKTINCI DAROVALI . TU CRKVICU KOJU JE ON VEOMA VOLIO. PREMA PREDAJI, U JEDNOJ SRPANJSKOJ NOĆI 1216. DOK JE FRANJO BIO U MOLITVENOM ZANOSU UKAZAO MU SE ISUS KRIST I REKAO MU DA MOŽE ZAPROSITI ŠTO ZAŽELI, A ŠTO SMATRA DA BI BILO NAJPOTREBNIJE ZA SPAS DUŠA. FRANJO JE PONIZNO ZAMOLIO ZA MILOSRĐE DA SVI KOJI SKRUŠENA SRCA PRIJEĐU PRAG OVOGA SVETOGA MJESTA DOBIJU OPROŠTENJE SVOJIH GRIJEHA. PAPA HONORIJE III. KOJI JE U TO VRIJEME BORAVIO U PERUGI, SASLUŠAO JE SV. FRANJU I ISTE GODINE ODREDIO 2. KOLOVOZA KAO NOVI DAN OPROSTA. KASNIJE JE IZNAD PORCIJUNKULE SAGRAĐENA VELEBNA BAZILIKA GOSPE OD ANĐELA. TA SE POVLASTICA 'OPROSTA TIJEKOM VREMENA PROŠIRILA I NA MNOGE DRUGE FRANJEVAČKE CRKVE DILJEM SVIJETA. KAO UVJET ZA DOBIVANJE POTPUNOG OPROSTA POTREBNO JE ISPOVIJEDITI SE I PRIČESTITI, POSJETITI TU CRKVU ILI KAPELU TE IZMOLITI VJEROVANJE I OČE NAŠ NA NAKANU SVETOG OCA.

VISOVAC POSTAJE GOSPINO SVETIŠTE

OTOČIĆ NA RIJECI KRKI PO SVOME POLOŽAJU I PRIRODNOJ LJEPOTI SIGURNO JE ODUVIJEK PRIVLAČIO LJUDE KOJI SU VOLJELI TIŠINU I OSAMU. STOGA NIJE NIŠTA ČUDNO DA SU SE TU NASTANILI MONAŠKI REDOVNICI, VJEROJATNO AUGUSTINIJANCI, KOJI SU TU SLAVILI GOSPODINA KROZ POKORU I MOLITVU. ONI SU SVOJIM RADOM TAJ BIJELI KAMEN POSTUPNO PROŠIRIVALI I ULJEPŠAVALI, A SVOJIM DUHOVNIM ŽIVOTOM DAVALI MU PEČAT SAKRALNOSTI. STOGA JE SASVIM PRIRODNO DA TO MJESTO POSTANE SVETIŠTE GDJE ĆE SE OKUPLJATI POBOŽNI VJERNICI.

SLIKA I CRKVA GOSPE VISOVAČKE

KAD SU BOSANSKI FRANJEVCI, BJEŽEĆI PRED TURCIMA, GODINE 1445. DOŠLI NA OTOČIĆ VISOVAC, DONIJELI SU SA SOBOM GOSPINU SLIKU. PREMA PREDAJI KOJU SPOMINJE O. VINJALIĆ A POTVRĐUJE O. ZLATOVIĆ, TA GOSPINA SLIKA "KOJOJ JE S DESNE NASLIKAN SVETI IVAN KRSTITELJ A SLIJEVA SV. O FRANE" DONESENA JE IZ SAMOSTANA U SUTJESKOJ KOGA SU PRETHODNO PORUŠILI TURCI.(6) FRATRI KAO I NAROD KOJI JE S NJIMA DOŠAO U OVE KRAJEVE IZ BOSNE, ODMAH SU TRAŽILI MAJČINSKI ZAGOVOR NEBESKE MAJKE DOLAZEĆI SE MOLITI PRED NJEZINOM SLIKOM. "OVA STARA SV. SLIKA ŠTOVALA SE NA VISOVCU DO GOD. 1648. VELIKOM POBOŽNOŠĆU I BOGOLJUBSTVOM OKOLNOGA PUKA".(7) KADA SU FRATRI TE GODINE, BJEŽEĆI PRED TURSKOM OPASNOŠĆU, S VISOVCA OTIŠLI U ŠIBENIK, PONIJELI SU SA SOBOM ČUDOTVORNU SLIKU, GDJE JE TAKOĐER BILA IZLOŽENA NA ŠTOVANJE POBOŽNOGA PUKA. NA POVRATKU NA VISOVAC 1676. FRATRI SLIKU "SLIČNU NASLIKAŠE", A OKOLNI NAROD JU JE OPET USRDNO ŠTOVAO. "SLIKA DJEVICE U POZLAĆENOM OKVIRU NAČINJENA JE PREMA STAROJ SLICI, KOJA JE OSTAVLJENA U ŠIBENIKU. NA DNU JE NATPIS: MATER DEI ORA PRO NOBIS 1679."(8) MARIJA SJEDI NA PRIJESTOLJU SKLOPLJENIH RUKU I MILO GLEDA NA DJETEŠCE ISUSA, KOJI JOJ LEŽI U KRILU. GOSPINA GLAVA NAGNUTA JE MALKO NA DESNO I OKRUŽENA SVIJETLIM VIJENCEM. IZNAD GLAVE DVA ANĐELA JOJ DRŽE ZLATNU KRUNU. S DESNE STRANE STOJI IVAN KRSITELJ KOJI UPIRE PRSTOM DESNE RUKE U ISUSA, A U LIJEVOJ MU JE RUCI KRIŽ OMOTAN VRPCOM S NATPISOM: ECCE AGNUS DEI...S LIJEVE STRANE JE SV. FRANJO S RASPELOM U DESNOJ, A S KNJIGOM EVANĐELJA U LIJEVOJ RUCI. NARAVNO DA JE POSTOJEĆA CRKVA BILA POSVEĆENA GOSPI OD MILOSTI. I SAMI OTOČIĆ VISOVAC, KOJI JE PRIJE BIO POSVEĆEN SV. PAVLU I PO NJEMU SE NAZIVAO, UBRZO JE DOBIO IME "GOSPIN OTOČIĆ", KAKO SE I DANAS ZOVE. KAD JE POBOŽNOST PUKA PREMA GOSPI SVE VIŠE RASLA, POD VODSTVOM GVARDIJANA FRA PAVLA NIKOLIĆA, FRATRI SAGRADIŠE NA VISOVCU NOVU, VEĆU I LJEPŠU CRKVU KOJA BI DOVRŠENA GODINE 1724., KAKO SVJEDOČI UKLESANI BROJ NA NADVRATNIKU ULAZNIH VRATA. OSIM CRKVE NA VISOVCU JE BILA I JEDNA KAPELA. KAD JE GODINE 1876. POVRAĆENA IZ ŠIBENIKA STARODREVNA SLIKA GOSPE VISOVAČKE", GVARDIJAN STJEPAN ZLATOVIĆ DADE OBNOVITI STARU KAPELU, KOJU JE VEĆ GODINE 1784. SAGRADIO GVARDIJAN FRA VINKO ŽEPINA NA ČAST GOSPE OD ANĐELA, NA SJEVERNOM DIJELU OTOČIĆA, POD BRISTIM. NA NOVOSAGRAĐENI OLTAR U KAPELI POSTAVIŠE POVRAĆENU SLIKU NAKON ŠTO JU JE SVEČANIM NAČINOM OKRUNIO ŠIBENSKI BISKUP FOŠKO."(9) TA JE KAPELA, NAŽALOST, GOD. 1968. SRUŠENA, JER PO MIŠLJENJU TADANJE PROVINCIJSKE UPRAVE I NEKIH KONZERVATORA NIJE IMALA POSEBNU UMJETNIČKU VRIJEDNOST. NA OBJE STRANE KRKE U BLIZINI VISOVCA NALAZI SE PO JEDNA KAPELA. GOD 1707. O. PAVAO SILOV DAO JE SAGRADITI KAPELU SV. PETRA APOSTOLA NA JUGOZAPADNOJ STRANI RIJEKE, U REMETIĆU. O. JURE BOGIĆ 1726. SAGRADIO JE KAPELICU NA SJEVERNOJ OBALI, NA STINICAMA, I U NJU POSTAVIO SLIKU KRISTOVA POGREBA. (10) MOŽEMO SPOMENUTI DAJE NAVRH MILJEVAČKE STRANE BILA MALA KAPELICA SV. ANE KOD TZV. "KOLIŠTA", GDJE SU HODOČASNICI I TRGOVCI "PARKIRALI" SVOJE KAROVE I "ĐENDINERE". U NAJUŽEM KANJONU KRKE, GREDAMA POSTOJI KAPELICA SV. JOSIPA.

BLAGDAN GOSPE OD ANĐELA

SVAKE GODINE, 2. KOLOVOZA, NA VISOVCU SE SVEČANO SLAVI GOSPA OD ANĐELA. IZVOR I POČETAK TOG SLAVLJA BILI SU PORCIJUNKULSKI OPROSTI. ZA TAJ BLAGDAN, VEĆ PREMA POLITIČKIM, VREMENSKIM ILI DRUGIM PRILIKAMA, NA VISOVAC DOLAZI MNOŠTVO HODOČASNIKA. HODOČASNICI SE MOLE, SUDJELUJU U EUHARISTIJSKOM SLAVLJU, PRIMAJU SV. SAKRAMENTE ISPOVIJEDI I PRIČESTI, NARUČUJU MISE, VRŠE ZAVJETE. ALI JE TAJ DAN ODUVIJEK BIO I SAJAM GDJE SU SE LJUDI MEĐUSOBNO SUSRETALI, JELI, PILI I PJEVALI. U PROŠLIM VREMENIMA UGLAVNOM SE IŠLO PJEŠICE, A MNOGI I SASVIM BOSI, VEĆ PREMA TEŽINI ZAVJETA ŠTO SU IH OBEĆALI GOSPI. AKO SE RADILO O VELIKOJ NEVOLJI I TRAŽILA SE VELIKA MILOST, KAO ŠTO JE NPR. OZDRAVLJENJE OD TEŠKE BOLESTI, TREBALO JE PRIKAZATI VELIKU ŽRTVU: DOĆI GOSPI NA NOGE, BOSONOG, PREKO BRDA I DOLINA; OBILAZITI GOSPIN OLTAR VIŠE PUTA NA GOLIM KOLJENIMA, LIZITI, DATI OVEĆU LEMOZINU OD SVOGA SIROMAŠTVA, ITD. AKO BI MOLBA BILA USLIŠANA, BEZUVJETNO SE MORALO ISPUNITI ZAVJETNO OBEĆANJE. KAD BI HODOČASNICI, DOLAZEĆI IZ SVIH PRAVACA, PRISPJELI NAVR STRANE, NA POGLED VISOVCA, PALI BI NA KOLJENA I ZADIVLJENIM POGLEDOM NA TO BOŽJE DJELO LJEPOTE, U ZANOSU IZMOLILI POZDRAV/JANJE, TJ. ANĐEO GOSPODNJI I JOŠ PONEKI OSOBNI MOLITVENI UZDAH. KAKO SE TAJ BLAGDAN SLAVIO U ZADNJIH OSAMDESETAK GODINA PREDOČIT ĆE NAM NEKA SVJEDOČANSTVA SAMOSTANSKIH KRONIKA.(11)GODINE 1918. BILO MALO NARODA NA ASIŠKO OPROŠTENJE ZBOG BOLESTI. VEĆ 1919. GODINE BILO JE MNOGO SVIJETA. PRIČESTILO IH SE 400. ZA SLJEDEĆU GODINU KRONIČAR SPOMINJE KAKO JE OSIM POBOŽNOG "BILO NEŠTO I ZNATIŽELJNOG SVIJETA, KOJI SU PJEVALI, LOMILI URESNA STABLA, I DRUGE SVJETSKE LUDORIJE SPROVODILI". U SLJEDEĆIH PETNAESTAK GODINA DOLAZILO BI U PROSJEKU OKO 1 000 VJERNIKA. ONI IZ UDALJENIH KRAJEVA STIZALI SU DAN RANIJE NA VISOVAC. U KRONICI ZA 1. KOLOVOZA 1935. GODINE PIŠE: "POSLIJE PODNE U 3.30 S PREMA STARODREVNOM OBIČAJU ZAPUTIŠE SE BRODARI ZA PRIJEVOZ SVIJETA OD KOJIH JEDNI VEĆ JUTROS IZ VRLIKE STIGOŠE. ZA GODINU 1939. KAŽE DA SE OKO 800 VJERNIKA ISPOVJEDILO I PRIČESTILO, ŠTO ZNAČI DA IH JE DOŠLO SVAKAKO VIŠE OD TISUĆU. U 1940. SE VEĆ OSJEĆAO UTJECAJ RATNE OPASNOSTI, PA JE BILO NEŠTO MANJE HODOČASNIKA: " ISPOVIJEDI I PRIČESTI BIJAŠE 780; SV. MISA PLATIŠE 185; LEMUZINA 2.505,50 DIN.(12) TADAŠNJI UČITELJ NOVAKA FRA JERKO LOVRIĆ OPISUJE KAKO SE GOSPA OD ANĐELA SLAVILA 1941. GODINE: "VIGILIJA JE GOSPE OD ANĐELA. VJERNICI IZ SELA ŽUPA VRLIKA I KIJEVO UPUĆUJU SE PJEŠICE GOSPI VISOVAČKOJ' VEĆ NA ZADNJI DAN MJESECA SRPNJA I TO OKO PODNE. IDU PREKO LEMEŠA PA ĆE NA SIVERIĆ, DRNIŠ, MILJEVCE I ZADNJA POSTAJA: NA OTOČIĆ. IDU U VEĆIM ILI MANJIM GRUPAMA. MNOGI SU BOSI. SVATKO NOSI NAPRTNJAČU, GDJE JE HRANA I PIĆE - VODA. OBIČAJ JE DA SVI KOJI ĆE DOĆI NA VISOVAC, POSTE TRI DANA. NEKI OD NJIH PRENOĆE U DRNIŠU, A VEĆINA OD NJIH IDE NOĆU NA OBALU KRKE. OSIM KIJEVLJANA I VRLIČANA KOJIMA JE NAJDALJE DO VISOVCA, STIGNU I NEKI IZ DRUGIH SELA: BUKOVICE, KOTARA" .(13) U 9 SATI ZASLAVE ZVONA, ŠTO JE ZNAK ZA BRODARE DA POČNU UVOZITI HODOČASNIKE. AKO JE TU NJIHOV ŽUPNIK, ON KAD KRENU S OBALE PRED SVIMA POZDRAVI GOSPU. KAD SE ISKRCAJU NA VISOVCU, IDU ODMAH U CRKVU GDJE NA KOLJENIMA JEDNO VRIJEME MOLE. NAKON MOLITVE TRAŽE UGODNO MJESTO GDJE ĆE ODLOŽITI SVOJU NAPRTNJAČU I ODMORITI SE. POSLIJE ODMORA OPET IDU U CRKVU, PRIPREMAJU SE ZA ISPOVIJED, VRŠE ZAVJETE, PLAĆAJU SVETE MISE, PRIKAZUJU I UPISUJU DAROVE, JER NEKI ŽELE DA I DRUGI SAZNAJU ŠTO SU ONI DAROVALI GOSPI I SAMOSTANU. KOJI SU DOŠLI IZ KOTARA I BUKOVICE "UVEZU" SE S PLOČA U REMETIĆU. "PRIJE PODNE PRISPJELO JE OKO 170 OSOBA". PRED VEČER SA SVIH STRANA STIŽU ZOVU HODOČASNICI KOJE BRODARI UVOZE SVE DO KASNIH SATI. SVI SE ONI ŽELE ISPOVJEDITI I OBAVITI OSTALE SPOMENUTE DUŽNOSTI. "NAKON ŠTO SU OBAVLJENE SVETE ISPOVIJEDI, NAKON ŠTO JE SVIJET VEČERAO, EVO SE TU I TAMO ČUJE PJESMA. NARAVNO DA POČINJU MLADIĆI I DJEVOJKE. I NETOM SE PJESMA OGLASI NA JEDNOM KRAJU OTOČIĆA, ETO SE VEĆ ČUJE IZ DRUGIH KRAJEVA, DOK NE POČNE ODJEKIVATI PO CIJELOM OTOČIĆU. I SAD ČUJEŠ MELODIJE IZ RAZNIH NAŠIH KRAJEVA, KOTARA, BUKOVICE, VRLIKE, DRNIŠA, ZAGORE... SVAKA PTICA SVOJIM GLASOM PJEVA. SLUŠANJE PJEVANJA - RIJEČI I MELODIJE - POBUĐUJU U ČOVJEKU UGODNE OSJEĆAJE – RADOST I RADOSNE SUZE…! POTRAJE PJESMA GOTOVO DO POLA NOĆI, A TADA SE LJUDSTVO PREDADE SLATKOM SNU NA GOSPINU OTOČIĆU". (14) TREBA NAPOMENUTI DA PJEVAČI BIRAJU ONE LJEPŠE, PRISTOJNIJE TEKSTOVE DA NE BI POVRIJEDILI OVO SVETO MJESTO I IZAZVALI UKOR OD STRANE FRATARA. PO NOĆI FRATRI POSTAVE NEKOLIKO ČUVARA DA PAZE NA RED. VEĆ UJUTRO, NAKON PRVE SVETE MISE, MNOGI ĆE ŽURITI DA IH SE IZVEZE I KRENU SVOJIM KUĆAMA. UJUTRO U 4.30 SATI ZASLAVE ZVONA I TO JE ZNAK ZA USTAJANJE I DA ĆE U 5.00 SATI ZAPOČETI PRVA SV. MISA. CRKVA SE UBRZO NAPUNI SVIJETOM. KRONIČAR KAŽE DA NA KRAJU MISE NIJE ZABORAVIO I NA JEDNU OPOMENU, A TO JE DA SE NE TRGAJU GRANE I GRANČICE, ILI CVIJEĆE PO OTOČIĆU I NOSE KUĆI ZA USPOMENU, JER BI NAM OTOČIĆ OSTAO BEZ ZELENILA I CVIJEĆA. JEDNI SE HODOČASNICI IZVOZE, A DRUGI UVOZE I TAKO SVE DO 11 SATI KAD POČINJE GLAVNA SVETA MISA. IZA TE MISE VJERNICI UPLAĆUJU MISE, MOLE SE I DAJU MILOSTINJU. MNOGI ŽURE DA SE ŠTO PRIJE PREVEZU NA OBALU GDJE SE PEKU JANJCI. DRUGI OSTAJU JOŠ NA OTOČIĆU, POJEDU ONO ŠTO SU PONIJELI SA SOBOM I MALO ZAPJEVAJU. "PRED ZALAZ SUNCA OSTADOŠE NA VISOVCU SAMO NJEGOVI OBIČNI STANARI". LJETOPIS KAŽE DA JE 1941. DOŠLO OKO 2.200 HODOČASNIKA. TO JE SVAKAKO VELIK BROJ LJUDI KADA ZNAMO DA SU SE SVI PREVOZILI LAĐAMA NA VESLA. GODINE 1945. NOVA KOMUNISTIČKA VLAST ŽELI ISKORISTITI TOLIKI SKUP NARODA ZA ŠIRENJE SVOJIH IDEJA. KRONIČAR PIŠE: "DOŠLI I PREDSTAVNICI NARODNE VLASTI IZ DRNIŠA I KISTANJA KOJI SU IZA ZADNJE SV. MISE ODRŽALI NARODNE GOVORE, SA TARASE I ISPRED ZVONIKA, A ZATIM ŠIBENSKA GLUMAČKA GRUPA SVOJU ZABAVU. NAROD JE VIŠE ZANIMALO ONO ŠTO JE U DUHU CRKVE TOGA DANA". (15) ZA 1946. KRONIČAR KAŽE: "GOSPA OD ANĐELA: NA ISP. I PRIČ. OKO 700. SAJAM - KRČMARENJE NA OBJE STRANE VODE". U ZADNJIM DESETLJEĆIMA, KADA JE U SOCIJALISTIČKOJ JUGOSLAVIJI NASTALA ODREĐENA DEMOKRACIJA I VJERSKA SLOBODA, BROJ SE HODOČASNIKA ZA GOSPU OD ANĐELA KAO I ZA DRUGE BLAGDANE NA VISOVCU ZNATNO POVEĆAO. ZA MNOGE HRVATE TOGA VREMENA OVAKO MASOVNO OKUPLJANJE ZA VELIKE CRKVENE BLAGDANE ZNAČILO JE NE SAMO JAVNO ISPOVIJEDANJE VJERE, VEĆ I ISKAZIVANJE SVOJE OPORBE JUGOKOMUNISTIČKOM REŽIMU. ZA GODINU 1981. KRONIČAR NAVODI DA JE GOSPA OD ANĐELA PALA U NEDJELJU I DA JE BILO IDEALNO VRIJEME. PRVI PUT SE UPOTRIJEBIO I NOVI RAZGLASNI UREĐAJ. DANA 1. KOLOVOZA "TOČNO U PODNE, PO DREVNOM FRANJEVAČKOM OBIČAJU, MEŠTAR NAŠIH NOVAKA, O GABRIJEL TOMIĆ, VODIO JE PROCESIJU ZA OTVARANJE PROCIJUNKULSKOG OPROSTA" .(16) MISA BDIJENJA BILA JE U 19 SATI. NA SAM BLAGDAN, RANA MISA BILA JE UJUTRO U PET SATI. IZA KONVENTUALNE MISE U 7 SATI DALA SE HODOČASNICIMA MOGUĆNOST SLUŠANJA SV. MISE SVAKIH POLA SATA. U 9 SATI BILA JE GRKOKATOLIČKA SLUŽBA BOŽJA KOJU JE PREDOVDIO VLČ. ŽIVKO KUSTIĆ. SVEČANO SLAVLJE, PROCESIJA I SV. MISA, S POČETKOM U 10.30 SATI, ODRŽANO JE VANI, NA TRGU PODNO CRKVE. SVI SU SUDIONICI DOBILI U RUKE TEKSTOVE ZA MISU. "TOGA SE DANA NAHRANILO KRUHOM JAKIH 1025 OSOBA, OD TOGA NJIH 50-AK PO GRKOKATOLIČKOM OBREDU". POSLIJE PODNE SLAVLJENE SU MISE U 14 I 18 SATI. "PREMA MIŠLJENJU OČEVIDACA, OD PET SATI UJUTRO DO 20 SATI PROŠLO JE TIJEKOM DANA DO 12.000 POBOŽNIH HODOČASNIKA, IZLETNIKA, ZNATIŽELJNIKA I TURISTA, NARAVNO OVIH ZADNJIH MNOGO MANJE" P OTPRILIKE TOLIKI BROJ HODOČASNIKA DOLAZIO BI ZA GOSPU OD ANĐELA SVAKE SLJEDEĆE GODINE, SVE DO POČETKA DOMOVINSKOG RATA 1991. KROZ SLI IEDEĆE ČETIRI GODINE ČETNICI SU S DVIJE STRANE OPKOLILI VISOVAC I MNOGO PUTA GA GRANATIRALI. DOLAZAK VEĆIH GRUPA HODOČASNIKA BIO JE NEZAMISLIV. ZAHVALJUJUĆI FRATRIMA KOJI GA NIKADA NISU NAPUŠTALI I HRVATSKIM BRANITELJIMA, A POSEBNO ZAGOVORU MAJKE OD MILOSTI, OTOČIĆ, CRKVA I SAMOSTAN OSTALI SU POŠTEĐENI OD VELIKIH RAZARANJA. ZA GOSPU OD ANĐELA U 1996. GODINI, PRVI PUT POSLIJE OSLOBOĐENJA, NA VISOVAC JE POHRLILO MNOŠTVO VJERNIKA. TIJEKOM TOGA DANA STUPILO JE NA OTOČIĆ OKO 10.000 HODOČASNIKA. MNOGI SU IZJAVLJIVALI KAKO SU SRETNI ŠTO, NAKON PET GODINA STRAHA, . KONAČNO MOGU U MIRU NA GOSPINU OTOČIĆU MOLITI, VRŠITI SVOJE ZAVJETE, SASTAJATI SE, VESELITI I RADOVATI.

VELIKA GOSPA

BLAGDAN VELIKE GOSPE SLAVI SE VEOMA SVEČANO U MNOGIM MARIJINIM SVETIŠTIMA DILJEM LIJEPE NAŠE. NAJVEĆI BROJ HODOČASNIKA IZ DALMACIIE, PA TAKO I IZ VISOVAČKOG KRAJA, TOGA DANA IDE GOSPI SINJSKOJ. IPAK JEDAN VELIKI BROJ HODOČASNIKA DOLAZI NA TAJ GOSPIN DAN I NA VISOVAC. O TOME PIŠE KRONIČAR ZA 1919. GODINU (18) " SVIJETA IMA MNOGO. ISPOVIJEDILO I PRIČESTILO IH SE OKO 500." ZA GODINU 1993. PIŠE DA JE SVIJETA BILO MANJE NEGO DRUGIH GODINA, ALI "SV. PRIČESTI CCA 620, DAKLE IZRAZITO VIŠE NEGO DRUGIH GODINA. MANJE JE ONIH KOJI DOLAZE RADI DERNEKA: JELA I PIĆA." MEĐU SVEĆENICIMA BIO I "PRAVOSLAVNI POP BOGDAN DOBROTA KOJI U ZDRAVICI HVALI VISOVAC KAO SVETIŠTE KOJE JE UZGAJALO PA I DANAS UZGAJA NAROD, HVALI NJEGOVE REDOVNIKE, PAK SE NADA DA NEĆE DUGO PROĆI TE ĆEMO VIDJETI JEDINSTVO JEDNE I DRUGE CRKVE." U GODINI 1939. BILO JE 790, A U GODINI 1940. BILO JE 780 PRIČESTI. ZA GODINU 1941. PIŠE:" NA OVU SVEČANOST OD PAMTIVIJEKA STIŽU VJERNICI IZ KNINA I VRPOLJA, VRBNIKA I PROMINE, SELA OKO DRNIŠKE ŽUPE TRBOUNJE, LIŠNJAK, VELUŠIĆ I MILJEVAČKA SELA, RUPE, DUBRAVICE I PLASTOVO."(19) KAO I ZA GOSPU OD ANĐELA, SAMO U MANJEM BROJU . NEKI VJERNICI DOLAZE VEĆ U PREDVEČERJE BLAGDANA TE PRENOĆE NA VISOVCU. DALJE KRONIČAR KAŽE: "OVE GODINE NIZ MILJEVAČKU BRINU SIĐE 80 ŠTO KOČIJA, ŠTO ĐARDINIJERA, ŠTO KOLA IZ PRO MINSKIH SELA. PROMINJANI NA OVAJ DAN OBAVLJAJU PREMA TRADICIJI, SVOJU "USKRSNU ISPOVIJED". OBIČAJ JE DA SE MUŠKARCI ZA OVAJ DAN ISPOVIJEDA JU TI SVEĆENIČKIM SOBAMA, I DOK SE ONI NE ISPOVIJEDE, ŽENSKI SVIJET ČEKA, ISPRED SVAKE SOBE NANIŽE SE PUN HODNIK." ZA GODINU 1942. KRONIČAR KAŽE DA JE NA VELIKU GOSPU NA VISOVAC STIGLO DOSTA SVIJETA. "SV. ISPOVIJEDI I PRIČESTI CCA 750".(20) ZA 1981. GODINU U IZVJEŠTAJU ZA VJESNIK PROVINCIJE PIŠE:"SVIJETA SE IZMIJENILO OKO 5.000. RASPORED BOGOSLUŽJA, UZ NEZNATNE IZMJENE, BIO JE ISTI KAO I 2. KOLOVOZA. OBA SU BLAGDANA PROSLAVLJENA MIMO, DOSTOJANSTVENO, BEZ IKAKVIH NEPRILIKA I SMETNJI."(21) NA OBA OVA GOSPINA BLAGDANA, VEĆ PREMA POLITIČKIM PRILIKAMA, DOLAZILO BI I PONEŠTO PRAVOSLAVNIH VJERNIKA. "PRAVOSLAVNI DOLAZE NA VISOVAC DA IM SE MOLI BOGA ZA NJIHOVO ZDRAVLJE ILI TRAŽE BLAGOSLOV ZA ZDRAVLJE BLAGA. I ONI DONOSE DAROVE, PAČE I U BLAGU, OSOBITO IZ BUKOVICE."22 NARAVNO DA ZA VRIJEME DOMOVINSKOG RATA OD 1991. DO 1995. NI ZA OVAJ BLAGDAN NIJE BILO HODOČASNIKA. U 1996. GODINI ZA VELIKU GOSPU TIJEKOM CIJELOGA DANA PRISTIGLO JE OKO 5000 HODOČASNIKA, A BILO JE SVEČANO I VESELO KAO I NA GOSPU OD ANĐELA.

OSTALI BLAGDANI I SVEČANOSTI

OSIM NA BLAGDANE GOSPE OD ANĐELA I NA VELIKU GOSPU, VJERNICI OKOLNIH MJESTA DOLAZE NA VISOVAC, U MANJEM BROJU, I ZA DRUGE BLAGDANE ILI PRIGODE. ONI U SVOJIM POTREBAMA NA TOM SVETOM MJESTU TRAŽE BOŽJU POMOĆ PO ZAGOVORU GOSPE ILI NEKOG DRUGOG SVECA, A ČESTO ŽELE DA POBOŽNI FRATRI MOLE NA NJIHOVU NAKANU.

USKRSNI BLAGDANI

NA CVJETNICU I VELIKI ČETVRTAK UVIJEK BI DOLAZILO PO NEKOLIKO DESETAKA OSOBA IZ OKOLNIH SELA NA USKRSNU ISPOVIJED I PRIČEST. RADIJE SE ISPOVIJEDAJU KOD VISOVAČKIH FRATARA NEGO KOD SVOGA VLASTITOG ŽUPNIKA.

DUHOVI

U KRONICI ZA 1993. GOD. PIŠE: "OD GODINE 1926. POČEŠE NA OVAJ DAN PO NEKOLIKO OSOBA IZ ŽUPE PROMINA DOLAZITI NA OVAJ OTOČIĆ RADI SV. ISPOVIJEDI...OVE GODINE BIJAŠE IH NA SVETIM SAKRAMENTIMA ISPOVIJEDI I PRIČESTI CCA 90 OSOBA, A UKUPNO PREKO 120."(23) SPOMINJE SE DA JE NJIH 17 DONIJELO PO JANJE.

SV.JOSIP

U VISOVAČKOJ CRKVI IMA JEDAN O1TAR POSVEĆEN SV.JOSIPU. GOD 1936. OBAVLJEN JE BLAGOSLOV SLIKE SV.JOSIPA. ZA TU PRIGODU "SVIJETA JE BILO DO 1000. NAJVIŠE IH JE BILO IZ RUPA I DUBRAVICA."(24) DANA 18.4.1937. BILA JE NEDJELJA, A SLAVIO SE SV.JOSIP. "IZ OKOLNIH SELA STIGLO JE PREKO 1200 NARODA." DRUGIH GODINA NIJE BILO TOLIKO SVIJETA, ALI JE SVAKE GODINE PO NETKO DOLAZIO.

SV.PAŠKAL

KAO ZAŠTITNIKU BLAGA NAROD MU SE OBRAĆAO ZA POMOĆ, PRVOTNO ZA ZDRAVLJE BLAGA. NA TU NAKANU PLAĆALI BI I SV. MISE. DONOSILI BI SOL, BRAŠNO I PRIUZE DA IH FRATRI BLAGOSLOVE, A SAMI BI MOLILI PRED NJEGOVIM OLTAROM KOJI SE NALAZI U VISOVAČKOJ CRKVI. GODINE 1936: "SVETKOVINA SV.PAŠKALA. SVIJETA OKO 100. DONEŠENO13 JANJACA."(25)

SV.ANTE I SV. FRANE

IAKO JEDAN I DRUGI SVETAC U GOSPINOJ CRKVI IMAJU SVOJ OLTAR, NA NJIHOVE BLAGDANE NIJE DOLAZILO MNOGO VJERNIKA. SVETI ANTE SE SVEČANO SLAVIO U DRNIŠU, KNINU I DRUGIM OKOLNIM MJESTIMA, A SV. FRANO JE VIŠE "FRATARSKI SVETAC", NJEGOVO ŠTOVANJE NIJE BILO TOLIKO PROŠIRENO MEĐU NARODOM. NA TE BI BLAGDANE DOLAZILO NAJVIŠE STO TINJAK OSOBA.

OBLAČENJE I ZAVJETOVANJE NOVAKA

VISOVAC JE PO SVOME PRIRODNOM POLOŽAJU IDEALNO MJESTO ZA REDOVNIČKI NOVICIJAT. STOGA SE NA OTOČIĆU VEĆ DUGI NIZ GODINA KANDIDATI FRANJEVAČKE PROVINCIJE PRESV. OTKUPITELJA U TIŠINI I SABRANOSTI PRIPREMAJU ZA SVOJ BUDUĆI ŽIVOT. NA POČETKU NOVICIJATA ŠTO TRAJE GODINU DANA, OBAVLJA SE SVEČENI OBRED OBLAČENJA REDOVNIČKOG ODIJELA, HABITA, A NA ZAVRŠETKU GODINE KUŠNJE NOVACI POLAŽU SVOJE PRVE ZAVJETE. ZA TU SVEČANU PRIGODU NA VISOVAC DOĐU RODITELJI I RODBINA NOVAKA, ALI I DOSTA VJERNIKA IZ NJIHOVIH RODNIH ŽUPA ILI IZ OBLIŽNJIH VISOVAČKIH MJESTA. NE TREBA NI SPOMINJATI DA SU FRANJEVAČKI NOVACI NAJODANIJI GOSPINI ŠTOVATELJI I DA JE ONA, KAKO VELI FRA P.KNEŽEVIĆ, MAJKA DIJAČKA.

POJEDINAČNA HODOČAŠĆA

UVIJEK JE BILO POJEDINACA I GRUPA KOJI SU SAMOINICIJATIVNO, IZVAN SLUŽBENIH BLAGDANA, HODOČASTILI MAJCI OD MILOSTI. I ONDA KADA NISU BILI NAJAVLJENI, FRATRI BI IH PRIMALI I BILI IM NA USLUZI. OSOBITO U ZADNJE VRIJEME, OTKADA SU SE USAVRŠILA PROMETNA SREDSTVA, NEKI ŽUPNICI ORGANIZIRAJU SVOJA ŽUPNA HODOČAŠĆA GOSPI NA VISOVAC. SPOMENIMO SAMO HODOČAŠĆE ŽUPE GOSPE SINJSKE GODINE 1971. "TRI AUTOBUSA S PREKO 150 HODOČASNIKA 5. RUJNA O.G. OSVANULO JE NA SLAPOVIMA KRKE. POTOM SU S PJESMOM NA USNAMA STUPILI NA VISOVAC."(26) DOŠLI SU SE POMOLITI GOSPI ZA SRETAN POČETAK ŠKOLSKE GODINE, KAO I ZA SVEČENIČKA I REDOVNIČKA ZVANJA.

POVEZANOST FRATARA S NARODOM

FRANJEVAČKI RED NIJE SAMO KONTEMPLATIVNI VEĆ I AKTIVNI RED. FRANJO JE SVOJE SLJEDBENIKE SLAO DA POPUT APOSTOLA IDU MEĐU NAROD, DA PROPOVIJEDAJU EVANĐELJE RIJEČIMA I SVOJIM ŽIVOTOM. OSOBITO U HRVATSKIM KRAJEVIMA ZA VRIJEME TURSKOG VLADANJA, FRANJEVCI SU BILI PRVOTNO DUŠOBRIŽNICI - KAPELANI, ŽUPNICI PA I BISKUPI. TAKO SU VISOVAČKI FRATRI U TO VRIJEME PASTORIZIRALI CIJELU SJEVERNU DALMACIJU I LIKU. U IZVJEŠTAJU, RELACIJI IZ 1623. NAVODI SE DA VISOVAČKI FRATRI PASTORIZIRAJU LIKU SVE DO BRDA NA JUGU SENJA.(27)

UZAJAMNO POMAGANJE

FRATRI SU OD PAMTIVIJEKA, UZ SVOJU PASTORALNU DUŽNOST MOLITVE, PROPOVIJEDANJA, DIJELJENJA SAKRAMENATA I POUČAVANJA, VRŠILI I DJELA MILOSRĐA POMAGANJA SIROMASIMA, A SIROMAHA JE U NAŠIM KRAJEVIMA UVIJEK BILO NA PRETEK. DAVALI SU SVOJU ZEMLJU SELJACIMA NA OBRADU UZ POVOLJNE DAŽBINE. U GODINI GLADI 1733. "FRANJEVCI SU ZALOŽILI CRKVENE DRAGOCJENOSTI, SREBRNE KALEŽE I SVIJEĆNJAKE KOD "MONTE DI PIETA" U ZADRU ZA 600 DUKATA, TIME KUPILI ŽITA I DIJELILI GA IZGLADNJELOM NARODU ŠTO BI SE SKUPLJAO NA OBE STRANE KRKE."(28) VISOVAČKI FRATRI SU NARODU ČINILI VELIKU USLUGU PREVOZEĆI IH BESPLATNO SA SVOJIM LAĐAMA S JEDNE STRANE KRKE NA DRUGU. NISU PREVOZILI SAMO LJUDE VEĆ I MATERIJAL, KAO I STOKU: KOKOŠI, OVCE, KOZE, GOVEDA... TREBALO JE SAMO IMATI DOBRO GRLO DA BI PREKO VODE DOZVALO NEKOG OD LAĐARA. ONI BI ODMAH SJELI U LAĐE I ZAVESLALI. TAJ JE OBIČAJ SAČUVAN SVE DO DANA DANAŠNJEGA SAMO ŠTO SLUŽBU LAĐARA NE VRŠE VIŠE MOMCI VEĆ SAMI FRATRI. ALI IPAK SVE PREVEZU JER SU LAĐE VEĆE I OPSKRBLJENE SU MOTORIMA. NAROD JE SA SVOJE STRANE POMAGAO FRATRE OD SVOGA SIROMAŠTVA, OSOBITO KADA BI BILI U VELIKOJ POTREBI. TO SE DOBRO MOŽE ZAKLJUČITI IZ SLJEDEĆIH DOGAĐAJA. OD L. LISTOPADA DO 17. PROSINCA 1880. "POKREPALO SAMOSTANSKO BLAGO MALOG ZUBA (290)."(29) NA POČETKU SLJEDEĆE GODINE GVARDIJAN O. JERE BRONIĆ OBRATIO SE OKOLNIM ŽUPNICIMA, A ONI "PREPORUČILI SE POBOŽNOM SVOM HRVATSKOM PUKU, KOJI OD DAVNINE GLEDA OVI SAMOSTAN BLAŽENE GOSPE, KAO ZENICU OKA SVOGA, KAO NAJDRAŽI BISER; A PUK SE OZVAO POZIVU I PRIPORUCI, TAKO DA JE SAMOSTAN SKUPIO KAO ZADUŽBINU, VIŠE BLAGA, NEGO LIJE KREPALO. DO 10. LIPNJA ISTE GODINE SKUPIO JE DO 900 GLAVA." TU SE KAŽE DA SU I KALUĐERI IZ SAMOSTANA SV.ARHANĐELA DALI 10 GLAVA, A NAJVIŠE SU DALI ŽUPLJANI MIRLOVIĆA - 139, A NJIHOV ŽUPNIK - 5 GLAVA. DRUGI SE SLUČAJ DOGODIO 73 GODINE KASNIJE. KAD SU KOMUNISTI 1953. POROBILI SAMOSTAN, ODNIJELI BAČVE I VINO, OTJERALI STOKU, ČIM SU OTIŠLI S VISOVCA "VEĆ JE NAROD NA ŠIRITOVCIMA, U BRIŠTANIMA, U RUPAMA ČUO KAKO JE SAMOSTAN POROBLJEN I EVO IH, NETKO NOSI KRUH, NETKO POGAČU, TKO PRŠUT TKO VINO, TKO OSTALE ŽIVOTNE NAMIRNICE...KROZ KRATKO VRIJEME KUĆA JE BILA PUNA SVAKOJEG BOŽJEG BLAGA."(30) STARI JE OBIČAJ DA NEKI HODOČASNICI DONOSE SAMOSTANU DAROVE OSOBITO U NARAVI, POLJOPRIVREDNE PROIZVODE ILI STOKU. TAKO JE JEDAN BOGATIJI POLJOPRIVREDNIK IZ PROMINE DOVEZAO I DAROVAO SAMOSTANU 2 HI PROMINSKE ŽUTINE.(31) POSEBNO VRIJEDNIM DAROVIMA SMATRAJU SE JANJCI. DAROVATELJE FRATRI U ŠALI NAZIVAJU JANJIČARI. ONI NAKON MISE IMAJU ČAST U SAMOSTANSKOM BLAGOVALIŠTU S FRATRIMA RUČATI.

ZAVJETNI DAROVI

KAO I U DRUGIM SVETIŠTIMA, VJERNICI BI ZA USLIŠANE PROŠNJE UPUĆENE ČUDOTVORNOJ GOSPI VISOVAČKOJ DONOSILI ZAHVALNE ILI ZAVJETNE DAROVE. ONI BOGATIJI GRADILI SU GOSPI OLTARE, OLTARNE SLIKE ILI KIPOVE SVETACA, A DRUGI SU DARIVALI ONO NAJLJEPŠE ŠTO SU IMALI, KAO PRSTENJA, NAUŠNICE. TAKO SU BRAĆA O. ILIJA I NIKOLA MIJIĆ 1721. GOD. DALI NAPRAVITI GOSPIN BAROKNI OLTAR, A MARKO I ILIJA MIJIĆ TE ISTE GODINE OLTAR SV. KRIŽA. OKO GOSPINA OLTARA KAO I OKO OLTARA SV. KRIŽA BILI SU IZLOŽENI RAZNI ZAVJETNI DAROVI. TAKO JE GOD. 1739. CRKVA IMALA 125 RAZNA MANJA ZAVJETNA DARA, KRUNE 52, SREBRENIH ANĐELIĆA I PRSTENOVA 119, NAUŠNICA I DRUGIH UKRASA 38, OGRLICA 8. "GOD. 1795. ZAVJETNIH JE DAROVA BILO U SVE 452".(32) NEKI OD TIH DAROVA MOGU SE I DANAS VIDJETI U SAMOSTANSKOM MUZEJU.

SLUŽENJE ZAVJETNIKA

NEKI POBOŽNI RODITELJI IZ OKOLNIH MJESTA ZAVJETOVALI BI GOSPI I OBEĆALI FRATRI MA DA ĆE DATI SVOG SINA DAJEDNO VRIJEME SLUŽI NA VISOVCU. ZVALI SU SE I ZAVJETNICI. REDOVITO SU TO BILI DJEČACI U DOBI OD 12 DO 17 GODINA, A OSTALI BI NA VISOVCU I DO 4 GODINE. ONI SU NA OTOČIĆU I OKOLNIM IMANJIMA RADILI UGLAVNOM LAKŠE POSLOVE, IMALI SU REDOVITA PREDAVANJA IZ VJERONAUKA I NEKIH DRUGIH ŠKOLSKIH PREDMETA. IMALI SU ODREĐENO VRIJEME ZA MOLITVU I RAZONODU. VEĆINA NJIH RADO SU ŽIVJELI NA VISOVCU JER IM JE TU BILO MNOGO BOLJE NEGO KOD KUĆE, A DOSTA BI TOGA NAUČILI ŠTO BI IM DOBRO DOŠLO ZA KASNIJI ŽIVOT. NEKI BI SE OD NJIH OPREDIJELILI ZA REDOVNIČKI POZIV. ZADNJI SU ZAVJETNICI BILI GLASOVITI JOSO SVETINA I STIPE ČORAK IZ PROMINE, KOJI SU DO KONCA SVOGA ŽIVOTA OSTALI NA VISOVCU.

RADNICI I MOMCI

VISOVAC JE U PROŠLIM VREMENIMA ZAPOŠLJAVAO DOSTA LJUDI IZ OKOLNIH SELA KAO RADNIKE U DOMAĆINSTVU I POLJOPRIVREDI. RADILI SU KAO KUHARI I KONOBARI, VRTLARI I VINOGRADARI, BRODARI I ČOBANI, RIBARI I MASLINARI. SVI SU RADO RADILI KOD FRATARA JER SU IH ONI DOBRO PLAĆALI. ONI KOJI BI NA VISOVCU I STANOVALI ZVALI BI SE MOMCI. MEĐU NJIMA JE BILO I ZAVJETNIKA KOJI NISU PRIMALI PLAĆU.

POKAPANJE NA VISOVCU

KOLIKO SU LJUDI CIJENILI VISOVAC KAO SVETO I BLAGOSLOVLJENO MJESTO SVJEDOČI I ČINJENICA DA SU MNOGI ŽELJELI NA NJEMU NAĆI POSLJEDNJI POČINAK. STARI UPISNICI MRTVIH SVJEDOČE DA SU NA VISOVCU SAHRANJENI MNOGI VJERNICI IZ DRNIŠKE I ŠIBENSKE KRAJINE KAO I IZ KOTARA. ISPRED SAMOG GLAVNOG OLTARA BILI SU POKOPAVANI FRATRI, A ISPRED DRUGIH OLTARA POZNATIJE OBITELJI KAO ŠTO SU BILI KAPETAN IVIĆ I SERDAR NAKIĆ. OSIM GROBOVA U CRKVI BILO IH JE MNOGO OKO SAKRISTIJE I ISPRED CRKVE (33) MNOGI SU U OPORUCI IZRAŽAVALI ŽELJU DA BUDU POKOPANI NA VISOVCU I ZA TROŠKOVE TOG UKOPA OSTAVLJALI SU NOVČANA SREDSTVA ILI IMANJE. BILI SU UVJERENI DA ĆE FRATRI MOLITI ZA SPASENJE NJIHOVE DUŠE. PREMA POPISU POKOPANIH KOJI SE ČUVA U ARHIVU SAMOSTANA U VREMENU OD 1762. DO 1793. NA VISOVCU SU POKOPANE 194 OSOBE.

VISOVAC - MJESTO KULTURE I PRIRODNE LJEPOTE

VISOVAČKI SU FRANJEVCI KROZ SVU SVOJU POVIJEST BILI I PROSVJETITELJ I NARODA KOJEM SU BILI DUŠOBRIŽNICI. UČILI SU IH ČITATI I PISATI KAO I MNOGE PRAKTIČNE UPUTE O HIGIJENI, MEDICINI I POLJODJELSTVU. NA VISOVCU SU SE ŠKOLOVALI KANDIDATI ZA REDOVNIČKI I SVEĆENIČKI STALEŽ. SAMOSTAN I DANAS ČUVA DRAGOCJENO KULTURNO BLAGO OSOBITO SAKRALNE UMJETNOSTI: KNJIGE, SLIKE, KIPOVE...TISUĆE I TISUĆE POKLONIKA UMJETNOSTI DOLAZI NA VISOVAC DA BI VIDJELI MUZEJSKE IZLOŠKE I SAKRALNE PROSTORE CRKVE I SAMOSTANA. U BILJEŠCI DONOSI JEDAN NEOBIČAN SLUČAJ. "NEKI ČOVJEK IZ ČISTE IMAO VRUĆU ŽELJU DA BUDE POKOPAN NA VISOVCU...DOĐE JEDNOM U SAMOSTAN, I NE MOGUĆI SE RASTATI OD VISOVCA, POČINI SAMOUBOJSTBVO SAMO DA SE NA TAJ NAČIN NJEGOVO TIJELO POKOPA NA OTOČIĆU. POKUŠAJ SAMOUBOJSTVA NIJE BIO SMRTONOSAN, TE JE JOŠ POŽIVIO TRI DANA, KAJUĆI SE ZA SVOJ OPAKI ČIN. PRIMIO JE TAKOĐER SAKRAMENTE UMIRUĆIH. TO SE ZBILO 1730. GODINE.")

NADAHNUĆE UMJETNICIMA

OTOČIĆ NA KRKI, NJEGOVA CRKVA I SAMOSTAN, NJEGOVE PRIRODNE LJEPOTE, A OSOBITO GOSPA OD MILOSTI KROZ VJEKOVE SU NADAHNJIVALI PJESNIKE I KNJIŽEVNIKE, SLIKARE I KIPARE, GLAZBENIKE I PRIRODOSLOVCE ZA NJIHOVA UMJETNIČKA DJELA. OVDJE ĆEMO SPOMENUTI SAMO FRA PETRA KNEŽEVIĆA (1701. - 1768.) KOJIJE NAPISAO KNJIG UPISME DUHOVNE RAZLIKE, VENECIJA, 1765. U JEDNOJ PJESMI VELIČA SLAVU GOSPE VISOVAČKE. ONA JE UJEDNO I POVIJESNI DOKUMENAT KOJI SVJEDOČI O ČAŠĆENJU VISOVAČKE GOSPE MEĐU HRVATSKIM PUKOM, I O MILOSTIMA ŠTO IH ONA DIJELI SVOJIM ŠTOVATELJIMA. "SVA ZAGORA TEBE ŠTUJE I HARNOST TI POKAZUJE; PRUŽIMO SE JOŠ I DALJE, I LIKA TI DARE ŠALJE. DALMACIJA SVA ZNA ZA TE, I NA POMOĆ ZAZIVA TE. SVUD O TEBI ČASNO ZBORE, I SVI ŽELE DA TE DVORE, JER SVIM DAJEŠ I SVAKOMU POMOĆ STARU I MLADOMU. TI SI KRUNA REDOVNIKA, TVOGA SINA NAMISNIKA. TVOJA ČUDA I MILOSTI JA ZAKAZAT, NISAM DOSTI, JER SU MNOGA I BEZ BROJA MILOSRDNA ČUDA TVOJA. "

I NAROD VISOVAČKOG KRAJA UVRSTIO JE NEKE STIHOVE O VISOVAČKOJ GOSPI I NJEZINU OTOČIĆU U SVOJ PJESNIČKO-PJEVAČKI REPERTOAR: " PIJEM VINO IZ CRLJENIH BOCA, POMOGLA NAS GOSPA OD VISOVCA. POMOZI MI GOSPE OD VISOVCA JER ME MOJI DAJU ZA UDOVCA. DJ VISOVČE U NAŠEMU KRAJU U TEBI JE KANO I URAJU. "

ČISTE IMAO VRUĆU ŽELJU DA BUDE POKOPAN NA VISOVCU...DOĐE JEDNOM U SAMOSTAN, I NE MOGUĆI SE RASTATI OD VISOVCA, POČINI SAMOUBOJSTBVO SAMO DA SE NA TAJ NAČIN NJEGOVO TIJELO POKOPA NA OTOČIĆU. POKUŠAJ SAMOUBOJSTVA NIJE BIO SMRTONOSAN, TE JE JOŠ POŽIVIO TRI DANA, KAJUĆI SE ZA SVOJ OPAKI ČIN. PRIMIO JE TAKOĐER SAKRAMENTE UMIRUĆIH. TO SE ZBILO 1730. GODINE.")

ČUDO PRIRODE

OSIM POBOŽNIH HODOČASNIKA, NA VISOVAC SU ODUVIJEK DOLAZILI I LJUBITELJI PRIRODE. OTOČIĆ VISOVAC SA SVOJIM ZELENILOM, NA SREDINI KRKE, OKRUŽEN ŠUMOVITIM BRIJT;GOVIMA I STRMIM KLISURAMA KANJONA ZELENE RIJEKE JEDINSTVENO JE ČUDO BOŽJE PRIRODE. STOGA NIJE ČUDNO DA TU RADO DOLAZE LJUBITELJI PRIRODNE LJEPOTE I ZNATIŽELJNICI TURISTI IZ CIJELE EUROPE. GOD. 1976. NA VISOVCU JE UPRILIČEN SKUP TURISTIČKIH RADNIKA IZ ŠIBENIKA. PREMA NJIHOVOJ STATISTICI, OD 1966. DO 1976. ORGANIZIRANO JE DOVEZENO NA VISOVAC UKUPNO 150.024 TURISTA.(34) VJEROJATNO IH JE JOŠ VIŠE DOŠLO U VLASTITOJ ORGANIZACIJI. VJERUJEMO DA JE I MEĐU TURISTIMA BILO MNOGO ONIH KOJI SU NA TOM SVETOM MJESTU OSJETILI BOŽJU BLIZINU I UPRAVILI MU KOJU POBOŽNU MISAO ILI MOLITVU. NA KRAJU MOŽEMO SPOMENUTI DA SU NA VISOVAC UVIJEK DOLAZILI UGLEDNI UMJETNICI, KULTURNI RADNICI I POLITIČARI, OSOBITO ONI KOJI SU NACIONALNO HRVATSKI OSJEĆALI, JER SU ZNALI DA SU VISOVAČKI FRATRI UVIJEK BILI NJEGOVATELJI HRVATSKE KULTURE I NACIONALNE SVIJESTI. VISOVAC JE ODUVIJEK FASCINIRAO I PRIVLAČIO LJUDE DALMATINSKE ZAGORE, NAJPRIJE ZBOG ČUDOTVORNE GOSPE OD MILOSTI I POBOŽNIH I UČENIH FRATARA, ALI I ZBOG NEOBIČNE PRIRODNE LJEPOTE. PRI POGLEDU NA OTOČIĆ, A OSOBITO ZA BORAVKA NA NJEMU, OBUZEO BI IH NEKI POSEBNI OSJEĆAJ STRAHOPOŠTOVANJA I DIVLJENJA. ON JE IZGLEDAO KAO BIBLIJSKI ZEMALJSKI RAJ - EDEN. OVDJE JE SVE ZELENIJE NEGO KOD NJIH, STABLA SU MNOGO VEĆA NEGO U NJIHOVIM ŠUMARCI MA, IMA MNOGO VOĆA, OKOLO SVE VODA, PREOBILNO ZA PIĆE I ZALIJEVANJE ZEMLJE. SAMOSTAN JE MNOGO VEĆI I LJEPŠI OD NJIHOVIH SEOSKIH KUĆA. A KAD BI UŠLI U CRKVU, SVU OSLIKANU NEBESKIM PRIZORI MA, SVECIMA, ANĐELI MA DOBILI BI PREDODŽBU, A I OSJETILI PREDOKUS ONOGA ŠTO NAS ČEKA NA NEBESIMA. ORGULJE KOJE SU TAKO MILOZVUČNO BRUJILE I KORALNO PJEVANJE FRATARA BILO JE DRUKČIJE, MNOGO UZVIŠENIJE NEGO NJIHOVO SVIRANJE NA DIPLE I SVIRALE ILI PJEVANJE OJKAVICE. A LATINSKI JEZIK SVEMU JE DAVAO POSEBNU MISTIČNOST. SVE JE TU BILO SAKRALNO, SVETO, RUKAMA I MARAMICAMA DODIRIVALI BI OLTARE, KIP OVE I SLIKE SVETACA, PA I HABIT FRATARA KADA BI KRAJ NJIH NAIŠLI. SVE IH JE TAKO DUBOKO U DUŠI DIRALO PA SU SE OSJEĆALI U NEKOM DRUGOM, NESTVARNOM SVIJETU, SVIJETU IZ SNA. ZNALI SU DA TO NIJE NJIHOV SVAKIDAŠNJI, BRIGAMA I SIROMAŠTVOM OPTEREĆENI ŽIVOT, I DA TU NE MOGU DUGO OSTATI, ALI IM JE OVAJ KRATKI DUHOVNI UGOĐAJ DAVAO SNAGE ZA NJIHOVU SVAKIDAŠNJICU. PA I ONO VEĆ SPOMENUTO TRGANJE GRANČICA SA STABALA ILI CVIJEĆA KOJE BI PONIJELI S VISOVCA, BILA JE ŽELJA DA SE PONESE NEKA USPOMENA, RELIKVIJA ŠTO IH PODSIJEĆA NA TAJ DIVNI SUSRET S OTOČIĆEM. MNOGI SUVREMENI LJUDI PRITISNUTI GRADSKOM BUKOM, ZAGAĐENIM ZRAKOM, GUŽVOM PROMETA I DRUGIM Z/IMA MODERNE CIVILIZACIJE SVE VIŠE TRAŽE NUTARNJI MIR, PRVOTNU PRIRODNU LJEPOTU GDJE BI MOGLI NAĆI SEBE. SVE TO, BAREM ZA KRATKO VRIJEME, MOGU SUSRESTI NA VISOVCU. STOGA JE RAZUMLJIVO DA TOLIKI TURISTI I ZNATIŽELJNICI POSJEĆUJU OVAJ OTOČIĆ. IPAK SMATRAM DA SE NE SMIJE DOPUSTITI DA OVA OAZA MIRA, KOMADIĆ ZEMALJSKOG RAJA, POSTANE ŽRTVOM MASOVNOG TURIZMA. TAJ DJEVIČANSKI OTOČIĆ, JEZERO I PARK NE SMIJU BITI OTROVANI ISPUŠNIM PLINOVIMA AUTOMOBILSKIH I BRODSKIH MOTORA. TO PLEMENITO ZELENILO NE SMIJE BITI POGAŽENO NOGAMA GOLIŠAVIH TURISTA I ZASUTO OPUŠCIMA NJIHOVIH CIGARETA. VISOVAC BI TREBAO OSTATI ONO ŠTO JE ODUVIJEK BIO: GOSPIN OTOČIĆ, MJESTO SABRANOSTI I TIŠINE GDJE SE MOŽE OSJETITI BOŽJA BLIZINA.

SLIKA GOSPE VISOVAČKE JEDNA

SLIKA GOSPE VISOVAČKE JEDNA JE OD ZASIGURNO NAJPOZNATIJIH I NAJŠTOVANIJIH GOSPINIH SLIKA U DALMACIJI. NO POSTOJE ČETIRI SLIKE GOSPE VISOVAČKE, ČETIRI AUTONOMNA UMJETNIČKA DJELA RAZLIČITIH STILSKIH ODLIKAA KOJA TRAJNO ŽIVE U KULTU. TRI SU MEĐU NJIMA DATIRANE, JEDNA JE I DANAS NA GLAVNOM OLTARU VISOVAČKE CRKVE, DRUGA JE U ŠIBENSKOJ CRKVI SV. LOVRE, TREĆA JE DUGO ŠTOVANA KAO IZVORNIK, A ČETVRTA JE RAĐENA KAO IKONA.

POGLED IZ VISINA NA OAZU MIRA

NAJSTARIJA JE, SUDEĆI PREMA DATACIJI, ONA SLIKA GOSPE VISOVAČKE, DANAS POHRANJENA U ZBIRCI UMJETNINA SAMOSTANA. DATIRANA JE 1576. GODINOM UZ NATPIS P.F.P. GOSPA JE PRIKAZANA KAKO SJEDI NA VISOKOM PRIJESTOLJU. NA NJEZINIM KOLJENIMA LEŽI MALENI ISUS. NA DESNOJ STRANI PODNO PRIJESTOLJA KLEČI MALENI REDOVNIK. PO NAČELIMA HIJERATSKE PERSPEKTIVE, ON JE ZNATNO UMANJEN U ODNOSU NA GOSPU I SVECE KOJI JE UOKVIRUJU. S NJEZINE DESNE STRANE JE SV. IVAN KRSTITELJ, A LIJEVO JE SV. FRANJO ASIŠKI. SLIKA JE PRIKAZANA U SHEMI TZV. SVETE KONVERZACIJE. OVA JE TEMA NAROČITO OMILJENA U RENESANSNOM SLIKARSTVU I POZNATA S MNOGOBROJNIH REMEK-DJELA TALIJANSKIH SLIKARA 15. I 16. STOLJEĆA. IAKO SE OVA SLIKA VISOVAČKE GOSPE SVOJIM NAMJERNO ISTAKNUTIM ARHAIZMOM STILSKI NE UKLAPA U SLIKARSTVO DRUGE POLOVICE 16. STOLJEĆA, IPAK JE, DOK NEMAMO SIGURNIJIH PODATAKA, ODREĐUJE NJEZINA DATACIJA. LIK POKLEKLOG FRATRA POD GOSPOM UKAZUJE DA SE RADI O ZAVJETNOJ SLICI S PRIKAZOM DARODAVCA UZ KOJEG SE MOGU VEZATI I INICIJALI. PO UVRIJEŽENOJ FRANJEVAČKOJ PREDAJI, OVA JE SLIKA DONEŠENA IZ BOSNE U VRIJEME DOLASKA FRATARA NA VISOVAC. IAKO JE NJEZIN NASTANAK, UNATOČ DATACIJI 1576., JOŠ UVIJEK NERAZJAŠNJEN I PREKRIVEN LEGENDOM, IZVJESNO JE DA SE ONA NA VISOVCU NALAZI OD 1876. GODINE. TEK TADA JE, NAIME, U VELIKOJ JUBILARNOJ SVEČANOSTI DONEŠENA NA OTOK IZ ŠIBENIKA. BJEŽEĆI, NAIME, PRED TURCIMA 1648. GODINE, VISOVAČKI FRANJEVCI NOSE U ŠIBENIK I SVOJU NAJVEĆU DRAGOCJENOST: SLIKU SVOJE GOSPE. PO IZGRADNJI NOVOG SAMOSTANA I CRKVE SV. LOVRE SMJEŠTENA JE NA OLTAR U MALOJ KAPELI. SPOMINJE SE JOŠ JEDNOM U POPISU CRKVE I SAMOSTANA SV. LOVRE GODINE 1711. OD TADA JOJ SE U DOKUMENTIMA GUBI TRAG SVE DOK SE, 1876. PONOVNO SVEČANO NIJE VRATILA NA VISOVAC.

ZA SNAŽNI KULT GOSPE KOJEG SU VISOVAČKI FRATRI PRENIJELI U ŠIBENIK OKO 1670. NASTAJE U OVOM GRADU SLIKA GOSPE ZA NOVU FRANJEVAČKU CRKVU SV. LOVRE, KOJA SE I DANAS NALAZI U NJOJ. PRIKAZUJE ISTU TEMU KAO PRETHODNA: BOGORODICU S DJETETOM NA VISOKOM PRIJESTOLJU OKRUŽUJU SV. IVAN KRSTITELJ I SV. FRANJO. U DNU SLIKE, NA PODANKU PRIJESTOLJA NA MALOJ KARTUŠI, ČITA SE NATPIS: FRATER MARCHUS DE CHRESCEVO FIERI FECIT. U OVOM JE FRATRU FRA KARLO BALIĆ PREPOZNAO FOJNIČKOG REDOVNIKA FRA MARKA VICIĆA KOJI JE 1670. GODINE BIO GVARDIJAN ŠIBENSKOG SAMOSTANA. SLIKA U VEĆEM MJERILU U POTPUNOSTI OPONAŠA SLIKU IZ 16. STOLJEĆA, NAGLAŠAVAJUĆI I DALJE IZDUŽENOST LIKOVA. U DNU JE PONOVNO, SADA VEĆ POTPUNI ANAKRONIZAM ZA SLIKARSTVO 17. STOLJEĆA, UMANJENI LIK FRATRA KOJI JE FIZIONOMIJOM INDIVIDUALIZIRAN. SLIKA SE I DANAS NALAZI NA SJEVERNOM BOČNOM ZIDU CRKVE.

SLIKA GOSPE VISOVAČKE

SMIRIVANJEM POLITIČKIH NAPETOSTI I SUKOBA S TURCIMA U DALMATINSKOM ZALEĐU, FRANJEVCI SE IZMEĐU 1672. I 1675. GODINE POSTUPNO VRAĆAJU NA VISOVAC. UREĐUJU CRKVU I SAMOSTAN. NI NOVO RAZDOBLJE SAMOSTANA NIJE SE MOGLO NASTAVITI BEZ GOSPINOG KULTA I SLIKE. NO NIJE JASNO ZAŠTO FRANJEVCI SA SOBOM NISU VRATILI STARU SLIKU IZ 1576. KOJA JE OSTALA U ŠIBENIKU DO 1876., KAD SU IONAKO U ŠIBENIKU RAZVILI NOVI GOSPIN KULT I NABAVILI NOVU SLIKU? ZA CRKVU NA VISOVCU NABAVLJENA JE NOVA GOSPINA SLIKA, KOJA JE I DANAS NA OLTARU. ZA NJEZIN JE NASTANAK VJEROJATNO ZASLUŽAN ISTI ONAJ FRA MARKO VICIĆ KOJI JE DAO NARUČITI ŠIBENSKU GOSPU VISOVAČKU. ON OD 1676. DO 1678. OBNAŠA DUŽNOST GVARDIJANA NA VISOVAČKOG SAMOSTANA TE SKUPLJAJUĆI MILODARE OBNAVLJA CRKVU I SAMOSTAN. NOVA VISOVAČKA OLTARNA SLIKA, JEDNAKO JE KAO I ŠIBENSKA, NASLIKANA U TEHNICI ULJA NA PLATNU. GOTOVO JE ISTIH DIMENZIJA, A U DNU IMA NATPIS I DATACIJU: "MATER DEI ORA PRO NOBIS 1679". U KRATKOM SU RAZDOBLJU OD SVEGA DEVET GODINA NASTALE GOTOVO DVIJE IDENTIČNE SLIKE VISOVAČKE GOSPE, OBJE REPREZENTATIVNOG FORMATA OLTARNE SLIKE. KOMPOZICIJSKI SU OLTARNE SLIKE NA VISOVCU I U ŠIBENIKU POTPUNO ISTE, OSIM LIKA MALENOG POKLEKLOG FRATRA KOJI NEDOSTAJE NA VISOVAČKOJ SLICI. I STILSKI SU JEDNAKE. NASLIKANE SU NA NAČIN SLIKARSTVA 17. STOLJEĆA, USPRKOS NAMJERNOM ARHAIZMU I PONAVLJAJU STARE SHEME SVETE KONVERZACIJE. NA INKARNATU PREVLADAVA TONSKI POSTUPAK KOJI NAGLAŠAVA ZAOBLJENE VOLUMENE, NAROČITO RAZGOLIĆENIH DIJELOVA TIJELA. OBJE SU SLIKE OČITO DJELO ISTOG MAJSTORA, NE OSOBITO KVALITETNOG MLETAČKOG SLIKARA STIŠANOG KOLORITA. U ODNOSU PREMA SLICI IZ 1576. GODINE, LIKOVI SU SE PRIBLIŽILI PRIJESTOLJU, A PEJSAŽ POSTAO JOŠ NEODREĐENIJI.

ILUSTRACIJA S MOTIVOM GOSPE VISOVAČKE

ANALIZIRAJUĆI PODROBNO IKONOGRAFIJU I STIL SVIH SLIKA, JASNO JE DA SU PROIZLAZEĆI JEDNA IZ DRUGE POŠTOVALE JEDINSTVENI UZORAK. SUDEĆI PREMA KARAKTERISTIČNOJ IZDUŽENOSTI I KOŠTUNJAVOSTI LIKOVA, UZORAK JE MOGLA BBITI GOTIČKA SLIKA IZ 15. STOLJEĆA, RAZDOBLJA KOJE JE INAČE IZUZETNO U HRVATSKOJ POVIJESTI UMJETNOSTI PO DJELATNOSTI MNOGIH DOMAĆIH SLIKARSKIH RADIONICA ZADRA, ŠIBENIKA, TROGIRA, SPLITA, DUBROVNIKA, KAO I NAZOČNOST MNOGIH POZNATIH STRANIH MAJSTORA. U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU NA PAŠMANU, SVE DO POČETKA OVOGA STOLJEĆA, ČUVALA SE SLIKA IZ 15. STOLJEĆA ISTE IKONOGRAFSKE SHEME. NA PREDLOŽAK IZ 15. STOLJEĆA UPUĆUJE IZUZETNA IZDUŽENOST I SHEMATIČNOST LIKOVA, POTPUNO GOTIZIRAJUĆA BOGORODICA, OBLIK PRIJESTOLJA. I KULT GOSPE OD MILOSTI, KOJIM SE ČASTI VISOVAČKA GOSPA, DOMINIRA MEĐU GOSPINIM KULTOVIMA TIJEKOM 15. STOLJEĆA.

MEĐU INAČICAMA SLIKE GOSPE VISOVAČKE POSEBNO JE ZANIMLJIVA MALA SLIKA NA DRVETU IZ SAMOSTANSKE ZBIRKE. I ONA PRIKAZUJE OPET ISTU KOMPOZICIJSKU SHEMU. ZA RAZLIKU OD OSTALIH RAĐENA JE NA NAČIN TRADICIONALNE IKONE: SLIKANA JE NA DRVU, ZLATNE POZADINE, KARAKTERISTIČNE TIPOLOGIJE LIKOVA. U DNU IMA VRLO ZANIMLJIV NATPIS NA BIJELOJ TRACI NA LATINSKOM JEZIKU KOJI JE OČITAVA KAO PRAVI PRIKAZ - UERA EFFIGIES DIUE MARIE GRATIARUM VISOUATIJ IN DALMATIA APUD FRATRES MINORES REGULARIS OBSERUANTIE, POPULORUS FREQUENTIA CELEBRIS." U DNU JE NATPIS DRUGOM BOJOM KOJI OZNAČAVA RIJEKU KRKU, KARCA FLUMEN. SLIČAN NATPIS IMA I GRAFIKA IZ DRUGOG IZDANJA BABIĆEVOG CVITA, IZ 1736. GODINE, KOJA DONOSI POZNATI NAM PRIKAZ GOSPE VISOVAČKE. OVAJ NATPIS TAKOĐER SPOMINJE VERA EFFIGIES MAGNE DEI GENITRICIS QUE VISSOUATIJ, IN DALMATIA APUD FRATYRES MINORES S FRAN DE OBSER: COLITUR. SAMI PRIKAZ JE UOKVIREN ŠIROKIM RUBOM S VITIČASTOM TRAKOM KOJA U KUTEVIMA IMA MEDALJONE S ČETIRI POPRSJA: U DNU DESNE STRANE JE SV. STJEPAN, U VRHU SV. PAVLE. LIJEVO U DNU ANĐEO ILI MIHOVIL, A U VRHU NEPREPOZNATI PAPA. U DNU JE PRIKAZ SAMOSTANA I CRKVE BEZ ZVONIKA TE NATPIS KARCA FLUMEN. NEPOZNATI JE GRAFIČAR, MEĐUTIM, IZMIJENIO PREDLOŽAK PRETVORIVŠI GA U PRAVI BAROKNI PRIKAZ. TREBA SAMO OBRATITI PAŽNJU NA LIK SV. FRANJE KOJI VIŠE NIJE GOLOBRADI KOŠTUNJAVI MLADIĆ S TONZUROM, VEĆ JE DOBIO BRADU, A VOLUMEN TIJELA ISPOD HABITA JE NAGLAŠEN. OVA SLIKA GOSPE VISOVAČKE, JEDINA NA DRVU, NIJE IKONA U UŽEM SMISLU VEĆ DJELO MADONERA, ONE ŠIROKE PRODUKCIJE SLIKARA KRETSKO-VENECIJANSKE ŠKOLE KOJI, KOMBINIRAJUĆI BIZANTSKU TEHNIKU I UTJECAJE ZAPADNOG SLIKARSTVA, STVARAJU JEDAN ŠAROLIKI IZRAZ VRLO BLIZAK PUČKOM UKUSU. NA GOSPINOM LIKU UOČAVA SE DODATAK KOJEG NEMA NI NA JEDNOJ OD TRI VEĆ ANALIZIRANE SLIKE: NA LIJEVOJ SE STRANI GRUDI POKAZALO MALO NASLIKANO SRCE. STILSKI SE OVA SLIKA NE MOŽE DATIRATI PRIJE KRAJA 17. STOLJEĆA, ŠTO JE OČITO SVRSTAVA U ISTO RAZDOBLJE KADA SU NASTALE I OSTALE SLIKE GOSPE VISOVAČKE, ŠTO JE NOVO VRIJEME ZA SAMOSTAN I FRANJEVCE, NOVO VRIJEME PASTORIZACIJE CIJELOG PODRUČJA OD VELEBITA DO CETINE.

KRIST NA KRIŽU - CRKVA

OVAKVO NEOBIČNO UMNAŽANJE SLIKA GOSPE VEZANO JE UPRAVO ZA DJELOVANJE VISOVAČKIH FRANJEVACA ČIJI JE ZNAK UPRAVO KULT GOSPIN I NJEZIN LIK, VERA EFFIGIES. NA ŠIROKOM PODRUČJU KOJE FRATRI POKRIVAJU VJEROJATNO SE I NOSI OVA SLIKA NA DRVU KOJA JE MANJIH DIMENZIJA. DA JE BILA NAMIJENJENA PUTOVANJIMA TE NOŠENJIMA U PROCESIJAMA SVJEDOČI I KRIŽ NA NJEZINOJ POLEĐINI, MEĐU ČIJIM JE KRAKOVIMA NATPIS NI KA, KOJI JE JOŠ OD 13. STOLJEĆA ČEST UPRAVO NA SLIKAMA KOJE SE KAO IZRAZITO ŠTOVANE NOSE U PROCESIJI.

NO UZ GOSPU VISOVAČKU VEZANA JE DANAS GOTOVO NEPOZNATA ZIDNA SLIKARIJA IZA GOSPINOG OLTARA U CRKVI. PRIKAZUJE GOSPU NA PRIJESTOLJU. NJEZINA NEDOSTUPNOST I LOŠE STANJE OČUVANOSTI ONEMOGUĆUJE PODROBNIJU ANALIZU, KOJA ĆE BITI MOGUĆA TEK NAKON RESTAURATORSKIH ZAHVATA. DOSAD JE OKVIRNO DATIRANA U 17. STOLJEĆE I VEZIVANA UZ OBNOVU CRKVE PRIJE I NAKON POVRATAKA FRANJEVACA NA OTOČIĆ. NO ČINI SE DA SLIKA PRIJE IMA GOTIČKE STILSKE ODLIKE, OD TIPOLOGIJE IZDUŽENE BOGORODICE SITNE GLAVE, DO KAMENE GOTIČKE KLUPE - PRIJESTOLJA NA KOJEM SJEDI. TEK ĆE PODROBNIJA ISTRAŽIVANJA OVE ZANIMLJIVE UMJETNINE MOĆI POTVRDITI ILI OSPORITI PRETPOSTAVKU O TOME DA LI JE I KOLIKO VEZANA UZ KULT GOSPE VISOVAČKE. FRESKA OVAKVIH DIMENZIJA, POSTAVLJENA U APSIDI, MORALA JE IMATI JAKO KULTNO ZNAČENJE. AKO JE ZAISTA NASTALA U 15. STOLJEĆU, ONDA JE BEZ SUMNJE VEZANA UZ FRANJEVCE I UTEMELJENJE GOSPINOG SVETIŠTA NA OTOKU. OŠTEĆENA U VRIJEME BURNIH PREVIRANJA I NAPUŠTANJA OTOKA, IZ NEKOG RAZLOGA NIJE OBNOVLJENA, VEĆ JE ISPRED NJE POSTAVLJEN GOSPIN OLTAR SA SLIKOM.

MOLITVA GOSPI VISOVAČKOJ

PRESVETA MAJKO SPASITELJA NAŠEGA ISUSA KRISTA, UVIJEK DJEVICE I NAJBOLJA POMOĆNICE, GOSPE VISOVAČKA. U TEBI BLISTA LJUDSKA ZRELOST I DUHOVNA LJEPOTA. TVOJA JE DUŠA UVIJEK SABRANA, A MAJČINSKA SKRB ZA NAS VAZDA PRISTUNA. KAO TVOJA DJECA TEPAMO TI: BUDI NAM VAZDA DOBROM MAJKOM I VJERNOM POMOĆNICOM. KAO ŠTO SI UVIJEK BILA ISPUNJENA BOGOM, UČINI DA I MI, TVOJA DJECA, BUDEMO ISPUNJENI BOŽJOM LJUBAVLJU. ISPROSI NAM JAKU VJERU, STAMENU NADU I ODANU LJUBAV. NEKA RADOSNA VIJEST TVOGA SINA ISUSA BUDE NAŠA SVAGDANJA DUHOVNA HRANA. U RADOSTIMA I U TJESKOBAMA BUDI UZ NAS UVIJEK. TI, MAKO DOBROG SAVJETA, POUČI NAS VRŠITI VOLJU OČEVU NOSEĆI SVAKODNEVNO SVOJ KRIŽ. AMEN.

FRANJEVAČKI SAMOSTAN GOSPE OD MILOSTI NA OTOČIĆU VISOVCU (DRNIŠ) OTVOREN JE TIJEKOM GODINE ZA POSJETITELJE I HODOČASNIKE OD 1. 04. - 1.11. NUDIMO VAM DETALJNE INFORMACIJE ŠTO SE TIČE POSJETA.NEDJELJA: TIJEKOM CIJELE GODINE SV. MISA U 10:00 SATI. MOGU DOĆI ONI KOJI ŽELE SLAVITI MISNO SLAVLJE. PREVOZI SAMOSTANSKI BROD. POSLIJE TOGA SAMOSTANSKI BRODOVI NE VOZE DOK BRODOVI NP KRKA VOZE CIJELI DAN.

HODOČAŠĆA -KAO PRETEČU HODOČASNIKA MOŽEMO UZETI PRAOCA ABRAHAMA. NJEGA BOG NAGOVARA DA NAPUSTI SVOJE DOTADAŠNJE BORAVIŠTE U HARANU I DA SE UPUTI U ZEMLJU KANAANSKU.HODOČAŠĆE JE PUTOVANJE VJERNIKA K MJESTU ŠTO GA JE POSVETILO OČITOVANJE BOŽANSTVA ILI DJELATNOST NEKOG VJERSKOG UČITELJA U NAMJERI DA SE PRIKAŽU MOLITVE U IZUZETNO POVOLJNOM OKOLIŠU. POHOD SVETOM MJESTU OBIČNO SE DOGAĐA ZBORNO – VIŠE VJERNIKA SE UDRUŽUJE I ZAJEDNO IDU, A TO JE SLIKA VJERSKOG ZAJEDNIŠTVA. STOGA KAD BISMO HTJELI DEFINIRATI HODOČAŠĆE, MOŽEMO REĆI DA JE ONO: TRAŽENJE BOGA I SUSRET S NJIM U BOGOŠTOVNOM OZRAČJU.U IZRAELU POSTOJE BROJNA HODOČASNIČKA SREDIŠTA, SVETA MJESTA, KAMO NAROD DOLAZI TRAŽITI I SLAVITI BOGA. KAD JE SAGRAĐEN HRAM, SVI IZRAELCI SU IMALI OBVEZU, PREMA MOGUĆNOSTIMA, JEDNOM GODIŠNJE POHODITI SVETI GRAD JERUZALEM. TAKO SU NASTAJALE HODOČASNIČKE PJESME KOJE BI HODOČASNICI PUTEM MOLILI I PJEVALI.JEDNA OD TAKVIH PJESAMA JE I PSALAM 122: «OBRADOVAH SE KAD MI REKOŠE, HAJDEMO U DOM GOSPODNJI! ETO NOGE NAM VEĆ STOJE NA VRATIMA TVOJIM JERUZALEME… MOLITE ZA MIR JERUZALEMOV! BLAGO ONIMA KOJI TEBE LJUBE! NEKA BUDE MIR U ZIDINAMA TVOJIM I POKOJ U TVOJIM PALAČAMA…»HODOČAŠĆA SU PRIGODA DA VJERNICI DUBLJE PROŽIVLJAVAJU SVOJU VJERU KROZ MOLITVU I POKORU. PUTUJUĆI PREMA SVETIM I OSOBITIM MJESTIMA, HODOČASNICI SE NALAZE NA PROPUTOVANJU PREMA GOSPODINU KOJI IH SAM VODI NA TOM PUTU. PUT HODOČASNIKA JE TEŽAK. IZISKUJE DOSTA NAPORA I TRUDA. PUT HODOČASNIKA SE RAZLIKUJE OD PUTA IZLETNIKA. HODOČASNIČKI HOD JE ŽRTVA ZBOG BOGA, IZ VJERSKIH POBUDA.U POČETKU SU KRŠĆANI REDOVITO HODOČASTILI NA SVETA MJESTA GDJE JE ŽIVIO ISUS. MEĐUTIM, DOLASKOM ARAPA NA TA PODRUČJA, BILO IM JE TO ONEMOGUĆENO, PA SU SE VODILI KRIŽARSKI RATOVI. A HODOČASNIKE SU NA PUTU ŠTITILI TEMPLARI KOJI SU BILI REDOVNICI.KAD SE VIŠE NIJE MOGLO HODOČASTITI U JERUZALEM I DRUGA SVETA MJESTA VEZANA ZA ISUSOV ŽIVOT, KRŠĆANI HODOČASTE U GRAD RIM NA GROBOVE PRVAKA APOSTOLSKIH, PETRA I PAVLA, KAO I NA GROBOVE DRUGIH MUČENIKA.U KASNIJIM VREMENIMA NASTAJU LOKALNA HODOČASNIČKA MJESTA I SVETIŠTA. TAKO JE GOTOVO SVAKI NAROD EVROPE IMAO SVOJE NACIONALNO SVETIŠTE. KOD NAS JE TO MARIJA BISTRICA. ZANIMLJIVO JE DA JE VEĆINA NACIONALNIH SVETIŠTA POSEVĆENA GOSPI.KASNIJE SU SE UNUTAR NACIONALNIH OKVIRA RAĐALA I DRUGA SVETIŠTA. JEDNO TAKVO JE I SVETIŠTE GOSPE SINJSKE U SINJU, GOSPE VELIKOG HRVATSKOG ZAVJETA U BISKUPIJI KOD KNINA, GOSPE OD MILOSTI NA VISOVCU… ČOVJEK KAO «PRIDOŠLICA NA OVOM SVIJETU», KAKO STOJI ZAPISANO U SVETIM KNJIGAMA, JEST BIĆE KOJE SE PRIDRUŽUJE MNOŠTVU KOJE PUTUJE PREMA VJEČNOM SVETIŠTU – NEBU.

SVI KOJI NAMJERAVAJU HODOČASTITI GOSPI VISOVAČKOJ, BILO BI POŽELJNO DA SE PRIJAVE PUTEM TELEFONA ILI E-MAILA: samostan@visovac

POSJET

PONEDJELJAK, UTORAK, SRIJEDA, ČETVRTAK, PETAK, SUBOTA,
OD 1. 04. - 15. 06. PO DOGOVORU
OD 15. 06. - 1. 09. OD 9:30 - 17 SATI
OD 1.09. - 1. 11. PO DOGOVORU