PETAR MIŠUR

Naša župa i vrlički kraj u svojoj daljoj i bližoj povijesti imali su kako pojedince tako i organizacije ili udruge koje nisu poznate ili su malo poznate mlađim generacijama, pa je Uredništvo odlučilo od ovog broja našeg lista, a nastavit će se kroz sljedeće, iznositi zasluge i vrline ovakvih ljudi sa ciljem da se naša prošlost ne zaboravi.
Petar Mišur, stolar, sin našeg vrličkog kraja, rođen 1.kolovoza 1892. bio je 58 godina vjerni i hrabri crkovinar i sakristan u crkvi Gospe Ružarice u Vrlici. Mlađe generacije jedva da su i čule za njega, a za njegove zasluge Papa Pavao VI. odlikovao ga je 1965. godine diplomom i medaljom. Živio je baveći se svojim zanatom u politički teškim trenutcima našeg kraja, u kojima je zbog svoga karaktera i principjelnosti, mnogo trpio i bio prikraćivan u građanskim pravima samo zato što je volio svoju Hrvatsku, svoju Vrliku, a nadasve svoju crkvu Gospe Ružarice. u vrijeme II. svjetskog rata godine 1943. kada je u vrličkom kraju tekla krv nedužnih, bio je prisiljen prijeći u Sinj da sačuva glavu. ni u Sinju nije zaboravio svoju Gospu, pa se stavio na raspolaganje tamošnjem samostanu za iste dužnosti kao u Vrlici. Znakovito je da je baš on u vrijeme bombadiranja Sinja uzeo iz crkve sliku Gospe Sinjske i potajno je čuvao u tvrđavi Kamičak po cjenu vlastitog života. Godinu dana poslije, nakon što je gazda kuće u kojoj je stanovao prodao i njega i kuću, vratio se u Vrliku i nastavio obavljati svoje prijašnje dužnosti do kraja života 1978. godine. Danas ga Vrličani mogu prepoznati po kipu umrlog Krista za obrede Velikog tjedna, kojega je Petar, iako ne kipar, svojom voljom, vjerom i ljubavlju napravio. Posebnu pozornost posvećivao je velikim blagdanima i pogrebima svojih Vrličana kada bi se udružio sa Ivom Erdelezom - Đire, Krešom Erdelezom i Mićom Erdelezom te su svojim prikladnim pjevanjem obogaćivali crkvene obrede. U svom redovitom pomaganju u crkvi poznavao je sve obrede u tančine. Dužnost u sakristiji i pripreme za svete mise bile su njegove omiljene vrline. Sve je radio s ljubavlju. Stari se posebno sjećaju njegove organizacije za proslavu sv.Spasa u Cetini kada bi posebno okitio veliki križ, organizirao veliku procesiju i moleći Gospinu krunicu neustrašivo pristupao samoj crkvi - kulturnoj ljepotici vrličkog i kijevskog kraja između tadašnjeg tamošnjeg neprijatnog stanovništva. Matice krštenih naše župe pokazuju odanost, a nadasve povjerenje potajnih kršćana našeg kraja u vrijeme komunističke strahovladavine, kumujući mnogima na potajnim krštenjima. u životu i dužnosti posebno je bio točan. Zvona naše crkve točno su zvala na Zdravomariju i nedeljnu misu. Njegove Božićne jaslice uvijek su bile znakovite, a Kristov grob uređivao je s posebnim oduševljenjem. U teškim vremenima, kada su se župnici povremeno morali skrivati, Petar je sam, s narodom u crkvi, predvodio molitve.
Ovako vrlog i hrabrog čovjeka, a nadasve vjernika, nova Hrvatska država i naše Poglavarstvo nije moglo nimoići i zaboraviti, pa mu je za njegove zasluge dalo u Vrlici od crkve do župske kuće ulicu nazvavši je Mišurova bb. Danas Petar mirno počiva na groblju sv.Petra u Vrlici, a mi mu ovim putem još jednom iskazujemo čast i zahvalnost jer imamo se u koga ugledati. Za njega Cvitko Grabić kaže: "Bio je takav kao da se rodio u crkvi."

Kazivao: Braco Mišur
Zabilježio: fra Ante Madunić

Sadržaj