This Text file is old! In a 🏛️Museum, an unsorted archive of (user-)pages. (Saved from Geocities in Oct-2009. The archival story: oocities.org)
--------------------------------------- (To 🚫report any bad content: archivehelp @ gmail.com)

LJUBOMORA by Sejla Avdic

... Osjecam, nesto nije uredu, To je moje srce osjecalo.
 U njegovim ocima nije bilo sjaja. Izvadila sam rijeci iz njega, bilo je tesko. Zacutao je. 
"Bilo je lijepo, plesali smo..."
 "Reci, reci, ne okolisuj!". Mrzila sam kada okolisa.
 "Ja... ja sam je odveo kuci i... i mi smo se poljubili...".
 Pognuo je glavu, oci su mu se napunile suzama. Mojih koljena nije bilo. 
Nicega nije bilo, ni suza ni osmjeha, ni tuge ni radosti, ni ljubavi ni mrznje. 
Zelio me dodirnuti, gadio mi se. Gadio mi se. Bol..
 Oluje su harale mojim tijelom, hucala tuga. POred ocima se odvijala uvijek ista drama; on i ona. 
Vidjela sam kako setaju u polutami. On skida svoju jaknu da pokrije njena gola i ozebla ramena. 
Ona se osmjehuje, mami ga. Cuju se njene potpetice, njegov glas ... on joj sapuce, mene zaboravlja...
 Taj poljubac odnosi sve nase poljupce, dodire, bas kao sto rijeka odnosi listice... tako ... tako lahko. 
On me voli, doista voli. Poklonio mi je na dan rastanka crveni gerber i cestitku sa porukom: "Po tvome 
osmijehu citav svijet zove se ljubav". Osmijeha nije bilo.
 Boli ga, boli i vise no mene, ali ... Ja ga... ja ipak volim. 


KRITIKA:

Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac.
                               
                              Kvalifikovani Kriticar