Film
se ne razlikuje mnogo od muzike, pozorišta... a ponajmanje od slikarstva.
Vizuelna jedinica filma, pojedinačni kadar, pruža sam po sebi mogućnost
izbora u pogledu ugla iz koga će biti snimljen, osvijetljenja i trajanja
i nemoguće je zamisliti bilo šta što oko može da vidi, u stvarnosti
ili mašti, što se na filmu ne bi moglo prikazati.
U
svom filmskom lutanju ovim postojanim kontrastima kamena, vode i neba, poslije
dužeg vremena, evo me večeras pred slikarskom tajnom mog drugara Lata, sa
kojom on ne oklijeva ni trenutka. On pruži ruku u taj crnogorski pejzaž
koji je vanredna vizuelna senzacija, izvuče iz njega velike komade, desno
i lijevo, i počinje spoznaja, razvoj senzibiliteta, razmišljanje i produbljivanje
tajni svekolikog postojanja. Na ovom području je, stoga, ta velika slikarska
tema uvijek imala svoje poklonike, a nerijetko je bila važan istraživački
odnos mnogim umjetnicima da svoje poetske sisteme konačno definišu. Osim
toga, ovdašnji pejzaž je svojim bogastvom, uglavnom usmjeravao slikare ka
prirodnoj slobodi upotrebe boje, proučavanju njenih vrijednosti i psiholoških
svojstava, pa je to jedan od važnih momenata i uporišnih tačaka Latkovićevog
slikarstva. On hrani svoju inspiraciju fragmentima oblika i boje i ta zapažanja
tonu u podsvijest gdje slobodno zasnivaju međusobne odnose stvarajući tako
nove cjeline i opuse. U trenutku, takvih inspiracija Late postaje svjestan
takvih šema međusobnih odnosa i polako stvara umjetničko djelo u kome će
ih i drugi zapaziti. A onda nad tim novim životom - tako sličan starom,
koji je tu oko nas, ali koji večeras na ovim platnima živi intenzivnije
no ikada, moj drugar vlada svojom umjetnošću i cijelu tu masu on raspoređuje
na osnovu jednog jedinog sveobuhvatnog plana: zapovijeda i odlučuje... Šta
više, ma gdje se autorova pažnja usmjeravala konkretno: prema, recimo, pejzažu
ili njegovoj asocijativnoj vrijednosti, ili - prema mrtvoj prirodi i slično,
vrijednost tog elementa je skoro i vrijednost Latkovićeve slike uopšte.
Večeras,
u ovoj predivnoj galeriji gledamo jedan novi film o Crnoj Gori sa
nizom predivnih kadrova, sekvenci, koje nam pogled upravljaju na hiljadu
strana odjednom, i gdje ga ništa ne zadržava u čvrsto određenom središtu...
Odbačeno je sve što je nevažno, sad je kompaktno i ima svoje značenje,
pa Vam ga od srca preporučujem kao prirodno uzdarje i produkt neospornog
talenta jedne osjećajne ličnosti.
