| Iz uvodnika prvog broja Behara | |
Ovo je prvi broj Behara, casopisa Muslimanske narodne zajednice u Republici
Hrvatskoj, koji ce, ako Bog dā, izlaziti svakog drugog mjeseca. Tocno tako:
cas-opis.Opis doba u kojem nitko nije ne zivi sam, nitko kao otok, nitko izdvojen - nego integriran po diktatu strasnog vremena o kojem ce prezivjeli svjedoci imati sto pricati. Postaje uocljivo pravilo da se muslimanski listovi javljaju uoci ili u tijeku zgusnutih vremena. U Hrvatskoj, prethodili su nam Putokaz Hasana Kikica i Dogu ve Bati (Istok i Zapad), list na turskom jeziku (zasto bas na turskom?), Hifzije Bjelevca (1944). I to je sve u nasem stogodisnjem zivljenju pod Sljemenom. ... Nama treba ovakav Behar - kao susret koji obecava poznanstvo i prijateljstvo, a ne separatno, izdvojeno muslimansko glasilo - samo za Muslimane. Kao sto su piscu potrebne sve rijeci, nama su potrebni svi ljudi. Iz uvodnika prvog broja Behara VI-VII 1992. | |
| Mrznja papirnatih krizara | |
Nezapamcena provala mrznje sto vec tjednima, in kontinium, zasipa sa
stranica Vjesnika, a predmet joj je temeljni oslonac muslimanskog zivota
- Kur'an Mudri. U literaturi, od vremena krizarskih ratova do
kolonijalistickih osvajanja i prisvajanja prostora i naroda, ukljucujuci
i boljsevicka vremena koja su u principu bacala drva za lomacu svakoj
vjerskoj ideji, nije moguce pronaci nesto slicno Vjesnikovim "Pismima
citatelja", koja su "pojasnila smisao" i prizemila za iracionalne
"politicke potrebe" nekoliko redaka iz Kur'ana. Dijelovi dvaju ajeta,
Bozjih rijeci, tjednima se "interpretiraju" i proglasavaju ogavnim
sovinistickim izvorom, iz "kojih se moze vidjeti da (li) je zajednicki
zivot Muslimana i krscana" - nemoguc. Rijeci iz ajeta pojasnjavaju
"politicki neprosvijecenim katolicima" zasto, zapravo, Dayton ne
uspijeva i nikada nece uspjeti! Destruirajuci i od krscana skriveni
muslimanski adut jest u - samom Kur'anu, "koji nije samo jedna vjerska
knjiga nego i ustav na temelju kojeg se uresuju drustveni odnosi u
islamskoj drzavi" - pise vosa jedne omanje politicke stranke. U Kur'anu
- kaze taj gospodin - poglavje 4., ajet 89., dio 12., (u kojem se govori
protiv licemjerja i dvolicnjaka) doslovno pise: "Oni zele da ni vi ne
vjerujete kao sto ni oni ne vjeruju, pa da budete jadnaki. Niposto na
uzimajte izmesu njih (sebi) prijatelje, sve dok se ne isele na Bozji put
(dok ne prime islam). A ako se oni okrenu (od Bozjeg puta), kaznite ih i
ubijajte ih gdje god ih nasete! Ne uzimajte od njih ni prijatelja ni
pomagaca." Zatim: "U Kur'anu, 5. pogavlje, ajet 54. (u kojem se govori o Muslimanima i neprijatelju), stoji: 'O vjernici! Ne uzimajte zidove i krscane za prijatelje! Oni su jedni drugima prijatelji. Njihov je i onaj od vas koji ih uzima za prijatelje. Zaista Allah nece uputiti silnike na pravi put.' Radi toga na kraju pitam je li Bosna i Hercegovina kao zajednicka drzava krscana i muslimana moguca? Drzim da nije, pa je zbog toga potrebit novi Dayton." Prvom ajetu prethode, kaze (i pismopisac) stavci, koji s citatom cine organski dio, a bave se borbom protiv licemjera i dvolicnjaka, s kojima su Bozji poslanik i njegovi suvremenici - prva generacija muslimana - imali mnogo posla (mesu kojima je bilo i njihove vlastite rodbine). Kako je moguce da je Vjesnikov pismomrzac mogao i pomisiti da je Bog dz. s. licemjerima i dvolicnjacima drzao "krscane i zidove" u Bosni i Hercegovini, i to u "Daytonskoj Bosni". Uostalom kako se pismopisac - prepoznao? Kad bi bilo po tom gospodinu, u Bosni ne bi bilo ni jednog jedinog zidova! Odakle su i otkada zidovi u Bosni? Od godine 1492., od kako ih je Izabela Katolicka, kraljica spanjolska, izbacila zajedno s muslimanima iz maurske Spanjolske. Onaj veci i zajednicki njihov broj, ta je velika kraljica natjerala da gledaju svijet kroz korijenje trave. Njihov broj u Bosni i Hercegovini, u novijoj povijesti takoser nije smanjio "54. ajet 5. poglavlja", nego poglavito fasisticka akcija - gle cuda! - prezimenjaka Vjesnikova trbuhozborca, a zvao se Ante. (c)to se tice drugocitiranog ajeta, "interpretaciju" je opovrgnula strucna osoba, istaknuvsi da taj ajet na arapskom glasi: "O vjernici! Ne uzimajte Zidove i krscane za zastupnike." Kako je Kur'an jasni - knjiga Mudra! Na jednom mjestu kaze "da najljepse razgovaramo s krscanima i Zidovima!" Ruznopisac jos nije dosao do tog mjesta u "proucavanju Kur'ana". Jest, Bog je strpljiv i cekat ce na polaganje racuna. Ljudi su, medjutim, nervozni - oni vec osjecaju pljuvacku koju im netko sustavno pljuje u lice i misle da je to evidentno krsenje ljudskih prava i vrijesanje Ustava Repubike Hrvatske, koji zabranjuje svaku "rasnu, vjersku i nacionalnu netrpeljivost". U Vjesniku izgleda misle da Ustavom nije obuhvacen "islamski vjerozakon". Tamo autori "odgovaraju za svoje misli" - pa bile one i neljudske! To potvrsuje izlazak na papirnatu scenu - papirnatih krizara, od kojih se jezi koza svakom postenom covjeku. Iz uvodnika 35. broja Behara III-IV 1998. | |
| Ime bosanskog jezika | |
Cak i u najslabijoj definiciji jezika naci ce se oni pojmovi koji
upucuju da je rijec o pojavi koja zadire u samo jezgro covjekova bica
ili da je zapravo samo jezgro bica. Kada se govori o materinskom jeziku, izvornom i prvotnom jeziku kojim smo otkrivali, opisivali i spoznavali svijet i svoj polozaj u svijetu - tu se ponesto mijenjaju pozicije vec prema tome govorimo li to o svom ili o tusem materinskom jeziku, kao da su, gle, razlicita mjerila bīti - mjerimo li je prema sebi ili prema drugom Bozijem celjadetu iz nekog drugog Bozijeg naroda! U rasplamsalim pisanim i govornim borbama za pravo na imenovanje hrvatskog jezika krajem 70. i pocetkom 80. godina, Krleza je stavio tocku na i, izgovarajuci rahm. Enesu Cengicu recenicu za koju ce se svi podjednako, kao za jedinu slamku spasonosnu u "jedinstvenom"" misaonom komunistickom potopu, cvrsto hvatati: Hrvati su oduvijek svoj jezik nazivali hrvatskim, a Srbi srpskim. Tim su jezikom, o kojem govori Krleza, a kako je u tadasnjim najrelevantnijim knjigama, udzbenicima i enciklopedijama obrazlagao akademik Brozovic, govorila cetiri naroda: Hrvati, Srbi, Crnogorci i Muslimani. Muslimani su, naravno, nasljednici povijesnih Bosnjaka, koji su - ko ne vjeruje neka otvori bilo koju prasnjavu knjigu tiskanu prije svake Jugoslavije - govorili, pisali i imenovali svoj jezik dugim stoljecima, dugim upravo onoliko koliko i narodi iz Krlezine recenice, bosanskim jezikom. Ukratko, posto je Bog dao ista prava svakom svom djetetu, a o tome je potvrda u dusi koju mu je udahnuo u grudi, onda je valjda i narodu bosnjackom dao nimalo manja prava da svoj jezik imenuju bas ovako: bosanski jezik, a ne onako kako bi htio neko drugi, pa taman to htjeli i nagovarali "prijatelji Bosnjaka", kakvi se, recimo, pojavljuju na "prosvjetiteljskim tribinama" (cak i nekih nasih udruga). Ime jezika je sveto ime svakog naroda. U njemu se kriju sve tajne, sve ljepote, sve spoznaje, sve nesrece i svi uzleti duha naroda koji ga govori od kālu belā i kojim ispisuje sudbinu kalemima ljudi i meleka na vidljivim i na nevidljivim papirima. Ko god nisti ime (jezika) drugog naroda, navlaci na sebe gnjev Onoga koji to dobro vidi. Kome god (politicku) sudbinu ispisuje i propisuje drugi i nepozvani - nece se imati vremena spasiti od propasti. A ako ipak ima i takvih koji misle suprotno i, k tomu, rade suprotno, nece nauditi narodu kojem nauditi zele, nego ce nauditi sebi i navuci drva za lomacu na kojoj su uvijek, pred ocima cijelog svijeta, izgarale slicne, nesretne ideje. Uvodnik 38. broja Behara (I/1999.) |
| Na prvu stranu | Casopis BEHAR |
Webmaster Ahmet Kurt